Zagreb, (IKA) – Četvrta ovogodišnja tribina “Zajednički vidici” održana je 28. travnja u organizaciji Ureda Zagrebačke nadbiskupije za vjeronauk u školi, a pod vodstvom prof. dr. Valentine Mandarić, predstojnice Ureda. Oko 250 sudionika okupilo se u prostorijama Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu da bi poslušalo predavače akademika Stjepana Damjanovića i dr. Jasnu Šego koji su govorili o temi “Jezik i identitet”.
Akademik Damjanović upozorio je kako je pojam identitet pogodan za demagošku upotrebu. Danas se jezik shvaća kao susret s drugima, kao razgovor i sporazumijevanje, a jezici nisu ni približno izbrojani, osobito s obzirom na neslaganja stručnjaka i jezikoslovaca upravo oko identiteta jezika. Jezik se tako promatra kroz tri vida: kao znakovlje, kao povijest i kao simbol – nositelj vrijednosti, potvrda duhovnoga bića. Mnogi ipak otklanjaju upravo to vrijednosno određenje kao neznanstvene tvrdnje. O hrvatskome jeziku, prema njegovu postanku, može se reći da ga ubrajamo u zapadnu granu južnoslavenskih jezika, a razvio se iz praslavenskog; dijalekatska šarolikost mu je natprosječno velika; standardni jezik je najvažniji među njegovim idiomima; ima svoju bogatu povijest; hrvatski jezični standard otvoren je kajkavskim i čakavskim utjecajima; povijesni jezik smatra se i kulturnim proizvodom. Pjesnici, poput Drage Ivaniševića, posreduju mišljenje kako je jezik domovina koja je uvijek s pojedincem, ali koja se pritom ne suprotstavlja drugima. Hrvatski standardni jezik tako premošćuje i prostorne i povijesne razlike te ga treba njegovati barem u nastavi i službenoj uporabi, dok se privrženost zavičajnim idiomima čuva u osobnijim kontaktima. Danas se pak pojavljuje nova opasnost za jezike koju nosi pretjerana upotreba stranih jezika i tuđica, što je prvi korak prema izumiranju jezika. Potrebna nam je stoga jezična politika koja će realno procjenjivati teškoće i opasnosti s kojima se hrvatski standardni jezik susreće, zaključuje predavač.
O povezanosti kulture i jezičnoga identiteta, procesu globalizacije i utjecaju engleskoga jezika te nestajanju jezika promišljala je dr. Jasna Šego. Još od stare Grčke jezik se smatrao osiguravateljem identiteta kao nositelj znanja i tradicije, i to ne samo kao nositelj istosti u istoj zajednici nego i osiguravatelj različitosti prema drugoj zajednici. Ni komunikacijska kompetencija nije nevažna – mora se znati kad je potrebno šutjeti, a kada govoriti, kako tražiti pomoć, kako primati i dati informaciju. Stoga je jezik polifunkcionalan i ima više stilova s vlastitim pravilima i normama. U povijesnom pogledu, od 17. stoljeća nailazimo na pokušaje stvaranja hrvatskoga jezika, a osobito danas treba njegovati svijest da standardni jezik nije isto što i svakodnevni govor, već ga treba sustavno učiti. Pod utjecajem engleskoga jezika mijenja se leksički korpus, ali dolazi i do značajnih semantičkih pomaka u jeziku. S druge strane, smatra prof. Šego, tu je i paničan strah od srpskoga jezika, koji progoni i dobre hrvatske riječi (poput drug, pop i sl.). Protiv toga se moramo boriti upravo stjecanjem govorničke kompetencije. Nezanemariv je ipak utjecaj političkih, gospodarskih, kulturnih i drugih čimbenika. Dr. Šego iznijela je i rezultate istraživanja koje je provela na tri fakulteta Zagrebačkog sveučilišta o tome kako se mladi vide u odnosu na jezik. Dotakla se i pitanja položaja hrvatskoga jezika u Europskoj uniji, koja i sama počiva na višejezičnosti i jamči pravo svakom stanovniku da čita i piše na vlastitome jeziku. Nakon predavanja razvila se rasprava.