Istina je prava novost.

Kardinal Alojzije Stepinac svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće

Lepoglava, (IKA) – Znanstveni skup “Kardinal Alojzije Stepinac svjedok vremena i vizionar za treće tisućljeće” održan je 5. prosinca u Lepoglavi u povodu 10. obljetnice beatifikacije zagrebačkog nadbiskupa kardinala Alojzija Stepinca, 57. obljetnice njegova prelaska iz zatvora Lepoglava u kućni pritvor Krašić, te u povodu 70. obljetnice Euharistijskog kongresa u Varaždinu koji je Stepinac vodio, u organizaciji Varaždinske biskupije i župe Lepoglava.
Skup je otvorio domaćin varaždinski biskup Josip Mrzljak. Izaslanik zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića postulator Stepinčeve kauze dr. Juraj Batelja u pozdravu je istaknuo kako su Stepinčevi dani u Lepoglavi bili doista znakoviti, a izašao je uspravno s pouzdanjem u Boga u skladu sa svojim biskupskim geslom “U Tebe se Gospodine uzdam”. Potpredsjednik Hrvatskoga sabora Vladimir Šeks, jedan od inicijatora i pisac Deklaracije o osudi političkog procesa i presude kardinalu dr. Alojziju Stepincu što ju je donio Hrvatski sabor 14. veljače 1992., govoreći o pravnom gledanju i značenju Deklaracije, podsjetio je kako je taj čin značio ispravljanje nepravde, poniženja hrvatskog naroda i nevinog čovjeka. Skup želi podsjetiti kako je to bio montirani proces, ali i upozoriti na krivotvorine i falsifikatore povijesti koji ponovno žele dokazati i ukazati da su odluke i presude komunističkog režima bile zakonite, te da nije bila riječ o protunarodnom režimu.

Prvo izlaganje u tematskom bloku “Analiza montiranog sudskog procesa Alojziju Stepincu” održao je predsjednik Akademije pravnih znanosti Hrvatske dr. Željko Horvatić. Govoreći o “Kaznenopravnoj neodrživosti presude protiv Alojzija Stepinca”, istaknuo je kako podrobna analiza presude kao doprinos utvrđivanju istine o kaznenom progonu Alojzija Stepinca opravdava tvrdnje da je ona s kaznenopravnog stajališta samo formalno uobličena kao presuda, a sadržajno je samo laički literarno dosta nemušti uradak s ciljem političkog, a nikako kaznenopravnog opravdanja proglašenja krivim i primjene kaznene represije prema nevinoj osobi.
“Mogućnosti obrane nadbiskupa Alojzija Stepinca” predstavio je odvjetnik Josip Kustić, koji je izlaganje pripremio zajedno s Anđelkom Jureškom. Kustić je istaknuo kako je na početku optužnice s prividno pravnim utemeljenjem stavljena preambula sa striktnom uputom sudu da mora osuditi nadbiskupa Stepinca. Kustić je podsjetio kako je obrana jasno ukazala na moralnu veličinu nadbiskupa Stepinca, mučenika za ljudska prava protiv sviju totalitarizama.
U izlaganju “Kako je stvarana negativna slika o nadbiskupu Stepincu i Crkvi” pravnik Tomislav Jonjić istaknuo je kako je Stepinac unaprijed bio neprijatelj, jer je bio katolički Hrvat i vjeran Svetoj Stolici. S obzirom na ugled i značenje Katoličke Crkve u hrvatskom narodu, svi su režimi nastojali instrumentalizirati crkvene ljude – pa tako i zagrebačkoga nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca – za svoje ciljeve.
Smrću kardinala Alojzija Stepinca nije prestao i obračun komunističkoga režima u Jugoslaviji s njim, istaknuo je dr. Miroslav Akmadža. Kad su Stepinca nevinoga osudili i zatvorili, vlast je bila svjesna da nije uspjela uništiti njegov ugled u hrvatskom narodu i nekomunističkom dijelu svijeta.
U tematskom bloku “Recepcija Alojzija Stepinca nakon osude, beatifikacije i danas” o doprinosu hrvatskog iseljeništva promociji Alojzija Stepinca govorio je mons. Vladimir Stanković. Opisao je kako je hrvatsko iseljeništvo stalno pratilo zbivanja oko nadbiskupa Stepinca i nastojalo o tome informirati najprije svoje redove a onda pravu istinu o njemu proširiti i među stanovnike dotične zemlje, i posebno tamošnju Crkvu zainteresirati za progon Crkve u Hrvatskoj i tako opovrgnuti laži i klevete jugoslavenskih diplomatsko-konzularnih predstavnika.
Dr. Vladimir Horvat DI u izlaganju “Komentari izjava crkvenih dostojanstvenika uz beatifikaciju” podsjetio je kako je u povodu beatifikacije HINA prikupila izjave crkvenih uglednika o Stepincu. Tako se tu našlo 12 najviših crkvenih dostojanstvenika iz svijeta i domovine, te 4 poznata hrvatska crkvena djelatnika. Dr. Horvat posebno se osvrnuo na izjavu današnjeg pape Benedikta XVI.
Preč. Andrija Kišiček osvrnuo se na odnos bl. Stepinca i Lepoglave: od zatvora do hodočasničkog mjesta. Podsjetio je kako nakon duge prosvjetiteljske tradicije vezane uz to mjesto, Lepoglava godine 1946. “otvara” novu stranicu: pristižu zatvorenici koji nisu prihvaćali komunistički svjetonazor i postupke. Njihovom osudom uz Lepoglavu se počinje vezati novi sinonim: mučeništvo. No, Stepinac je “još” u Lepoglavi. Nakon obnove mjesne crkve, postavljen je oltar pred kojim je u zatvoru molio Stepinac.
U bloku o Stepinčevim suvremenicima o dosad nepoznatim odnosima mons. Svetozara Ritiga i nadbiskupa Stepinca u tijeku II. svjetskog rata i poslije govorio je vlč. Andrija Lukinović. Izlaganje je temeljio na arhivskoj građi u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu koja dosad nije korištena u historiografiji.
O. Ljudevit Anton Maračić OFMConv. u izlaganju o doprinosu Celestina Tomića u promicanju poznavanja i štovanja bl. Stepinca posebno se osvrnuo na bogatu Tomićevu knjišku baštinu, koji je za života napisao četiri knjige, i mnoštvo priloga za različite medije u zemlji i inozemstvu. U Arhivu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca osim neobrađenih tekstova nalazi se i više djela pripremljenih za tisak: Mali katekizam, Razmatranja s bl. Alojzijem; Život i djela bl. Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika; Cvjetići bl. Alojzija; Veliki bistrički romar: bl. Alojzije Stepinac, mučenik.
Dr. Bonaventura Duda OFM predstavio je jedinstven istup nadbiskupa Stepinca u velikom životopisu “Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal” fra Alekse Benigera. Riječ je o devet redaka koji su vezani uz odnos katoličkih svećenika prema osobama židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam. Stepinac svećenicima poručuje “primite ih da spasite ljudske živote, jer uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni koji budu konvertirali iz uvjerenja, dok će ostali, kad opasnost prijeđe, vratiti u svoju”.
Dr. Nataša Bašić, kao glavna urednica Thesaurusa u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža analizirala je Stepinčev temat u Hrvatskoj reviji Vinka Nikolića. Istaknula je kako i bibliografija Revije objavljene godine 2003. navodi kako je u više od 300 jedinica Stepinac predmet, a sadržajem i dubinom poruka ti su članci jedan od najvažnijih prinosa za izgradnju duhovne okomice ne samo prognanoga hrvatskoga iseljenika, nego i domovinskoga čitatelja pred kojim je desetljećima bila skrivana istina. Nikolić je u knjižnici Hrvatske revije uredio i objavio u Barceloni 1978. i 1980. godine dva opsežna sveska monografije “Stepinac mu je ime. Zbornik uspomena, svjedočanstava i dokumenata”. Ponovljeno izdanje objavila je Kršćanska sadašnjost u Zagrebu godine 1991. Znakovita je Nikolićeva misao “Stepinac se pojavljuje kao otkupljenje Hrvatske u času njezina raspeća”, zaključila je dr. Bašić.
U posljednjem bloku održana su izlaganja pod zajedničkom temom “Stepinac – svjedok i vizionar”. Dr. Josip Jurčević istaknuo je kako u tranzicijskom procesu, u kojem se Hrvatska pokušava osloboditi identitetskih utjecaja totalitarne komunističke paradigme i istodobno oblikovati identitet koji je sukladan baštini predkomunističkog razdoblja i suvremenoj demokratskoj građanskoj paradigmi, posebno mjesto pripada jasno prepoznatljivim identitetskim značajkama koje se stvarno i simbolički vežu uz Stepinca.
“Suvremenost Stepinčevih pogleda na odnos znanosti i vjere” bila je tema izlaganja akademika Vladimira Paara. Podsjetio je kako su promišljanja nadbiskupa Stepinca u vezi vjere i znanja u skladu sa suvremenim trendovima i razvojem. Još davne godine 1934. nadbiskup Stepinac je kazao “Znanost ne stoji u opreci s religijom, što više: prava znanost vodi Bogu”.
O Stepinčevoj ulozi u razvoju suvremene političke filozofije govorio je mr. Jure Vujić. Stepinčev lik i djelo utjelovljenje su “angažirane vjere” i “aktivnog milosrđa” koja nasljeđuje velike duhovne i političke tradicije “reverzibilnosti” koja promiče mističnu “zajednicu svetih”, načelo poroditeljske patnje i snagu “otkupiteljske molitve”, istaknuo je Vujić.
Skupu su predstavljene i zaključne misli o kardinalu Stepincu u kontekstu suvremenih diplomatskih odnosa Republike Hrvatske i Svete Stolice, koje je pripremio dr. Daniel Miščin. Autor ističe kako je Stepinac postojano branio neraskidivost veze Crkve u Hrvata s papom, što je svakako jedan od pologa toliko puta iskazane posebne naklonosti diplomacije Svete Stolice prema Hrvatskoj. S druge strane, Stepinac se u svom govoru na sudu zalagao za pravo Hrvata “na samoodređenje” čime se desetljećima ranije od ostvarenja tog cilja uključio u zagovaranje hrvatske neovisnosti, koju je diplomacija Svete Stolice tako svesrdno podržala. Iz tih je razloga Stepinac i njegovo djelo svakako među najdragocjenijom “baštinom” dobrih odnosa RH i Svete Stolice, zaključio je dr. Miščin.
Posljednje izlaganje na skupu s temom “Aktualnost životnog djela nadbiskupa Stepinca u dijalogu s modernim historijsko-filozofskim relativizmom i globalizmom” održao je prof. dr. Josip Sabol. Istaknuo je kako se Stepinčevo životno djelo u cijelosti protivi viziji i namjeri relativizma i globalizma. Relativizam i globalizacija nisu rješenja, nego izvori novih problema. Mudro postupa onaj koji čuva svoj identitet u ovom aktualnom procesu globalizacije bez prave istinske duhovne orijentacije. Stepinac nam jasno poručuje: prosvjećeno katoličanstvo je čvrsti temelj identiteta hrvatskog naroda, rekao je dr. Sabol.

Zaključujući radni dio biskup Mrzljak izrazio je nadu kako je skup bio ne samo obogaćenje, već je i svojevrstan smjerokaz kako treba ići dalje. S jedne strane, mi u Crkvi znamo tko je bl. Alojzije. Sigurno da on odsjeva svojim sjajem u prošlosti i sadašnjosti. Sve ono što smo danas čuli svjetlo je koje će nam pomoći u prenošenju vrednota za koje se on zalagao, koje mi želimo slijediti, istaknuo je biskup, te podsjetio kako s druge strane pravosuđe treba reći svoju riječ. U tom smjeru ide i poziv izražen u izjavi sa skupa. Znanstveni skup završen je misnim slavljem u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. Znanstveni skup završio je misnim slavljem u župnoj crkvi Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije. U propovijedi biskup Mrzljak je istaknuo kako je jednodnevni skup bila prigoda cijeli dan pred očima imati Alojzija Stepinca. Promatrali smo ga u ljudskim, pravnim, političkim i filozofskim okvirima, no nas kao kršćane zanima kršćanski Stepinčev identitet, rekao je biskup, te podsjetio kako Bog može u čovjeku i po čovjeku činiti velika djela, no samo onda kada mi to želimo. A snaga za to prihvaćanje crpi se u euharistiji. Kad u ovoj crkvi stanemo pred oltar pred kojim je blaženik svakodnevno jačao i hranio se kruhom živim, možemo shvatiti koja je to snaga, zaključio je biskup Mrzljak.