Banja Luka, (IKA/KTA) – Kardinal Peter Turkson, prefekt Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja stigao je 6. svibnja u Banju Luku kao gost Komisije „Justitia et pax” Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, kojom predsjeda banjolučki biskup Franjo Komarica. U zračnoj luci u Zagrebu kardinala Turksona dočekali su biskup Komarica i predsjednik Komsije „Justitia et pax” Hrvatske biskupske konferencije bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, zajedno s pojedinim članovima spomenute Komisije te generalnim tajnikom BK BiH mons. Ivom Tomaševićem.
Putujući prema Banjoj Luci, kardinal Turkson i biskupi s pratnjom zaustavili su se u Novoj Varoši nedaleko od granice između BiH i Republike Hrvatske gdje ih je ugostila obitelj Džolan podrijetlom iz ramskoga kraja. Domaćini su im također rado pokazali filijalnu crkvu posvećenu sv. Stjepanu prvomučeniku koji su, uz blagoslov požeškog biskupa Antuna Škvorčevića i tadašnjeg župnika Ivana Mlikote, podigli na mjestu devastirane i srušene crkve. Po prelasku u Bosnu i Hercegovinu pohodili su župu Nova Topola gdje su ih dočekale klanjateljice Krvi Kristove te im pokazale obnovljeni samostan i župnu crkvu Sv. Josipa. Biskup Komarica upoznao je kardinala Turksona kako je prije 25 godina, 16. lipnja 1992., tadašnji župnik u Novoj Topoli svećenik Ratko Grgić odveden od četvorice uniformiranih muškaraca te da posmrtne ostatke kidnapiranog a onda i ubijenog župnika predstavnici tamošnje lokalne vlasti još uvijek nisu vratili da ih na kršćanski način pokopaju. Spomenuo je i druge ubijene svećenike i redovnice te maltretiranje i progone brojnih vjernika banjolučkog kraja, ali i drugih krajeva u Bosni i Hercegovini.
Istoga dana u Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci kardinal Turkson imao je duži susret s članovima Komisije „Justitia et Pax” BK BiH i istoimene Komisije Hrvatske biskupske konferencije na čelu s njihovim predsjednicima biskupima Komaricom i Huzjakom a uime te Komisije Slovenske biskupske konferencije sudjelovao je generalni tajnik SBK i tajnik Komisije fra Tadej Strahovec. Tijekom zasjedanja kardinal Turkson ukratko je upoznat s teškima ratnim događanjima devedesetih godina nakon raspada bivše Jugoslavije s posebnim naglaskom na teške ratne i poratne posljedice u Bosni i Hercegovini i neriješeno unutarnje stanje zemlje. Dogovoreno je da bude upućena i zajednička Izjava.
U večernjim satima kardinal Turkson i biskup Komarica družili su se u sjedištu župe Mahovljani pokraj Banje Luke sa sudionicima međunarodne biciklijade „Marija Zvijezda” koju po četvrti put organizira “Kristov Stol” – Misijska europska inicijativa u čast sv. Ivana Pavla II. Biciklisti su u Banju Luku stigli kroz sedam gradova i marijanskih svetišta koja je pohodio sv. Ivan Pavao II.: Aljmaš, Mariju Bistricu, Trsat, Zadar, Solin, Dubrovnik i Sarajevo, a sudjelovalo je pedesetak biciklista iz petnaestak biciklističkih klubova Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Time je obilježeno i nekoliko obljetnica: 100. obljetnica ukazanja Blažene Djevice Marije u Fatimi 1917., 35. obljetnica Papina zahvalnog hodočašća u Fatimu 1982. i 20. obljetnica Papina pastoralnog pohoda Sarajevu 1997. godine. Sudionicima su se obratili kardinal Turkson i biskup Komarica, ističući važnost te inicijative koja, prelazeći biciklima stotine kilometara, promiče mir i ljubav. Predstavili su se i klubovi koji su sudjelovali kao i oni koji su ih pratili na putu, a svi su istaknuli da su u svim gradovima i mjestima kao i u Banjoj Luci i okolici vrlo lijepo primljeni.
U Nedjelju Dobrog Pastira, 7. svibnja, kardinal Turkson slavio je svečano euharistijsko slavlje u katedrali Sv. Bonaventure u zajedništvu s biskupom Komaricom i četvoricom svećenika. Učesnici međunarodne biciklijade čitali su misna čitanja i Molitvu vjernika, a liturgijsko pjevanje animirao je Katedralni zbor pod ravnanjem s. Damjane Kovačević. Na misi su sudjelovale i sestre misionarke ljubavi, klanjateljice Krvi Kristove i milosrdnice sv. Vinka Paulskog.
Kardinal Turkson u pratnji biskupa Komarice, mons. Tomaševića i mons. Miljenka Ančića, ravnatelja Caritasa Banjolučke biskupije, pohodili su toga dana i župe Derventskoga dekanata, koji je u posljednjem ratu najstradaliji dekanat Bosanske Posavine. Najprije su posjetili župu sv. Ivana Krstitelja u Bijelom Brdu i sv. Jurja u Derventi, a potom u večernjim satima franjevačku župu i samostan sv. Marka na Plehanu, gdje su se susreli sa svećenicima redovnicima i redovnicama koji žive i djeluju u župama Derventskoga dekanata. Dočekali su ih zvonjavom plehanskih zvona, potom se zajedno pomolili i zapjevali u kapelici Sv. Ivana Krstitelja. Domaći gvardijan fra Anto Tomas pokazao im je prostorije privremenog samostana u kojem u teškim uvjetima žive šestorica franjevaca.
Domaći svećenici predstavili su gostu stanje u tome dijelu Bosanske Posavine. Vlč. Josip – Jozo Batinić, župnik župe sv. Roka – Cer, kao problem je naveo medijsko nijekanje postojanja i bilo kakve mogućnosti povratka u te krajeve, tako da ono malo ljudi koji bi se i odlučili na hrabri korak povratka, gube volju zbog medijske slike o bezvrijednosti i nemogućnosti života u tim krajevima. Vlč. Robert Čabraja, trajni đakon iz župe Novo Selo, navodi problem nemogućnosti sudjelovanja u humanitarnim aplikacijama za pojedince. S. Zorislava, predstojnica samostana sestara Božjeg Milosrđa iz Dervente, navela je prevelik broj socijalno ugroženih, starih i nemoćnih umirovljenika koji su prepušteni sami sebi kao alarmantni poziv na buđenje kršćanske svijesti. Fra Franjo Dalibor Stjepanović, vikar samostana i voditelj Terapijske zajednice Izvor na Plehanu, naglasio je da svi ti problemi udaljavaju i sprečavaju pomoć iz katoličkih organizacija, jer se interesi akatoličkih i uopće amoralnih organizacija lažno predstavljaju kao dobrota, te svako djelovanje koje bi promicalo katoličke vrednote izvrgava ucjeni da se u borbi za nužna sredstva za preživljavanje moraju odricati i katoličkih nastojanja i vrednota.
Mons. Komarica naglasio je kako se povratak u Bosansku Posavinu i Republiku Srpsku uopće nije dogodio, a ne da je prestao. Pri tome je naglasio isto što je rekao i dekan fra Ivan Marić, u svom pozdravnom govoru kardinalu Turksonu, da se provedba Daytonskog sporazuma, u elementima koji se odnose na povratak prognanog stanovništva, u tom dekanatu uopće nije dogodila, dok se istog sporazuma većinski prisutna etnička skupina drži u elementima koji njima jamče tzv. njihova prava.
Kardinal Turkson pažljivo je slušao i naveo mogućnost osnivanja posebne fondacije koja bi bolje analizirala situaciju na tom području, te prema svojim mogućnostima ponudila svoju konkretnu pomoć. Sve svećenike, redovnike i vjernike kardinal pozvao je na kršćansku strpljivost i ustrajnost, te pouzdanje u Uskrsloga.