Katolička crkva Sv. Terezije smještena je na istočnoj strani glavnoga bjelovarskoga trga. Izgrađena u duhu klasnog baroka, može primiti oko tisuću osoba. Njezino pročelje raščlanjeno je pilastrima s polukapitelima i nišama, a iz njega se uzdiže zvonik visok 52 metra, kao urbanistička vertikala grada. Građena je kao jednobrodna građevina, smještena između bivše pijarističke škole i kolegija, sa zaobljenim svetištem na istoku i glavnim pročeljem na zapadu. Prozori crkve su oslikani, a postoje i zidne slike iz godine 1937. od Sirnika. Ispod crkve nalazi se velika kripta, s vanjskim ulazom na južnoj strani.
Na poziv vojne uprave u Bjelovaru 16. listopada 1761. došli su redovnici pijaristi, braća Hubert i Ignacije Diviš. Kao redovnici koji se bave školstvom, otvorili su već 5. studenoga 1761. školu za djecu vojnih časnika, a od 1763. njihovu školu pohađala su i građanska djeca. Uza školstvo i službu kapelnika vojne glazbe, započeli su od 1761. i vjersku djelatnost u kapelici, koja je pripadala župi sv. Marije Magdalene u Kapeli. Odredbom kraljice Marije Terezije 10. travnja 1765. započelo kopanje temelja za crkvu u Bjelovaru, 12. svibnja 1765. blagoslovljen je temeljni kamen, a 1770. godine na tornju je postavljen križ. Crkva je blagoslovljena na blagdan sv. Terezije Avilske, 15. listopada 1772. Crkva je od 1772. godine župna, a posvetio ju je 15. listopada 1775. zagrebački biskup Josip Galjuf. Od 1772. do 1774. godine pijaristi su desno i lijevo od crkve izgradili svoj kolegij i školu, gdje su plodno djelovali do ukinuća “reformom” cara Josipa II. 1789. godine. Bjelovarska župa tada je dobila svoje konačne granice, a od 1789. godine vode ju biskupijski svećenici. U zgradi kolegija ostao je župni stan, a školska zgrada ostala je u službi gradskoga školstva.
Crkva je do potresa 1880. godine imala i šest pokrajnjih oltara: sv. Terezije Avilske, Blažene Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Ivana Nepomuka, sv. Apolonije i sv. Josipa Kalasancijskoga, osnivača reda pijarista. Njih su resile veoma vrijedne oltarne slike. One su 1847. godine poslane u Beč na obnovu, ali su prijevarom zadržane u Beču, a umjesto njih su u Bjelovar poslane, bezvrijedne slike. Nakon razorna potresa 1880. godine Herman Bolle izradio je nacrt o obnovi crkve. Da bi se dobilo više prostora, odlučeno je da se uklone oltari sv. Ivana Nepomuka i sv. Josipa Kalasancija, a njihovi kipovi da se postave desno i lijevo na glavnom oltaru. Tako je crkva dobila glavni oltar sv. Terezije Avilske, dva pokrajnja, BDM i sv. Josipa, propovjedaonicu, dvije drvene ispovjedaonice i pod korom oltar Srca Isusova, jer je maknut i oltar sv. Apolonije. Tako je ta crkva, koja ima posebno značajan položaj u odnosu na urbanističku kompoziciju trga, sačuvana do naših dana zauzetom skrbi svojih duhovnih pastira i vjernika. Crkva, kao i cijeli pijaristički sklop, zbog svoje urbanističke i umjetničke važnosti proglašena je spomenikom kulture i stavljena pod zaštitu Hrvatskoga konzervatorskog zavoda. Ta središnja gradska crkva bulom pape Benedikta XVI. De maiore spirituale bono, od 5. prosinca 2009., uzdignuta je na katedralu Bjelovarsko-križevačke biskupije, sa sjedištem u Bjelovaru.

.