Zagreb, (IKA) – Okrugli stol “Slovo o vjeronauku u školi – uz dvadeset godina ponovnog uvođenja u javni školski sustav” održan je 30. kolovoza u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu, u tijeku Katehetske ljetne škole za vjeroučitelje u srednjim školama. Jedna od moderatorica s. Ana Thea Filipović istaknula je kako su se njime željeli osvrnuti na početke, vrednovati sadašnji trenutak, te upraviti pogled u budućnost. U odabiru uvodničara vodilo se računa da budu zastupljene sve regije, svi “staleži”, različite dobi, staž i službe u odnosu na vjeronauk. Uvodničari su se iz sadašnje perspektive osvrnuli na vjeronauk u školi u prvoj etapi nakon uvođenja, odnosno od kada su sami u to uključeni, ocijenili sadašnji trenutak te iznijeli svoje poglede na budućnost vjeronauka u Hrvatskoj u sklopu razvoja Crkve i društva, europskih integracija, novih izazova vremena.
Okupljenima se obratio i prof. dr. Ivica Pažin, predstojnik Nacionalnoga katehetskog ureda HBK. Istaknuo je kako je dvadeset godina vjeronauka u školi uistinu samo trenutak višestoljetnog kršćanskog života i djelovanja Crkve na ovim prostorima, no on će ostaviti neizbrisivi trag u povijesti naše Crkve. Crkva je katehezi posvetila svoje najbolje ljudske snage, ne štedeći napore i materijalna sredstva u što boljoj provedbi vjeronauka. Ona to nije učinila samo na temelju jednostavnih ljudskih razmišljanja, nego iz dubokoga stava vjere koja je uvijek utemeljena na vjernosti Bogu. U završnom dijelu izlaganja dr. Pažin osvrnuo se na poziv vjeroučitelja kao nositelja i svjedoka radosne vijesti.
Tomislav Tomasić, vjernik laik, kateheta i viši savjetnik u Agenciji za odgoj i obrazovanje – podružnica Rijeka, vjeronauk u školi okarakterizirao je kao snagu i zajedništvo ili snagu zajedništva. Istaknuo je izvrsnu suradnju Agencije i NKU i biskupskih ureda u praćenju vjeronauka u školi.
Posljednji govornik na okruglom stolu bio je dr. Rudi Paloš, SDB, glavni urednik časopisa “Kateheza”, koji je od 1998. do 2006. godine bio viši savjetnik za srednjoškolski vjeronauk pri NKU, te voditelj autorsko-uredničkog tima za vjeronaučne udžbenike za 1. i 2. razred srednje škole. Kratko je oslikao društveno-političko stanje, kao i početne poteškoće koje su pratile ponovno uvođenje vjeronauka u škole. Tako je istaknuo kako su se osim na stvaranje planova i programa, pripreme udžbenika, školovanje stručno osposobljenih nastavnika, poteškoće odnosile i na suodnos župne kateheze i školskog vjeronauka. Rekao je i kako su se vjeronauk i vjeroučitelji uključili u novu evangelizaciju, a k tomu se promiče i vjeroučitelj koji je stručnjak i svjedok. Pozitivnim je istaknuo i aktivnije uključivanje vjeroučitelja u spisateljski rad. U pogledu budućnosti, dr. Paloš smatra da bi trebalo i dalje njegovati, te još više poraditi na oduševljenju i crkvenosti.
Tomislav Tomasić predstavio je rezultate anonimnog upitnika koji su ispunili sudionici Škole, a kojim se željelo propitati samoprocjenu vjeroučiteljica i vjeroučitelja o vlastitom radu, kompetencijama i profesionalnim potrebama u vjeronaučnoj nastavi, te o suradnji u župnoj katehezi. Sudionici su visoko vrednovali vlastito poznavanje teološko-katehetskih sadržaja koji se obrađuju u vjeronauku, primjenu teološko-katehetskih znanja u vjeronaučnom radu, poznavanje pravila komunikacije i rješavanja sukoba u radu, suradnju s drugim vjeroučiteljima i drugim nastavnicima u školi, poznavanje ciljeva konfesionalnog vjeronauka, predanost ostvarivanju ciljeva vjeronauka u školi, poznavanje i poštivanje propisa crkvene zajednice o radu vjeroučitelja, vlastitu sposobnost prilagodbe promjenama u društvu i Crkvi. Relativno nisko su vrednovali pitanja vezana uz župnu katehezu, a u tom vidu predložena je i izrada priručnika za župnu katehezu. Vrlo visoko ocijenili su sudjelovanje u pedagoškim radionicama, formalno i neformalno druženje s kolegama te razmjenu primjera iz prakse, kao i unaprijed pripremljene i didaktički oblikovane materijale, te razradu tema koje se odnose na razvoj vjeronaučne struke.
U osvrtu na susret, predsjednik Vijeća za katehizaciju HBK pomoćni đakovačko-osječki biskup Đuro Hranić podsjetio je kako je to bila prilika čuti o počecima i koliko je toga trebalo napraviti, te je upozorio kako je doista i puno napravljeno – pohvale i zasluge za sve to idu mnogima, ponajprije vjeroučiteljima i vjeroučiteljicama, a i osobama koje djeluju u različitim institucijama, bilo u NKU, pa sve do Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Temeljem predstavljenih rezultata ankete, biskup Hranić istaknuo je važnim snaženje eklezijalne službe vjeroučitelja.
U prijepodnevnim satima toga drugoga dana Katehetske ljetne škole na temu “Vjeronauk u društvenom i humanističkom području suvremene škole – Odnos vjere i kulture” održana su dva plenarna predavanja. U predavanju “Biblija i vjeronauk u srednjoj školi: problem metoda i pristupa biblijskim tekstovima” doc. dr. Mario Cifrak istaknuo je kako se čini da je glavno pitanje što pridonosi razumijevanju Biblije i njezinom plodnom čitanju. Tu nam pomažu načela biblijske didaktike. Otvaranje (biblijskog) teksta usmjereno na problem, odnosno rješenje problema usmjereno na Bibliju omogućuje plodno čitanje, rekao je dr. Cifrak, te upozorio kako je potrebno i točno odrediti koje funkcije biblijski tekstovi u nastavnim temama mogu imati, odnosno zašto se uzima biblijske tekstove u neku temu. Jedna od važnih funkcija pri tome je upravo razumijevanje biblijske predaje. Što znači da se traže informacije za uvod u životni svijet Biblije, informacije o nastanku i povijesnom razumijevanju biblijskih spisa i informacije o biblijskom govoru. Do njih dolazimo tako što smo hermeneutski gledano posegnuli za rezultatima egzegeze, odnosno metoda i pristupa za interpretaciju biblijskih tekstova, istaknuo je predavač, te se kao primjerom poslužio nastavnom temom “Isusovo otkupiteljsko djelo” iz udžbenika za prvi razred srednje škole “Tražitelji smisla”.
Dr. Jasna Šego je temu predavanja “Vjera i život u zrcalu književnosti” sudionicima Škole nastojala približiti temeljem drame “Naš grad” američkog dramatičara, romanopisca i intelektualca Thorntona Wildera (1897.-1975.). Riječ je o drami koju je autor napisao godine 1937., od 1938. ne silazi s repertoara Broadwaya, a diljem Amerike igra se u amaterskim, sveučilišnim, kazališnim skupinama, kao i ljetnim i zimskim kampovima, te provincijskim kazalištima. Predavačica je istaknula kako se drama doživljava kao nešto prepoznatljivo, jer oživljava kolektivna sjećanja na trenutke koji nas povezuju. Slika svijeta koju Wilder nudi, slika je stvarnosti u kojoj se ljudi vole i razumiju, svijet se podrazumijeva kao dio Božjeg nauma. Do izražaja dolazi afirmativni pogled na svijet, nema nad-junaka, a nekolicina negativnih nalaze se na margini. Dramom prevladavaju pozitivne emocije tolerancije, ljubavi, razumijevanja, prijateljstva, poniznosti. Govoreći iz vlastitog iskustva obrađivanja drame sa studentima, dr. Šego istaknula je jako dobar prijem, koji kod svakog novog iščitavanja, svakog novog pismenog rada, otkriva nove dimenzije. Stoga je vjeroučiteljima preporučila da je pokušaju primijeniti u svom radu, a u tom vidu dala im je i nekoliko sugestija – tema koje bi se mogle pomoću teksta drame obraditi, odnosno približiti mladima.
Susret srednjoškolskih vjeroučitelja zaključio je rad 31. kolovoza završnom raspravom i okruglim stolom na kojem je dat osvrt na školu, ali i katehezu uopće. Rad posljednjeg dana započeo je predstavljanjem rezultata radionica. Okrugli stol modelirale su Ana Thea Filipović i više savjetnice za vjeronauk pri Agenciji za odgoj i obrazovanje Sabina Marunčić i Gordana Barudžija. Sudionici škole iskazali su zadovoljstvo oblikom rada škole, te su istaknuli kako je koncepcija s četiri predavanja prihvatljiva, no kako bi bilo dobro nakon njih upriličiti rad u skupinama u kojima bi sudionici imali više prilike slobodnije raspraviti. U pitanjima koja su uslijedila, dotaknut je program vjeronaučne nastave za strukovne škole, čiji je prijedlog izrađen, no za sada je to još samo prijedlog koji nije prošao svu potrebnu proceduru. Također se vratilo pitanje s prošlogodišnje škole, a to je drugi sat vjeronauka u školama. Istaknuto je kako je nekolicina ravnatelja uputila nadležnom ministarstvu dopis kojim predlažu da se uvede drugi sat, potkrjepljujući to konkretnim pozitivnim učincima same vjeronaučne nastave u školi. Postavljeno je i pitanje reforme obrazovanja vjeroučitelja, te su data pojašnjenja vezana uz pedagoški nadzor.
Velika skupina pitanja i komentara bila je vezana uz suodnos vjeronauka u školama i župne kateheze. Istaknuta je nedovoljna potpora same župne zajednice, te je upozoreno kako su vjeroučitelji svjesni evangelizatorske uloge putem škola, no isto tako je bitno pravo svjedočenje kršćanskog života koji treba dati župna zajednica. Ipak predstavljeno je i nekoliko pozitivnih iskustava suradnje i uključenja vjeroučitelja u župnu katehezu, odnosno dobra suradnja sa župnikom.
U raspravu se uključio i biskup Hranić, koji je istaknuo kako je puno postignuto u školskom vjeronauku, no nameće se pitanje koliko je Crkva, a poglavito župna zajednica svjesna kako je školski vjeronauk opće pastoralno djelovanje Crkve. Župna zajednica često ne doživljava vjeroučitelje kao da su u školi uime Crkve. K tomu Plan i program župne kateheze odobren od HBK nije zaživio. I biskupi su svjesni tog problema, te je ove godine u tom vidu organiziran 1. pastoralno-katehetski kolokvij za svećenike. Biskup je vjeroučitelje potaknuo da imaju ambicija, da upisuju poslijediplomski studij, da počnu pisati u stručnim časopisima. U raspravi je istaknuta i potreba kateheze odraslih, koji će onda biti sposobni prenositi i upravo oni biti prvi učitelji u vjeri u svojim obiteljima.