Đakovo, (IKA/TU) – Svečanim euharistijskim slavljem koje je 6. srpnja u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra predvodio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit dr. Marin Srakić, započeo je ljetni susret misionara Crkve u Hrvata u Đakovu. Koncelebrirali su bračko-hvarsko-viški biskup i predsjednik Misijskog vijeća HBK Slobodan Štambuk, đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić, tridesetak svećenika među kojima petorica misionara, biskupijski ravnatelji Papinskih misijskih djela iz republika Hrvatske i Bosne i Hercegovine te članovi Nacionalnih uprava PMD-a iz Sarajeva i Zagreba.
U utorak 7. srpnja u auli Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu sudionike susreta pozdravili su mons. Luka Strgar, ravnatelj PMD u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, nadbiskup Srakić, dr. Milan Špehar, nacionalni ravnatelj PMD u RH, mr. Tomo Knežević, nacionalni ravnatelj PMD u BiH, te biskup Štambuk. Potom je mr. Anđela Jelinčić održala predavanje “Antropologija sv. Pavla i moja Afrika”. Nakon predavanja razvila se rasprava te pojedinačna izlaganja misionara o njihovim iskustvima.
Poslijepodne i uvečer misionari su obišli okolne đakovačke župe. Tako su misionar u Gani don Ivan Stojanović, misionarka u Kamerunu s. Josipa Šprajc, ravnatelji Papinskih misijskih djela u Varaždinskoj biskupiji vlč. Dominik Vukalović, u Gospićko-senjskoj biskupiji vlč. Ivica Miloš, u Krčkoj biskupiji don Tomislav Debelić i djelatnik Misijskog ureda u Zagrebu Josip Burja pohodili župu sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima. Tom prigodom don Ivan predvodio je večernje misno slavlje prije kojega je riječi dobrodošlice gostima uime domaćih redovnica, župljana, Ivana Blaževca, domaćeg župnog vikara i u svoje osobno uputio mons. Tadija Pranjić, domaći župnik i dekan Vinkovačkoga dekanata.
U propovijedi je don Ivan, salezijanac koji je od 1992. misionar u zapadnoafričkoj državi Gana, opisao neke od običaja, i ispričao neke od zgoda i nezgoda iz misijskog života. Istaknuo je da misionari ne smiju biti ništa drugo nego nosioci Božje dobrote i Božje ljubavi ljudima s kojima rade, s kojima žive i donositi im utjehu. Duhovna je bijeda velika. I zato se grade i crkve, škole, bolnice, vrtići, centri za odbačenu i siromašnu djecu itd. Još više od navedenih aktivnih dužnosti, misionar mora biti čovjek po Božjem srcu, istaknuo je don Ivan i pozvao vjernike na molitvu za sve misionare i za ono što rade “Svi smo pozvani biti misionari. Najbolji i najrevniji misionari su naše bake i djedovi koji doma uče djecu kako se prekrižiti, pomoliti, pozovu ih u crkvu. Tako bi svi trebali širiti Božju riječ i voljeti Gospodina i biti njegovi ljudi tamo gdje jesmo”, poručio je propovjednik.
O misionarskom pozivu svjedočila je s. Josipa koja je u misiji u Kamerunu od 2002. godine. Karmelićanka je Božanskog Srca Isusova čije su sestre u misijama u vrtićima. “Život onoga djeteta, siromaha, na svim razinama često ovisi o nama misionarima i stoga se preporučamo u molitve. To je jedna velika snaga kad je i vruće i teško i kad nam baš i ne ide”, rekla je.
Prije dvije godine, točnije 21. listopada 2007., tu je vinkovačku župu pohodio don Nikola Sarić, misionar u Tanzaniji.