Zagreb, (IKA) – U sklopu proslave 20 godina postojanja Programa Injigo 20. svibnja u dvorani „Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu održan je Međunarodni interdisciplinarni okrugli stol s temom „Utjecaj duhovnih vježbi sv. Ignacija na zdravlje i kvalitetu života”. Bogu posvećena sestra u Zajednici Novi put (Chemin Neuf, Pariz) dr. Magali Raoul, dr. med., trenutačno studentica teologije na isusovačkom fakultetu u Parizu, u izlaganju „Služba nutarnjeg iscjeljenja i zdravlje u iskustvu ignacijanske zajednice” predstavila je misiju Siloe koja djeluje na području nutarnjeg iscjeljenja i pomirenja, te je središte za sva pitanja povezanosti između psihološkog i duhovnog života. U njoj djeluju članovi zajednice Chemin Neuf iskusni vježbatelji i pratitelji u duhovnim vježbama i članovi medicinskih profesija, tj. liječnici, psihijatri, psiholozi i ostalo medicinsko osoblje. Premda ne nude terapeutski pristup, duhovne obnove i ostale aktivnosti imaju stvaran učinak na zdravlje sudionika. U predavanju se s. Magali posebno dotaknula pitanja izlječenja rana iz prošlosti, te naglasila kako to može imati očit učinak na zdravlje. No, upozorila je kako će to područje zauvijek ostati poput otvorenoga gradilišta zbog toga što je čovjekova narav složena i zbog toga što je neprestano suočen s novim problemima. Zaključila je kako se „mijenjaju metode, pa dijalog s medicinom nema kraja. Preuzeli smo ulogu koju nam je Gospodin povjerio putem naše malene misije Siloe, koju nam je podario kako bismo nastavili graditi mostove između Crkve i medicine”.
Drugo predavanje „Nutarnje iscjeljenje i ignacijanske duhovne vježbe” putem video-konferencije održala je posvećena laikinja u svijetu Luciana Pecoraio, dipl. oec., iz Rima. Ona je s isusovcem o. Robertom Faricyem, profesorom emeritusom Papinskoga sveučilišta Gregoriana u Rimu godine 1990. osnovala karizmatsku zajednicu Srca Isusova (Cuore di Gesu). U predavanju je opisala 40 godina duhovnoga rada i povezanost molitvene zajednice Srca Isusova, mise za ozdravljenje i duhovnih vježbi. Naglasila je kako je „povezanost s duhovnim vježbama od primarne važnosti, jer su predavanja koja se održavaju prije mise za bolesnike uvijek temeljena na duhovnim vježbama u svakodnevici. Teme koje se najčešće obrađuju odnose se na nutarnje iscjeljenje, iscjeljenje od bolnih sjećanja, razlučivanje duhova, zahvaljivanje i slavljenje Gospodina Isusa Krista za svaki dar i za svaku stvar”. Objasnila je kako je o. Faricy zajedno s drugim isusovcima u Povijesnim izvorima Družbe Isusove tražio svjedočenja u isusovačkoj tradiciji o molitvi, za ono što danas nazivamo „nutarnje iscjeljenje”. Nisu pronašli ono što su tražili, ali su postupno shvatili da se ono što su tražili nalazi upravo pred njima u Duhovnim vježbama. Uistinu, Vježbe daju strukturu i program za nutarnje iscjeljenje, utvrdila je. Na kraju je zainteresirane koji se zanimaju za nutarnje iscjeljenje uputila na knjigu „Praktični priručnik. Duhovne vježbe sv. Ignacija” (Manuale per uso pratico Esercizi Spirituali di Sant’ Ignazio di Loyola) koju je napisala zajedno s o. Faricyjem. Vježbateljica Programa Injigo i psihologinja iz Zagreba Emina Simunić, dipl. psiholog, prof., u predavanju „Analiza psiholoških procesa sudionika duhovnih vježbi u Programu Injigo” raščlanila je te procese u tri dijela: psihološko funkcioniranje sudionika prije pristupanja duhovnim vježbama, sudjelovanje u duhovnim vježbama i promjene u životnom funkcioniranju nakon sudjelovanja u duhovnim vježbama. Istaknula je kako se u pridruženju duhovnim vježbama uočavaju dva poticaja – jedan je krizni događaj tijekom života, drugi pasivnost, a većina smatra da je ulazak u duhovne vježbe posljednji pokušaj za promjenu, s obzirom da su svi ostali oblici pokazali neuspješnim, a ono što je interesantno je da je okolina njihovo stanje procijenila kao opće, trajno i u potpunosti nepromjenjivo. Istaknula je kako sudionici naglašavaju da prije stupanja u duhovne vježbe osjećaju nemir, a nakon njih mir, koji je podloga za promjene. Pojasnila je kako se promjena događa tako da se prihvaća vlastita nesavršenost što oslobađa od samokritičnosti, spoznaju da su ljubljena i željena djeca Božja, da su pod njegovom zaštitom, što rezultira osjećajem slobode. K tomu se mijenja poimanje drugih, što znači da se smanjuju predrasude. Također mijenja se poimanje Boga koga stavljaju na prvo mjesto i on postaje Bog milosrđa, kao i stav prema vjeri koju su ranije smatrali kao dužnost (odlazak na misu, čitanje Svetoga pisma) sada čine iz ljubavi. Sudionicima je jasno da je promjena proces, koji još uvijek traje i trajat će cijelo vrijeme njihova zemaljskog života. Stoga se vraćaju krugovima duhovnih vježbi od 30 tjedana jer kad su istrčali jedan, jasno im je da trebaju i žele još jedan krug, zaključila je. Ravnateljica Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, utemeljiteljica i voditeljica Zajednice i Programa Injigo dr. Marica Čunčić u predavanju „Utjecaj karizmatskih elemenata u ignacijanskim duhovnim vježbama na kvalitetu života” naglasak je stavila na darove Duha Svetoga koji su prisutni od samog postanka Crkve. „Dakle, to nije ništa novo, već pokret Duha Svetoga koji puše gdje hoće, kako, koliko hoće od Pedesetnice pa sve do današnjih dana. Preko darova Duha Svetoga se njegovo Božansko veličanstvo otkriva svima kao živ i silan Bog koji zahvaća živote svakog dana i časa. Darovima napunjen apostol postaje vjerodostojan, jer prelazi s riječi na djela kada Bog potvrđuje svoje riječi znakovima i čudesima.” Kroz niz je primjera objasnila da se u čovjeku i oko njega mijenja kvaliteta života kroz duhovne vježbe po karizmama jer se Bog očituje u sili i snazi i proizvodi u nama djelovanje, kajanje, opraštanje, obraćenje, ozdravljenje duše i tijela, bračnih, obiteljskih, prijateljskih i društvenih odnosa.