Monza, (IKA) – U propovijedi na misnom slavlju s gotovo milijun vjernika koje je na blagdan Blagovijesti, 25. ožujka, predvodio u parku u Monzi papa Franjo istaknuo je kako „smo u evanđeoskom odlomku čuli najvažniji navještaj svoga života”, koji on rado čita u svjetlu navještaja o rođenju Ivana Krstitelja. Navještaj Ivana Krstitelja događa se u važnom liturgijskom trenutku u Hramskome svetištu, dok se navještaj Isusova začeća događa u zagubljenom kraju Galileje, u perifernom mjestu koje i nije na dobrom glasu – u bezimenoj kući djevojke Marije. Taj kontrast naznačuje da se novi Božji hram, novi susret Boga sa svojim narodom, neće dogoditi na mjestima na kojima to obično očekujemo, nego na marginama, na periferijama, poručio je Sveti Otac. Bog je onaj koji ima inicijativu i ulazi u naš život; u naše kuće, u naše svakodnevne borbe. Najljepši navještaj koji možemo čuti jest onaj: „Raduj se, Gospodin je s tobom!” Radost koja daje život; nada koja u svijetu postaje tijelom po kojemu svoj pogled upiremo prema sutra, na stav koji imamo prema drugima. Radost koja postaje solidarnost, prihvat i milosrđe prema svima. U ovim vremenima bremenitim mnogim mislima, dok bol kuca na mnoga vrata, a u mladima raste nezadovoljstvo zbog nedostatka stvarnih prigoda, kao da nam vrtoglavi ritam kojemu smo podložni krade nadu i radost, upozorio je Papa te na pitanje kako je moguće danas živjeti radost Evanđelja i je li moguća kršćanska nada u ovoj situaciji – ovdje i sada, istaknuo tri ključa koje Anđeo nudi kao pomoć u prihvaćanju poslanja koje nam se povjerava. Prvo je sjećanje. Anđeo Mariju podsjeća na Božje obećanje dano Davidu, kao plod saveza sklopljenog s Jakovom. Marija je kći saveza. Mi smo danas također pozvani „sjetiti se”, baciti pogled na svoju prošlost kako ne bismo zaboravili odakle dolazimo. Sjećanje nam pomaže da ne ostanemo zarobljenici govorenja koje – kao jedini način rješavanja sukoba – sije lomove i podjele. Sjećanje je najbolji protuotrov koji nam je na raspolaganju pred magičnim ‘rješenjima’ podijeljenosti i zastranjenja, kazao je Papa. Drugo je pripadnost Božjemu narodu. Članovi smo velikoga Božjeg naroda sastavljenog od tisuća lica sudbina i podneblja, narod mnogih kultura i nacija, pozvan prihvatiti različitosti te ih s poštovanjem i kreativno integrirati. Narod koji je pozvan slaviti novost koja dolazi od drugih, koji ne strahuje od granica i koji se ne plaši prihvatiti onoga koji je u potrebi, jer zna da je uz njega prisutan i njegov Gospodin, rekao je Sveti Otac. Treće je, pak, mogućnost nemogućega. „Ta Bogu ništa nije nemoguće” – Anđelov je odgovor Mariji… Kada vjerujemo da sve isključivo ovisi o nama, ostajemo zatvorenici vlastitih sposobnosti, snaga i svojih kratkovidnih obzorja. Kada, naprotiv, dopustimo da nam se pomogne; da nas se savjetuje i kada se otvorimo milosti, izgleda da ono nemoguće postaje stvarnost. Bog nastavlja tražiti svoje saveznike; osobe sposobne vjerovati; sposobne sjećati se i osjećati pripadnicima Božjeg naroda, kao suradnici stvaralaštva Duha. Bog još uvijek traga za srcima sposobnima čuti njegov poziv i utjeloviti ga ovdje i sada, zaključio je papa Franjo.
Posljednja postaja njegova desetosatnog pohoda Milanu bio je susret s 80.000 mladih, krizmanika i njihovih roditelja na stadionu „San Siro”. Sveti Otac odgovorio je na pitanja što mu je kao mladiću pomoglo rasti u prijateljstvu s Isusom, kako prenijeti ljepotu vjere djeci, a da to ne bude dosadno, naporno ili autoritativno te o nužnosti suradnje u obrazovanju. Na se kraju osvrnuo na „ružni fenomen” maltretiranja u školama. Potaknuo je učitelje da pripaze na maltretiranje te je mlade pozvao da obećaju Isusu da nikada neće maltretirati svoje vršnjake.