Vinkovci, (IKA) – Središnje uskrsno misno slavlje u središnjoj vinkovačkoj crkvi Sv. Euzebija i Poliona predvodio je u nedjelju, 4. travnja, domaći župnik i dekan Vinkovačkoga dekanata mons. Tadija Pranjić. Na početku mise predvoditelj je rekao: “Danas slavimo najveću svetkovinu, blagdan Kristova uskrsnuća, blagdan neizmjerne radosti i sreće koja se osjeća na svakom koraku u dušama nas katolika vjernika koji smo povjerovali i vjerujemo u najveću istinu koja se zove Isus Krist raspet i uskrsnuli. Otvorimo svoju dušu i srce upravo toj neizmjernoj radosti i ne dajmo da nam ikada itko iz duše naših obitelji, nas pojedinaca i hrvatskoga naroda ikada uzme i odnose uskrsno jutro. Neka uskrsno jutro bude uvijek nazočno u našim životima jer mi ispovijedamo vjeru u život, a ne u smrt.” U propovijedi je mons. Pranjić rekao kako u povijesti čovječanstva ne postoji niti jedna vijest kao vijest da je Isus uskrsnuo. “Katolička Crkva nastoji svojim vjernicima iz stoljeća u stoljeće, iz godine u godinu prenositi ovu najveću nadu, najveću pobjedu koja se ikada očitovala da je prvi puta u povijesti civilizacije objavljena pobjeda nad smrću, dobrote nad mržnjom, da je došlo do pobjede ljubavi”, rekao je mons. Pranjić i nastavio: “I zato je svetkovina i blagdan Kristova uskrsnuća najveći i najradosniji blagdan koji ispunja dušu svakoga od nas i zato nije čudo što upravo u ovim danima svatko od nas u dubini svoje duše osjeća jednu nutarnju radost koja ga poziva da barem na trenutak ostavi sve svoje poslove i svagdanje brige, da se skupimo sa svih strana u našim obiteljima jer osjećamo da proživljavamo nešto što čovjek ne može svojim razumom do kraja odgonetnuti, nešto što samo osjećamo dubinom naših osjećaja, a to je da se ovdje nešto dogodilo što je preokrenulo put čovječanstva i smisao čovjekova postojanja i odgovorilo na sva pitanja njegove egzistencije.” Istaknuo je kako je Isusovo uskrsnuće nosilo i nosi Crkvu svih vremena, vjekova. Hrvatski narod je prihvatio tu istinu ne samo kao jedan davni događaj nego kao jedno trajno događanje koje se obnavlja svake godine kada se okupljamo za blagdan Kristova uskrsnuća. Isus je ona povijesna osoba i apsolutna istina koja je snagom svoga božanstva posvjedočila da je gospodar života i smrti. I u našim životima često se tama Velikoga petka nadvijala nad naše obitelji, hrvatski narod. “I kad god smo mislili u tim trenutcima kako je tama Velikoga petka velika, kako ćemo se u mraku traženja izgubiti, kako su nas svi ostavili i zaboravili, jedan nas nikada nije ostavio i zaboravio. Onaj koji je za tebe i za mene umirao i umro na drvetu križa, umro za moj hrvatski narod, ali nije ostao visjeti na drvetu križa nego je, a to nam govori današnja svetkovina, uskrsnuo treći dan i pobijedio svu mržnju i pokupio sve isplakane ljudske suze i rasvijetlio sve naše grobove i sve grobove za koje mi Hrvati do dana današnjeg ne znamo koji već počivaju davno tko zna na kojim mjestima. Danas je svjetlo Isusova uskrsnuća došlo i do tih grobova i zato danas budimo radosni, neka tuga nestane s naših lica makar su teška i čudna vremena. Budimo radosni jer znamo: može nas puno toga ostaviti u našem životu, mogu nas mnogi zaboraviti, ali uskrsli Krist nas nikada nije ostavio i zaboravio kao ni Njegova Majka Presveta Djevica Marija”, zaključio je mons. Pranjić. Liturgijsko pjevanje predvodio je Mješoviti župni pjevački zbor Sv. Cecilija uz orguljsku pratnju Dubravke Vukovarac i dirigenticu Branku Domaćinović.