Zagreb, (IKA) – U četvrtak, 24. rujna u bSrca Isusova u Zagrebu, služena je misa zadušnica za 35 hrvatskih mučenika, visokih časnika, generala i pukovnika Hrvatske vojske NDH, koji su nakon Bleiburga, 7. srpnja 1945. godine, iz zagrebačkog zatvora Nova ves, uz sva usputna ponižavanja i vrijeđanja, otpremljeni vlakom u Beograd, gdje im je upriličeno takozvano suđenje i gdje je 18 generala osuđeno na smrt, što je uz teška mučenja izvršeno upravo 24. rujna 1945. godine. Za tjelesne ostatke im se ne zna. Ostali su osuđeni na tešku robiju, gdje ih je većina umrla ili ubijena.
Ti časnici mučenici su Artur Gustović, Đuro Grujić, Tomislav Sertić, Ivan Markulj, Ivan Tomašević, Slavko Skoliber, Zvonimir Stimaković, Mirko Gregorić, Bogdan Majetić, Franjo Dolacki, Muhamed Kromić, Antun Nardelli, Julio Fritz, Josip Šolc, Vladimir Metikoš, Rudolf Lukanec, Miroslav Sacher, Ivan Severović, Romuald Manola, Ivan Kurelac, Dragutin Mesić, Rudolf Setz, Mićo Mičić, Zvonimir Jakšić, Vladimir Majer, Petar Sabljak, Anđelko Grabić, Ivan Pojić, Nikola Mikec, Zlatko Šintić, Franjo Džal, Antun Schuh, Hinko Hubl, Julio Niderlender, Dragutin Čanić
Bazilika je bila dupkom ispunjena, a misa se služila u koncelebraciji šestorice svećenika, uz usrdno i dirljivo gromko pjevanje marijanskih pjesama.
Za duše ovih 35 hrvatskih visokih časnika vjernici su molili da Otac Nebeski, uz žrtvu svoga sina Isusa Krista, koji se u Euharistiji trajno prikazuje Ocu za spasenje svih ljudi, prihvati i nagradi njihove žrtve, žrtve života iz ljubavi za domovinu.
Oni su, kao i mnogi drugi hrvatski sinovi, kao vojnici, u teškim okolnostima Drugoga svjetskoga rata, svojim životima branili svoju domovinu Hrvatsku od mnogobrojnih neprijatelja, koji se nisu mogli pomiriti sa željom i voljom hrvatskoga naroda da ima svoju državu i bude svoj gospodar u svojoj domovini.
Uz mnoge žrtve hrvatskoga naroda tijekom toga strašnoga rata, ni Hrvatska vojska, pred snažnim i moćnim protivnicima nije mogla izdržati. Da ne bi došlo do daljnjeg krvoprolića i razaranja domovine, odlučila je, uz svoje državno vodstvo, kao što znamo, prihvatiti poraz i predati se savezničkim pobjedničkim snagama u Bleiburgu, nadajući se poštivanju međunarodnoga ratnoga prava i Ženevskih konvencija, te humanom postupanju sa zarobljenom vojskom i mnogobrojnim civilnim osobama, ženama, djecom i starcima, jer je hrvatska država i sama bila potpisnica tih međunarodnih dokumenata. No, bili su prevareni te su svi zarobljenici bili prisilno bez oružja izručeni svojim najvećim zločinačkim neprijateljima, koji nisu poštivali nikakva prava i nikakvu humanost. Izvršen je pravi genocid na najgrozniji način nad hrvatskim narodom i hrvatskom vojskom. O tome svjedoče mnogobrojna stratišta i jame bezdanke duž križnih puteva dugih tisuće kilometara.