Đakovo, (IKA) – U organizaciji Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije i Centra za zvanja Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica i Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara u Đakovu je 14. i 15. rujna održan susret animatora za duhovna zvanja na temu “Mjesto i uloga obitelji u pastoralu duhovnih zvanja”.
Na susretu se okupilo pedesetak redovnica, redovnika i svećenika iz republika Hrvatske i BiH. Nakon prijepodnevnog okupljanja u Bogoslovnom sjemeništu animatori su u pratnji povjerenika za pastoral duhovnih zvanja u Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji mo. Ivana Andrića razgledali katedralu-baziliku Sv. Petra i kriptu te Katolički bogoslovni fakultet i Središnju biskupijsku i fakultetsku knjižnicu gdje im je domaćin bio vlč. Petar Vidović, tajnik KBF-a i nadstojnik SBFK. U Biskupskom domu prijam za sve sudionike upriličio je domaćin susreta đakovački i srijemski biskup Marin Srakić, predsjednik Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja HBK. “Ne bih htio da ovi dani budu dani napetosti i nervoze zbog smanjenja broja zvanja, i dani kada ćemo upirati prstom odakle dolazi taj pad, već da otvorimo oči, sagledamo situaciju oko sebe, obitelj, kako pomoći da doista Gospodin nađe pogodno tlo i pozove neke u sjemenište, a neke u samostan”, rekao je biskup Srakić. Upravo zato što je Bog predvidio da i drugi s njim surađuju u djelu spasenja, pa i u ostvarenju božanskih poziva, cijela crkvena zajednica pozvana je uključiti se u djelo zvanja, a to znači i biskupija i župa i kršćanska obitelj, ali i pojedini kršćani, prema vlastitoj zadaći, tj. biskup, župnik, vjernici laici, skupine, pokreti i udruge vjernika laika. Briga za zvanja treba obuhvatiti sve kršćane, svih dobi, i biti usmjerena prema svim zvanjima, a napose duhovnim. Među onima s kojima se Bog služi kad poziva pojedince u svetu službu posebno mjesto pripada kršćanskim roditeljima i obiteljima”, zaključio je biskup Srakić. Prijamu su nazočili rektor Bogoslovnog sjemeništa mr. Josip Bernatović, kanonik-kancelar mons. Luka Strgar i tajnik Biskupskog ordinarijata Fabijan Svalina. Nakon obilaska Biskupskog doma i ručka gostoprimstvo su im u samostanu upriličile sestre sv. Križa koje na blagdan Uzvišenja sv. Križa slave blagdan svoje Družbe.
Radni dio susreta započeo je u Bogoslovnom sjemeništu predavanjem “Eklezijalna dimenzija obitelji – obitelj u službi rasta svećeničkih i redovničkih zvanja dr. Milana Šimunovića, dugogodišnjeg profesora pastoralne teologije i katehetike na Teologiji u Rijeci. Obitelj danas treba gledati kao ugroženu s raznih strana. Neki govore o tzv. ogoljenoj obitelji, jer se propagiraju antivrednote koje se obrušavaju na obitelj. U Hrvatskoj možemo biti radosni što su mnoge obitelji zaista u službi zvanja, jer zvanje nije samo svećeničko ili redovničko već je i poziv vjeroučitelja, katehete i svi drugi pozivi. Nas zanima koliko su obitelji u službi svećeničkoga ili redovničkog zvanja. Danas je to sve problematičnije zbog toga što mnoge struje utječu na obitelj, ali moramo raditi na tome da posvijestimo obitelj, da je ona ne samo za sebe, nego je bitna u službi zajednice. Svih sedam sakramenata su bitni, ali dva posebno u službi zajednice – sakrament ženidbe i sakrament svetoga reda, jer su oni za služenje unutar obitelji, Crkve, odnosno župne zajednice i unutar društva. Djeci unutar obitelji treba poticati osjetljivost na osluškivanje dobrih glasova, poziva, konkretno Božjega, te na osluškivanje poziva za angažiranje unutar župne zajednice i društva”, rekao je dr. Šimunović. Težište je stavio i na župnu zajednicu da pomogne toj obitelji da u djetetu izvrši do kraja stimuliranje na opredjeljenje za svećeničko ili redovničko zvanje. “Ne moramo biti pesimisti, premda svi govorimo da je zvanja manje, ali nisu naše obitelji toliko neosjetljive na Božji poziv koliko se misli, jer se angažiraju u župnim zajednicama. Treba samo malo više naglasiti da treba posvetiti veću pozornost onim zvanjima koja će se posebno angažirati u predvođenju zajednica, a bez svećenika, odnosno redovnika i redovnica, toga nema. Optimističan sam, jer bez obzira što u našim obiteljima ima negativnih pojava ipak prevladavaju pozitivne, odnosno vjernost, ljubav, zalaganje, žrtvovanje, i ako to malo jače potenciramo kroz kateheze, propovijedi, liturgiju, mislim da će se onda rađati nova duhovna zvanja, poručio je dr. Šimunović.
Nakon rada u skupinama, izvješća i plenuma večernje misno slavlje u đakovačkoj katedrali predvodio je đakovački i srijemski pomoćni biskup Đuro Hranić. Nakon molitvenoga bdjenja u samostanskoj crkvi druženje je nastavljeno u dvorištu Sjemeništa.
Nakon jutarnje u kapelici Bogoslovnog sjemeništa drugoga dana susreta profesor pastoralne teologije na đakovačkome KBF-u dr. Ivo Džinić održao je predavanje “Obiteljske kreposti – preduvjet duhovnih zvanja”. Relevantni crkveni dokumenti kada govore o roditeljskom odgoju općenito, te o ulozi roditelja i cijele obitelji u odgoju budućih duhovnih zvanja, pridaju obitelji toliku ulogu da je u tom kontekstu nazivaju “prvim sjemeništem”. Nastojanje oko “kreposnog” života u jednoj obitelji, u kojoj se napose žive kreposti bračne i obiteljske ljubavi, međusobne vjernosti i iskrenog priznanja i poštovanja dostojanstva svih članova obitelji, kao i kreposti pobožnosti, odnosno života po vjeri, formira mladog čovjeka da slobodno i odgovorno izabere svoj životni poziv, koji će životom prema istim krepostima nastojati i ostvarivati. U tom kontekstu valja promatrati i izbor duhovnog zvanja, koje, ukoliko se prepozna i prihvati kao dar, nije samo dar za onoga koji ga prima, nego i za cijelu obitelj. Poradi velike uloge obitelji u odgoju i pripremi na budući duhovni poziv, proizlazi da pastoral novih duhovnih zvanja stoji s pastoralom braka i obitelji u vrlo uskoj korelaciji, o čemu inače u cjelokupnom pastoralnom djelovanju valja voditi računa”, zaključio je dr. Džinić.

“Uloga obitelji u jedinstvenom pastoralu zvanja partikularne Crkve” bila je tema predavanja s. Ljiljane Radošević, vjeroučiteljice u srednjoj školi u Slavonskom Brodu. Svi članovi Crkve bez iznimke imaju milost i odgovornost brige za zvanja. Obitelj ima nenadomjestivu ulogu u izgradnji Božjega naroda. U raznim povijesnim trenucima obitelj je s pravom zaslužila ime “kućne Crkve”, što je potvrdio i II. vatikanski sabor. Obitelj kao i Crkva mora biti mjesto gdje se evanđelje prenosi i odakle ono zrači. Međutim, duboka duhovna kriza suvremene civilizacije zahvaća i naše obitelji tako da one sve teže prenose vjerske i moralne vrijednosti na nove naraštaje. Nije dosta samo “govoriti o obitelji” ili “sanjati tradicionalnu obitelj” s tri naraštaja: djed i baka, roditelji i djeca, već treba nešto činiti da takva obitelj bude i da je se štiti. Dužna je to činiti i hrvatska Vlada, sadašnja i buduće. I Crkva sa svoje strane mora u tome pomoći obiteljima, upozorila je s. Ljiljana. Istaknula je kako jedinstveni pastoral zvanja partikularne Crkve ostvaruje svoje poslanje ukoliko svi njezini članovi njeguju duh istinskoga zajedništva, svjedočeći svoju vjeru u vlastitoj sredini i svjesni su svoga poslanja služenja Bogu i braći. I ova partikularna Crkva, Đakovačka i Srijemska biskupija, svjesna upravo te odgovornosti molila je i činila brojne korake u Godini duhovnih zvanja, a ova je godina u cijeloj biskupiji proglašena Godinom braka i obitelji, upravo zbog toga što se suočila s nezaobilaznom ulogom braka i obitelji u tom prevažnom djelu evangelizacije, rekla je s. Ljiljana.
Nakon predavanja održan je okrugli stol. U poslijepodnevnim satima hrvatski i bosansko-hercegovački animatori za duhovna zvanja bili su gosti “bosonogih” karmelićanki u Levanjskoj Varoši, gdje je misu predvodio biskup Srakić. Susret je završio u Trnavi, gdje su sudionici u pratnji ekonoma Đakovačke i Srijemske biskupije mons. Stjepana Karalića obišli vinograde i vinarske pogone.