Split, (IKA) – Vijeće franjevačkih zajednica u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini petodnevnim su putovanjem u Asiz i druga franjevačka mjesta, od 22. do 26. lipnja nagradili pobjednike ovogodišnje Vjeronaučne olimpijade, četiri najbolje plasirane ekipe iz osnovnih i srednjih škola zajedno s njihovim mentorima i nekoliko članova Državnog povjerenstva za natjecanje iz vjeronauka. Sv. Franju su, od rujna prošle do svibnja ove godine, najbolje upoznali učenici iz osnovnih škola „Sućidar„ iz Splita, „Prof. Filip Lukas” iz Kaštela Starog, „Smiljevac” iz Zadra i „Stjepan Radić” iz Imotskog, a od srednjoškolaca u tome su prednjačile ekipe iz Srednje škole Zlatar, Nadbiskupske klasične gimnazije iz Splita, Gimnazije iz Čakovca i V. gimnazije iz Zagreba.
Predvođeni fra Antom Čovom, profesorom na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Splitu, ujedno autorom građe za natjecanje, na put su krenuli u ponedjeljak 22. lipnja, najprije oni iz Dalmacije, Splita i Zadra, a u kasnim večernjim satima u Rijeci su im se pridružili i nagrađeni iz sjevernog dijela Hrvatske, Zlatarščani, Čakovčani, i Zagrepčani. Idući dan stigli su do svog prvog odredišta, do La Verne. Probudivši se na svježem planinskom zraku, na nadmorskoj visini višoj od tisuću metara, odakle puca predivan pogled na okolinu, prošetali su stazama, stubama, usjecima i kapelicama ovog svetišta, mjestima gdje je i sv. Franjo šetao, molio, meditirao, a s posebnim su se poštovanjem poklonili i na mjestu gdje je primio stigme. Vrhunac posjete La Verni bilo je slavlje mise u kapeli crkve Sv. Marije Anđeoske.
Uputili su se potom prema Asizu kamo su stigli oko podneva. Posjetili su crkvu Sv. Damjana u kojoj je sv. Franjo prvi put razgovarao s Bogom. Upravo mu je na tom mjestu Krist s križa progovorio: „Franjo, idi i popravi moju kuću koja se, kako vidiš, sva ruši!” Osim crkve posjetili su i samostan pored nje u kojem je niz godina živjela sv. Klara, Franjina sljedbenica. Treće je jutro bilo predviđeno za razgledavanje Asiza, grada u kojem je rođen i pokopan sv. Franjo. Posjetili su crkvu Sv. Klare, razgledali kapelu relikvija, križ sv. Damjana s kojeg se Raspeti Krist obratio sv. Franji i grob sv. Klare. Uputili su se potom do katedrale Sv. Rufina gdje je sv. Franjo kršten i gdje je često bio u molitvi, posebno prije propovijedi, kako bi s većim žarom naviještao Isusa Krista. Spustili su se zatim uskim uličicama, prolazima, stubama do velebne gotičke bazilike Sv. Franje sagrađene u tri nivoa na nekadašnjem „brežuljku pakla”. Posjetili su tamo gornju i donju baziliku, divili se Giottovim freskama u gornjoj bazilici, te se s posebnim poštovanjem poklonili i pomolili pored groba sv. Franje. Posjetili su i crkvu Sv. Petra, nekadašnju istoimenu benediktinsku opatiju smještenu unutar gradskih zidina i u njoj razgledali jaslice koje su tamo izložene tijekom cijele godine, kao i Novu crkvu sagrađenu na temeljima Franjine rodne kuće.
Hodočasnici su se toga dana popodne uspeli na brdo Subasi i tamo razgledali Carcere, pustinjačko mjesto gdje je sv. Franjo sa svojom braćom često dolazio na molitvu.
Sljedeće je jutro bilo rezervirano za obilazak bazilike Sv. Marije Anđeoske, molitvu i misu u Porcijunkuli, maloj crkvici unutar bazilike gdje se dogodio prvi Franjin susret s Evanđeljem.
U blizini Porcijunkule pomolili su se na mjestu gdje je sv. Franjo susreo „sestricu smrt”.
U poslijepodnevnim se satima putovanje nastavilo prema jugu, stotinjak kilometara udaljenom Grecciu, svetištu u brdu, kao zalijepljenom na stijeni, poznatom po prvim jaslicama koje je sv. Franjo tamo upriličio 1223. godine. Nekoliko kilometara dalje posjetili su zatim svetište Fontecolombo, Franjevački Sinaj, mjesto na kojem je sv. Franjo napisao Pravilo.
Posljednjeg dana hodočašća na povratku svratili su u Padovu, grad poznatog franjevca sv. Ante Padovanskoga. Tamo su posjetili njemu posvećenu crkvu, pomolili se kod njegovog groba, a neki su stigli i do crkve sv. Leopolda Bogdana Mandića, moleći i za njegov zagovor.