Banja Luka, (IKA) – Klanjateljice Krvi Kristove Regije Zagreb proslavile su 6. ožujka dvostruki jubilej – 175 godina utemeljenja Družbe klanjateljica Krvi Kristove i 130 godina prisutnosti Klanjateljica na našim prostorima. Na slavlju u kino-dvorani vojarne “Kozara”, nekadašnjem samostanu “Nazaret” u Banjoj Luci, okupilo se oko 120 klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb pristiglih iz zajednica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Švicarske i Australije, četiri sestre iz Regije Schaan (Liechtenstein), četiri pripravnice kao i oko 120 uzvanika, svećenika, prijatelja i suradnika sestara, redovnika i redovnica drugih družbi na tlu BiH, vojnih dužnosnika, predstavnika vlasti, različitih ustanova, medija iz Hrvatske i BiH, te oko 370 vjernika iz Banje Luke i drugih župa Banjolučke biskupije.
Regionalna poglavarica s. Cecilija Milković u pozdravu je istaknula kako cjelokupna organizacija toga skupa u vojarni potvrđuje da su poštovanje i tolerancija mogući u svim okolnostima i različitostima, te stvaraju nove odnose i bolji svijet. Stav otvorenosti za drukčije i svijest da su iskonske potrebe čovjeka iste bez obzira na okolnosti su i dovele sestre u Banju Luku, na imanje Hasima Šibića koje su kupile. Njihova prisutnost i djelovanje na duhovnom području, području školstva, prosvjete i kulture dalo je novo lice Banjoj Luci i cijeloj Bosni po mnogim otvorenim zajednicama. Od dolaska iz Austrije 1879. do prisilnog napuštanja 1949. godine, samostan “Nazaret” kako je od početka nazvan, njegove škole, sirotište, razvijeno gospodarstvo bio je dom, radno mjesto, mjesto prijateljskih susreta, oaza mira i molitve za mnoge Banjolučane. Jednostavne i pristupačne žene živjele su i radile za druge, za potrebite, najsiromašnije, istaknula je s. Milković. Podsjetila je i na godine progonstva i neimaštine u doba komunizma, te dodala da je hodočašće u Banju Luku izrazito duhovnog, molitvenog značaja i sjećanje na povijest života jedne zajednice i njezina djela. Zahvalila je i vojnim dužnosnicima vojarne “Kozara” koji raspolažu nekadašnjim samostanom, a koji su omogućili da se u njemu održi središnja proslava obljetnica klanjateljica Krvi Kristove.
Svečano misno slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, a u koncelebraciji su bili banjolučki biskup Franjo Komarica, apostolski upravitelj Zadarske nadbiskupije mons. Milivoj Bolobanić, ravnatelj Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH mr. vlč. Tomo Knežević i još pedesetak svećenika. Biskup Komarica u pozdravu je istaknuo važnost klanjateljica za Banju Luku i Crkvu u Hrvata. Posebno je zahvalio banjolučkim vojnim vlastima što su omogućile proslavu jubileja u nekadašnjem samostanu, podsjetivši i na dozvolu iz godine 1991. da se iskopaju posmrtni ostaci redovnica iz samostanskog groblja unutar vojarne i prenesu na groblje Sv. Marka.
Podsjećajući na dolazak sestara u Banju Luku prije 130 godina, kardinal Puljić u propovijedi je istaknuo kako ići u neizvjesnost, nesigurnost može potaknuti samo polet koji nosi karizma, nadahnuće, Božji duh. To su osobe koje su spremne izgarati, žrtvovati se, umirati. Upravo su takve bile redovnice koje su došle ne samo krčiti korov oko zgrade, nego i moralni korov da bi stvorile blizinu Božju i ljudsku. To je snaga evangelizacije koja se događa iz svjedočenja. Sestre su bile evangelizatori, ali i svjedoci, nisu se bojale žrtve te su ljudi ubrzo hrlili da s njima prihvate to poslanje, istaknuo je kardinal, te podsjetio na praktični simbol u tom poslanju – kalež. Kalež je nešto što služi svetome, sestre su uzele kalež kao simbol Krvi Kristove, a to je cijena našeg spasenja. A njihov identitet je klanjati se toj cijeni, biti taj živi kalež. To je žrtva, to je snaga evangelizacije. Trebamo ne samo steći znanje, nego i odgojiti srce. Zato vi i nosite srce, on označava središte Božje ljubavi, koja je pokazana i darovana u otajstvu žrtve, one na križu, kad je Krist proboden kopljem i posljednju kap prolio za nas. Danas je čovjeku potrebno da prepozna kako je voljeno biće, jer je izgubio svijest o tome, rekao je kardinal, te istaknuo kako sestre znakom srca svjedoče da je čovjek voljeno biće. Neka ovi jubileji budu nadahnuće da budete i kalež i božansko srce koje uprisutnjuje božansku ljubav, rekao je kardinal, podsjetivši i na pomoć koju su te redovnice pružale svećenicima koji su trpjeli nakon II. svjetskog rata u zatvoru. Stoga je zahvalio Bogu za taj divan primjer svjedočanstva, tihog žrtvovanja, hrabrog pomaganja unatoč nemilosrdnom režimu. Nakon propovijedi kardinal Puljić blagoslovio je reljef u drvu koji prokazuje prvu klanjateljicu koje je došla u “Nazaret” s. Herminu Gantert. Djelo Branka Ivankovića bit će smješteno u novom “Nazaretu”, samostanu koji su klanjateljice sagradile nakon oduzimanja prostora današnje vojarne.
Na kraju mise biskup Komarica predao je zahvalnicu za dugogodišnje djelovanje u Banjolučkoj biskupiji poglavarici Milković. Misno slavlje pjevanjem je uveličao zbor klanjateljica pod ravnanjem s. Damjane Kovačević uz orguljsku pratnju s. Domagoje Ljubičić.
Svim klanjateljicama Regije Zagreb pisanu čestitku uputila je i vrhovna poglavarica Družbe s. Bernarda Krištić zajedno s Vrhovnom upravom. U čestitki se podsjeća na povijest Družbe i poticaj utemeljiteljice Marije de Mattias da se radosna poruka spasenja donese svakom čovjeku, a obrazovanje i u mala i nepoznata mjesta, odgajajući mlade i njihove obitelji. Vrhovna poglavarica istaknula je širenje apostolata Družbe diljem svijeta, te izazove s kojima je suočen u moderno doba, pozivajući redovnice na vjernost evanđelju, konstitucijama Družbe i službu bližnjima.
U sklopu proslave jubileja održana su i tri predavanja o bogatom djelovanju klanjateljica Krvi Kristove u povijesti i danas. Izlaganje “Povijesna zbivanja i životnost zajednice klanjateljica Krvi Kristove” održala je s. Viktoria Košak, ASC. Kratko je prikazala nastanak Družbe u prvoj polovici 19. st. u Italiji, osvrnula se na širenje u nove zemlje (Švicarska, Njemačka, Amerika) te na dolazak prvih klanjateljica predvođenih s. Herminom Gantert godine 1879. iz Feldkircha u banjolučko predgrađe Budžak. Već prvih mjeseci otvaraju sirotište, a 1880. školu na njemačkom i hrvatskom jeziku. Apostolat i osnivanje škola bit će glavno obilježje njihova djelovanje u Bosni do godine 1945. kada je nasilno prekinuto. Nakon oduzimanja škola sestre su preuzele apostolat u župi vjeronauk, liturgijsko pjevanje, pouku sviranja. Postupno su se mogle zaposliti i u bolnici. Godine 1965. vrhovnoj poglavarici Lei Coradi dopušteno je posjetiti sestre i kupljen je samostan na zagrebačkom Tuškancu, gdje je prebačeno središte provincije iz Bosanskog Aleksandrovca. U to doba redovnice su prihvatile poziv na rad s hrvatskim emigrantima u Australiji i rad u centrima za rehabilitaciju i internatima u Njemačkoj. Početkom 80-tih godina prve sestre odlaze u misije u Gvineju Bisau. Klanjateljice Krvi Kristove osobito su na području Banjolučke biskupije i Vrhbosanske nadbiskupije u doba rata u BiH trpjele progone i uništavanje imovine. Nakon rata vratile su se na ta područja i obnovile samostane u kojima su razvile nove oblike apostolata: Centar za odvikavanje od ovisnosti “Marjanovac” u Bosanskom Aleksandrovcu, Biljna ljekarna u Novoj Topoli, Dom za starije i nemoćne osobe “Dragi bližnji” u Okučanima, Centar za susrete mladih “Sanguis Christi” na Olibu, knjižnica Sv. Josipa u Bihaću. Danas klanjateljice većinom služe u školama, dječjim vrtićima, domovima za stare, bolnicama, karitativnim i socijalnim projektima, fakultetima, župama. Reorganizacijom Družbe na regije i kontinentalna područja danas Družba okuplja oko 1600 članica u sedam kontinentalnih područja. Regija Zagreb zajedno s Regijom Schaan nalazi se u Srednjoeuropskom kontinentalnom području i ima 182 sestre. Regija Zagreb ima 38 zajednica u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Austriji, Švicarskoj, Njemačkoj, Italiji i Australiji.
Mons. Anto Orlovac govorio je o “Doprinosu klanjateljica kulturno-prosvjetnom i duhovnom napretku Banjolučke biskupije”. Mons. Orlovac istaknuo je kako su sestre odgojile mnoge buduće svećenike, liječnike, profesore, a među njima i jednog budućeg blaženika Ivana Merza. Njihov rad značio je desetke tisuća djece, prije svega ženske, izvući iz mraka, dati im pismenost, naobrazbu, ljudsko dostojanstvo. Odgajati prije svega žensku djecu, to je bio velik prinos Katoličke Crkve ravnopravnosti spolova u 19. st, istaknuo je mons. Orlovac, zapitavši se zašto u Banjoj Luci nema službenog spomena sestrama milosrdnicama, klanjateljicama i utemeljitelju trapističke opatije.
U predavanju “Klanjateljice, žene Crkve, s trajnim odgovorom na potrebe čovjeka”, s. Mirjam Kuštreba, ASC, dala je osvrt na početak djelovanja Marije De Mattias, te istaknula kako premda je ona najviše radila s djevojčicama u školi i sa ženama na susretima duhovnog karaktera, nijedna osoba nije bila izuzeta iz interesa njezine ljubavi i apostolata. Nakon izlaganja, pod vodstvom s. Kristine Vujica kandidatice, mlađe sestre i djeca izveli su scenski prikaz “Klanjateljice jučer i danas”. U stankama između predavanja nastupio je zbor klanjateljica pod ravnanjem s. Damjane Kovačević uz orguljsku pratnju s. Domagoje Ljubičić, a program je vodila novinarka radio postaje Nova Gradiška Višnja Mikić.