Obnoviti kršćanski idealizam
Uskrsna poruka hvarsko-bračko-viškoga biskupa Slobodana Štambuka
Uskrsna radost neka uđe u vaš život, u vašu obitelj, u vaš dom! Uskrsni ushit neka vas ponese! Slavljenička uskrsna “aleluja” – Hvalite Gospodina! – neka bude i vaša pjesma! Svjetlo slavno uskrsnuloga Krista – neka rasprši sve tmine pameti i srca!
O Uskrsu tekuće godine Gospodnje želim svratiti vašu (vjerničku!) pažnju na (naše) kršćanske ideale i potaknuti na obnovu kršćanskoga idealizma. Neka dobri Bog svakome od Vas udijeli svoje milosne darovee bez kojih nije moguće zadržati se “na visini zadatka”, što nam ih nameće kršćansko življenje vjerskih i vjerničkih ideala. A na to upozoravam osobito stoga jer živimo u neko čudno vrijeme kada su gotovo svi ideali stavljeni u pitanje, kada se doslovno javno i tajno gazi po svakome zdravom idealizmu s puno gotovo bezobraznoga i bezdušnoga omalovažavanja svakoga ideala, u vrijeme kada, čini se, ideali umiru.
Ne, ne želim ni sam ni skupa s vama roniti samo suze žalosnice, jer, Bogu hvala, u mnogima od vas i oko vas, žive ljudi, samozatajni, gotovo neprimjetljivi, ali kojima kršćanski ideali nisu “otišli na godišnji odmor”, niti su se “predali” i prepustili naletima zla i Zloga. Ali, uz tu radosnu tvrdnju koja ima potvrdu u mnogim detaljima života, gotovo je zastrašujuće koliko neki nastoje, svim silama, i “oboružani” velikim financijskim mogućnostima, rušiti zdrave ideale u ljudima.
Dovoljno je otvoriti svakodnevne novine, koje na svojim naslovnicama, masnim i višecentimetarskim slovima, ističu negativnosti, bilo da je riječ o narodu, bilo da je riječ o državi, bilo da je riječ o vjeri i ljudima koji vode Crkvu. Dakako, tim rušiteljima ideala posebno je “draga tema” koja se odnosi na papu Benedikta XVI. koji jasnim i nedvosmislenim izjavama daje upute i smjernice za ispravni vjernički odnos prema našim svetinjama: na primjer u svezi svete pričesti, kršćanskoga braka, homoseksualnosti i slično. Takvi rušitelji ideala, nažalost, i ne poznavajući cjelinu vjerskoga naučavanja o pojedinim temama, vrlo “suvereno” dijele prigovore, opomene i ukore. Ljudska gluposti, gdje ti je mjera?
Ali, s puno smisla za istinu, moramo se, dakako, mi kršćani zaustaviti i uočiti naše osobno stanje u odnosu na ideale za koje se živi ili s kojima se živi. Mnoge djevojke, na primjer, vide svoj “ideal” u zgodnome muškarcu, muškarac u djevojci koja mu se sviđa, koji/koja im se dopada, ali nije nipošto prihvatljivo da kod toga ne razmišljaju ni o budućnosti, ni o ispravnim stavovima koji trebaju biti usklađeni da bi “sutra” mogli živjeti u nekim dobrim mjerilima ljudske i vjerničke sreće i zadovoljstva.
Nekim “potrošačima života”, kao da je jedini ideal imati neki moderniji automobil ili doći do neke izrazito skupe haljine koja svakako ne smije biti obična, redovita i već viđena. Kolikima su ideali neke glumice ili glumci, pjevači i takozvani estradni (glazbeno-kazališni) umjetnici, a bez obzira na njihovo drugo, treće ili četvrto (civilno) vjenčanje, čemu pisana dnevna ponuda daje i te kako puno prostora i koji se nude na “tržištu pozornica”. Pitanju sporta i sportaša potrebno je dati ono mjesto koje im stvarno pripada, a ne u njima gledati “bogove” našega vremena, čije noge “vrijede” ponekada kao veliki dio godišnjega proračuna nekih manjih država… a kad “siđu s trona” svjetske slave – vrlo brzo postaju zanemareni i zaboravljeni. Trebali li dokazivati da krivo shvaćanje životnoga ideala, dovodi u pitanje i smisao življenja i života, dovodi do ozbiljne krize svu ljudsku veličinu i sve zdrave osjećaje, a osobito zanemarivanje duhovnih vrijednosti dovodi do teških razočaranja o kojima svakodnevno čujemo.
Još je i neko dobro ako se “udaranje glavom u zid” dogodi što je moguće bezbolnije i dovoljno na vrijeme! Nazivati idealima nešto što je kratkotrajno, raspadljivo, za jedan dan – to je u najmanju ruku neozbiljno, to je nedostojno ideala i idealizma! Naši dragi mladi često upotrebljavaju riječ “super”, ali kod toga ne znaš je li riječ o vrsti benzina (lako zapaljivoga!) ili o naučenim riječima koji se mogu potpisati pod bilo koju melodiju…
Kršćanstvo nudi svoje ideale sa svojim čvrstim osloncem na vjeru u Kristovo uskrsnuće. To je veličina i vrijednost duše, a po tome vrijednost i dostojanstvo svakoga čovjeka, svakoga! To je stjecanje kreposti, to su dobra djela, to je život apostolskoga vrednovanja istine, pravde, pravednosti, čovjekoljublja, domoljublja i rodoljublja. To je obitelj i njezine istinske vrijednosti, neprolazne, toliko potrebne. To je obitelj u kojoj ljubav nije nešto slučajno ili za “jednokratnu upotrebu”, pa čak i ponekad jednodnevnu upotrebu. To su ideali po kojima znamo da smo rođeni za vječnost, za život u Bogu i s Bogom. To su ideali koji ne umiru, to su ideali koji smrću ne nestaju već se u svoj svojoj punini ostvaruju. Kršćani zastupaju i žive za ideale koji ne umiru.
Starozavjetni Izaija upozorio je svoj narod: “Poslušajte me, vi koji poznajete pravednost, narode kojemu je moj zakon u srcu. Ne bojte se poruge ljudske!” (Iz 51,7) A moja i Tvoja Crkva, drage vjernice i dragi vjernici, “vjeruje da se u njezinu Gospodinu i Učitelju Isusu Kristu nalazi ključ, središte i cilj sve ljudske povijesti. Crkva tvrdi da se na dnu svih promjena nalazi mnogo toga što je nepromjenjivo i što ima svoj najdublji temelj u Kristu, koji je isti jučer i danas i uvijek” (GS, br. 10). Sve što je Krist učio i činio bilo je u službi snažnih ideala o kojima je želio poučiti svijet. Nažalost, Pilat se nasmijao Njegovu idealizmu i s visoka istaknuo svoje viđenje ideala kad ga je zapitao “Što je istina?” (Iv 18.38) vjerojatno umujući da je istina u njegovoj šaci i njegovim odlukama s kojima se osjeća gospodarom života i smrti.
Čuvaj ljubomorno i hrabro, čuvaj, sestro i brate, životni idealizam koji se hrani vjerom u Boga, s punim povjerenjem u riječ Kristova Evanđelja. Cijeni dušu i duhovno, a u praksi svojega života, u obitelji i društvu, budi prepoznatljiv po vjerničkome pristupu idealima i idealizmu! Krist je realan, neka i naši ideali budu realno jasni. I ne zaboravi riječi pjesnika:
Nedohvatni su sudi, Gospode,
U kojima se nama pojavljaš.
I zakoni su tvoji vječiti,
A da bi crv tvoj mali, sićušni
Sa stožerima tvojim drmao…
I tebi baš, što goriš plamenom
Od ideala silnih vječitih,
Ta sjajna vatra crna bit će smrt,
Mrijeti ti ćeš kada počneš sam
U ideale svoje sumnjati.
(S. S. Kranjčević, Mojsije)
Čestitajući Uskrs, svima i svakome od Vas od srca rado želim da nikome ni pod koju cijenu ne prodajete svoje ljudske, narodne i nadasve kršćanske ideale! Bog neka Vas blagoslovi i u svojoj ljubavi čuva!
biskup Slobodan Štambuk