Šibenik, (IKA) – Obrede Velikog petka u šibenskoj katedrali 2. travnja predvodio je šibenski biskup Ante Ivas. Nakon Službe riječi i Muke po Ivanu koju su otpjevali članovi Katedralnog zbora, biskup Ivas održao je prigodnu homiliju. Po svemu ono što se događalo i što se na kraju s Isusom dogodilo ne izgleda uspješno, kao uspjeh, naprotiv sve je izgledalo neuspješno: izdan, ostavljen, osuđen, svučen do gola, “iznakažen bijaše, odbačen, prezren, izrugan, obescijenjen, proboden, i na kraju mrtav, skinut s križa i pokopan u grob. Po današnjim ljudskim mjerilima uspjeha i uspješnosti Isus na križu, još više i drastičnije pruža sliku potpunog gubitnika, sliku tragičnog neuspješnika i neuspjeha”, kazao je biskup Ivas u homiliji. Istaknuo je kako Crkva vjeruje da je upravo Krist, sa strašnim teretom grijeha svih ljudi i svega svijeta, grijeha pod čijim je teretom krvario i padao, zbog kojih je bio razapet na križ i nije s njega htio sići, baš zato da bi uspio, da bi u svome križu sve ljude svijeta i svu ljudsku povijest vratio svome izvoru: Bogu Ocu Stvoritelju, u Novi i vječni Savez. Križ Kristov nije samo jedna epizoda Kristova života, on je ključ razumijevanja cjelokupnoga otajstva Kristova života. Njegova smrt na križu otvorila je vrata “Života u izobilju”, Božjega života. Na križu se dogodio najveći događaj ljudske povijesti, čiju će Istinitost Bog potvrditi i zapečatiti uskrsnućem. Križ nije tek jedan među mnogim i različitim znakovima, još manje tek nekakav ukras, križ je za nas sveti znak koji govori o Kristu Bogočovjeku koji je radi ljubavi prema čovjeka pošao na križ. Križ je sveti znak ljubavi koja se za čovjeka dala razapeti da se u toj raspetoj ljubavi susretnu čovjek i njegov Bog. Od tada čovjek može živjeti s Bogom, i u tom znaku ljubavi graditi svoju zemaljsku sadašnjost i nebesku budućnost, istaknuo je biskup Ivas.
Potrebno nam je i dobro bi bilo kad bismo više i bolje vrednovali znak križa, koji je možda u našoj kući, u stanu, koji nosimo na zlatnom lancu o našem vratu, ili na retrovizoru u našem automobilu, da nam ne bude “znak bez značenja”, tek kao ures, prigodan poklon, ili dio nakita koji svojim oblikom i dizajnom dobro pristaje uz “večernju haljinu ili odijelo”, ili uz namještaj u našem stanu. Da nam i onaj križ kojim se znamenujemo, ne bude tek nekakav znak čuđenja. Izgubili smo dolično “strahopoštovanje” prema znaku križa, ukazao je biskup Ivas.
Doskora ćemo sudjelovati u središnjem obredu Velikoga petka, u obredu “Otkrivanja križa” i “poklona križu”. Ne zato da ga vidimo, nego zato da otkrijemo Otajstvo križa da otkrijemo križ Kristov, ne kao mjesto trpljenja, smrti i poraza, nego kao mjesto pobjede i spasenja koje je uspjelo da otkrijemo križ kao putokaz koji pokazuje kako živjeti uspješno, to jest u ljubavi s Bogom i braćom ljudima.
Križ Kristov nas uči da na ovom svijetu ne možemo postići ništa velikoga ni svetoga bez križa, bez uloga svoje ljubavi sve do dara vlastitog života. Bez toga sve se lako prometne u krađu i korupciju i lažni uspjeh, koji u konačnici postaje neuspjeh. Pristupimo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost i pomoć u pravi čas… Danas je pravi čas, kad mnogi žele omraziti Kristov križ i njegovu poruku ljubavi. Danas kada se umjesto o potrebi ljubavi govori o potrebi prava, pravde i pravednosti, kao da je ljudska prava i pravdu među ljudima i pravednost moguće ostvariti bez ljubavi, samo ljudskim ugovorima i konvencijama, zakonima i ustavima, saborima i udrugama, ma kako oni bili “savršeni”, ako je to na zemlji uopće moguće, zaključio je homiliju biskup Ivas.
Na kraju Obreda Velikog petka uslijedila je procesija s križem oko katedrale Sv. Jakova.