Zagreb, (IKA) – Katehetska proljetna škola o temi “Roditelji i njihova suodgovornost u odgojno-obrazovnome sustavu kroz prizmu vjeronauka u školi”, započela je u petak 14. svibnja u dvorani “Vijenac” Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta na zagrebačkome Kaptolu. Organizatori toga dvodnevnoga stručnoga susreta trajne izobrazbe vjeroučitelja, koji je okupio oko 250 sudionika iz cijele Hrvatske, bili su Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije (NKU) i Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO).
Sudionike je u rad škole uveo voditelj povjerenstva NKU-a za Katehetsku proljetnu školu dr. Josip Šimunović koji je i moderator rada škole, a uime organizatora pozdravne su riječi sudionicima uputili predstojnik NKU-a dr. Ivica Pažin i ravnatelj AZOO-a Vinko Filipović. Uime zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića skupu se obratio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
Dr. Pažin je vjeroučitelje pozvao da u roditeljima djece koja su im povjerena uvijek gledaju njihov uzvišeni poziv i zadaću na koju su pozvani. “Kao delegirani odgojitelji i učitelji budite im podrška u ispunjavanju njihovih zadaća”, poručio je dodavši da roditeljima pomognu pronaći pravi put do njihove djece i do ispunjenja njihova smisla u vlastitome životu.
Ravnatelj AZOO-a Filipović istaknuo je kako “sve što je dobro, a nažalost i ono drugo, najčešće dolazi iz obitelji” te je u tome smislu odgovornost obitelji zasigurno na prvome mjestu, što ipak ne amnestira druge institucije da snose dio odgovornosti. Vjeroučiteljima je poželio zadovoljstvo i uspjeh u radu te im je poručio da imaju dovoljno strpljenja, pa i u dijelu suodgovornosti onih roditelja koji tu suodgovornost ne shvaćaju u dovoljnoj mjeri.
“Roditelji u odnosu prema školi svakako imaju mjesta u odgojnome sustavu škole. Ne smijemo zaboraviti da poučavanje i odgajanje nisu pravci bez dodira. Štoviše, u školi se odgaja poučavajući i učeći”, istaknuo je biskup Šaško dodajući kako suodgovornost roditelja, osobito viđena kroz prizmu vjeronauka, leži u tome da mogu i moraju sudjelovati u davanju ili vraćanju životnoga smisla, u stvaranju pedagogije odgovornosti, u ohrabrivanju na putu slobodnoga i kritičkoga mišljenja te u nuđenju privlačnih kulturalnih prijedloga u smislu buđenja osjećaja divljenja stvarnim vrijednostima. “Vjeronauk nije spojiv s neutralnošću i ravnodušnošću i svaki pokušaj stvaranja takva ozračja nevjerodostojan je i razoran. Vjeronauk pomaže graditi kulturu kao važan dio odgojnoga procesa. Zbog toga će ponekad i biti napadan. On pokušava učenicima ponuditi odgovore na velika pitanja smisla i značenja poštujući različitost odgovora koje ljudi usvajaju u svojoj slobodi i ne dopuštajući instrumentalizaciju kulture”, poručio je mons. Šaško.
Radni je dio skupa predavanjem o temi “Biblijsko-kršćanska pouka o roditeljstvu” otvorio dr. Nikola Hohnjec sa zagrebačkoga Katoličkoga bogoslovnog fakulteta koji je kroz prizmu svetopisamskih tekstova približio odgoj i roditeljstvo u biblijskim vremenima. Predavač je kroz priču i prikaz više biblijskih roditelja prikazao kršćansku pouku o roditeljstvu istaknuvši kako likovi roditelja iz Staroga i Novoga zavjeta tvore zornu i dobru ilustraciju i nadahnuće roditeljima kršćanske sredine.
Pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK dr. Gordan Črpić govorio je o temi “Obitelj i škola pred izazovima suvremenoga društva”. Kazao je pritom kako je “obitelj temeljna institucija društva” u koju, kako pokazuju istraživanja, građani Hrvatske imaju najviše povjerenja i od koje mnogo očekuju. S druge strane, škola je također institucija od koje se mnogo očekuje i koja bitno utječe na sekundarnu socijalizaciju djece i mladih. Postoje ozbiljne indicije koje govore da je u suvremenim društvima, napose u suvremenome hrvatskom društvu, na sceni sustavna dekonstrukcija institucije obitelji što predstavlja opasan društveni eksperiment s teško predvidljivim posljedicama, upozorio je dr. Črpić dodajući kako je obitelj prokazana kao mjesto najčešćeg nasilja, roditelji se prikazuju kao nekompetentni za odgoj svoje djece, a pedocentrička ideologija promovira ideale 19. stoljeća koji nemaju utemeljenja u empiriji. Škola kao institucija supstituira djelomično ulogu koju su nekada imali roditelji. No manevarski prostor koji je u tom smislu ostavljen školi, također je veoma ograničen, posebno u Hrvatskoj. Na sceni je disolucija institucije učitelja, kao osnovne institucije kroz koju se odvija proces odgoja, upozorio je dr. Črpić dodavši i kako hrvatski zakonodavac pokušava urediti idealno, ne realno hrvatsko društvo. Zbog toga se nekritički i selektivno ‘uvoze’ zakonska rješenja nastala u drugim društvenim okvirima i za potrebe uređenja nekih drugih društava. Ne poštuju se vrijednosti i norme postojećega hrvatskog društva što dovodi do eskalacije nasilja među mladima i postupnog zapadanja u anomiju. Budući da u društvu postoji veoma visoko prihvaćanje institucija obitelji i škole moguće je još ozbiljnije osloniti se na njih i dati im snažniju podršku, kako društvenu, tako i zakonodavnu kako bi one mogle preuzeti funkcije koje su stoljećima uspješno obavljale, funkcije odgoja i socijalizacije djece, zaključio je dr. Črpić.
Poslijepodnevni radni dio predavanjem o temi “Susreti s roditeljima u pripremi djece i mladih za sakrament euharistije i potvrde” otvorio je mr. Anton Peranić, predstojnik Katehetskoga ureda Krčke biskupije. “Boli nas činjenica da je kod mnogih roditelja prisutan stav da se prva pričest i krizma obave sa što manje truda i da ih se previše ne uznemiruje”, kazao je mr. Peranić dodajući kako su upravo susreti s roditeljima prigoda da se katehezom zahvate i odrasli.
Predavač je upozorio kako je “za sveobuhvatni rast Crkve u suvremenome hrvatskom društvu potreban prijelaz deklariranih katolika iz površne, tradicionalne i formalističke religioznosti u aktivnu, odnosno sa svjedočkim senzusom obilježenu religioznost. Tome može pomoći i kateheza potvrđenika, ali i ostalih katehetskih godišta. Dakako, pritom je obitelj bitan čimbenik cjelokupnoga odgoja djece”, naglasio je te nastavio: “Sve veća privatizacija i individualizacija vjere vodi napuštanju ili distanciranju od Crkve. Činjenica je da su, u obitelji, i u onoj izrazitije katoličkoj, prisutni mnogi elementi pluralizma koji prodiru preko televizije, radija, tiska, raznih igara, pjesama itd. U mnogim obiteljima ne prakticiraju se sakramenti i u svakidašnjem životu roditelji ne svjedoče djeci svoja religiozna uvjerenja. Ona su skrivena ili nesigurna, ili su pod pritiskom jakih sumnji, a često klize prema nevjeri ili indiferentizmu. Štoviše, sve što se odnosi na vjeru i Crkvu smatra se sporednom stvari, tim više što kulturalni ambijent vrši pritisak na vjeru i kod velikog broja mladih stavlja je u krizu”.
No, istaknuo je, “bez obzira na mnoge uvjetovanosti i vjersku oslabljenost obitelji, treba posvješćivati katehetsku ulogu obitelji, odnosno njene odgojne mogućnosti, za što ona treba dobiti pomoć od određenih struktura u župnoj zajednici i, dakako, mijenjati način rada s obitelji kao sa ‘subjektom’ a ne ‘objektom’. Za razliku od osamdesetih godina, kada se na katehetskim školama dosta raspravljalo o ‘odgojnoj ulozi obitelji’, danas u kompleksnoj situaciji nesigurnosti što se tiče sustava vrednota, na katehetskom planu sve je manje pravog govora o novim stilovima obiteljske komunikacije i novim odgojnim pristupima. U tom pravcu trebat će radikalno mijenjati i sadržaje i načine susreta s roditeljima u povodu slavlja sakramenata”, poručio je mr. Peranić dajući pritom i konkretan prijedlog. Predstavio je projekt rada s roditeljima pripravnika na sakrament euharistije i potvrde koji podrazumijeva zajedničko uključivanje roditelja pripravnika. Temeljna karakteristika projekta njegova je raznolikost, što znači da svaki roditelj može pronaći svoj način zauzetosti, sudjelovanja, posvećenosti i predanja u godini priprave zajedno sa svojim djetetom, kazao je mr. Peranić dodajući kako se poseban naglasak stavlja na molitveno-sakramentalno praćenje djeteta, koje se toplo preporučuje svim roditeljima i kumovima, kao neizostavni dio priprave.
Socijalna pedagoginja Alma Rovis Brandić govorila je o načinima razvijanja partnerskoga odnosa (vjero)učitelja s roditeljima. Istaknula je kako odnos između roditelja i učitelja mora biti ravnopravan ukoliko se želi da on bude učinkovit i da poluči uspjeh. “Učenje ne podrazumijeva samo usvajanje znanja iz knjiga – ono je puno širi pojam i možemo reći kako su roditelji prvi učitelji svoje djece”, kazala je dodavši da su roditelji svakako pozvani i kompetentni sudjelovati u odgoju i obrazovanju svoje djece, kao i učitelji. “Ako se u tom poslu mi i roditelji razumijemo, ako smo spremni partnerski, timski raditi prema istome cilju, svakako je pretpostavka uspjeha veća”, istaknula je Rovis Brandić dodajući kako je na učiteljima odgovornost za poticanje razvoja partnerskoga odnosa s roditeljima.
Prvi dan katehetske škole zaključen je zajedničkim euharistijskim slavljem u crkvi Sv. Marije na Dolcu.
Drugoga dana Katehetske proljetne škole interaktivno predavanje održala je psihologinja Staša Knežević koja je kroz korisne primjere i savjete govorila o radu s djecom i suradnji s roditeljima u obiteljima opterećenima različitim poteškoćama. Naglasila je pritom kako obitelji specifične dinamike i one opterećene različitim poteškoćama mogu biti posebno zahtjevne u komunikaciji s obrazovnim ustanovama. Ljudi koji boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja ili oni ovisni o različitim opijatima prije svega trebaju razumijevanje i prihvaćanje, istaknula je Knežević. Govoreći o problemima samohranih roditelja i obitelji u kojima postoji zlostavljanje supružnika upozorila je da su oni višestruki te je za njihovo rješavanje često neizbježna pomoć društvene sredine. “Profesori i stručni suradnici u odgojno-obrazovnim ustanovama osim obrazovne imaju i vrlo važnu, a u zahtjevnim slučajevima čak i važniju odgojnu ulogu; oni nisu samo podrška učeniku već su često i osobe s kojima će roditelj podijeliti svoje probleme”, poručila je dodajući: “Ukoliko znamo zašto se ljudi ponašaju na određeni način i koji ih sve problemi muče otvaramo put prema međusobnome razumijevanju i suradnji”. Problemi s kojima se nose roditelji u obiteljima opterećenima navedenim poteškoćama različiti su, kazala je Knežević, spomenuvši pritom strah, nisko samopoštovanje, probleme u komunikaciji, socijalnu izolaciju, nedostatak edukacije, agresiju, krivnju te različite poteškoće u emocionalnom doživljavanju i reagiranju.
Stručni susret trajne izobrazbe vjeroučitelja, osim predavanja, već je tradicionalno ponudio i konstruktivne tematske rasprave, a zaključen je okruglim stolom na kojemu su predstavljene novosti i informacije iz NKU-a i AZOO-a.