Osijek, (IKA/TU) – U pastoralnim prostorima pri Vikarijatu Osijek 4. i 5. travnja u organizaciji KBF-a Sveučilišta u Zagrebu, a uz domaćinstvo KBF-a u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, održan je XLII. međunarodni teološki simpozij profesora filozofije i teologije. Okupljanje sudionika počelo je već u utorak 3. travnja kada je u Hotelu Osijek održana konferencija dogmatske, fundamentalne, otačke i ekumenske teologije te godišnja skupština Europskog društva za katoličku teologiju – Hrvatske sekcije.
Program je moderirao, i uime odsutnog dekana KBF-a u Zagrebu prof. dr. Marija Cifraka, simpozij otvorenim proglasio izv. prof. dr. Nenad Malović, prodekan KBF-a u Zagrebu. Dobrodošlicu u Đakovačko-osječku nadbiskupiju i grad Osijek, koji je prvi puta domaćin takvog skupa, izrekao je veliki kancelar KBF-a u Đakovu đakovačko-osječki nadbiskup metropolit dr. Đuro Hranić. Okupljenim profesorima rekao je: „Vi ste svake godine u uskrsnom tjednu nošeni potrebom i željom raspraviti aktualna pitanja s područja raznih teološko-pastoralnih disciplina te, poput dvojice učenika koji su se zaputili u Emaus, hodočastite iz svojih sredina u jedno teološko učilište da biste u zajedništvu s braćom i sestrama sa svih teoloških učilišta u RH i BiH kroz tumačenje Pisama doživjeli da vam gore srca te da biste u vašem bratskom zajedništvu susreli uskrsloga Gospodina. Želim vam svima sretan i blagoslovljen Uskrs te radost prepoznavanja djelovanja Duha Uskrslog Gospodina u sebi i ljudima oko vas.”
Nadbiskup Hranić potom je podsjetio na reorganizaciju i uspostavu novih crkvenih struktura na području Slavonije i Srijema tijekom proteklih deset godina, čime je Osijek postao susjedištem Đakovačko-osječke nadbiskupije. Predstavio je djelovanje Sveučilišta J. J. Strossmayera, koje danas fakultetski obrazuje gotovo 20.000 mladih ljudi, ali ih, nažalost, po završetku njihova studija, besplatno poklanja drugim zemljama Europe i svijeta u koje odlaze u valu iseljavanja koji još uvijek traje. Istaknuo je pastoralne izazove Osijeka, četvrtog po veličini grada u Republici Hrvatskoj, na koje nastoji odgovoriti Nadbiskupski vikarijat, podružnica Nadbiskupijske kurije u kojoj se razvijaju oblici pastoralnog rada koji nadilaze mogućnosti župnih zajednica, a potrebni su i korisni u ovom gradu.
Izražavajući zadovoljstvo što je baš Osijek domaćin toga simpozija, mons. Hranić sudionicima je poručio: „Kvalitetan i ozbiljan pastoralni rad pretpostavlja i treba vodstvo i svjetlo riječi Božje, a teologija je uvijek pastoralno orijentirana. Ona je sustavno promišljanje i izlaganje sadržaja kršćanske vjere, na način prilagođen konkretnom čovjeku, služeći se njegovim jezikom i filozofskim kategorijama. Ona je radosna vijest, spasenjska poruka i odgovor na aktualna pitanja konkretnog čovjeka, njegove kulture i vremena u kojemu živi. Izričem vam poštovanje i duboku zahvalnost za vaš dragocjen i nezamjenjiv doprinos životu Crkve i ostvarenju njezina poslanja u našem društvu.”
Čestitajući Uskrs i izrazivši srdačnu dobrodošlicu, dekan KBF-a u Đakovu izv. prof. dr. Ivica Raguž osvrnuo se na važnost novoga i novosti života te citirao sv. Augustina – Innovatus amet nova quibus renovatur – Onaj koji je obnovljen neka ljubi ono novo kojim se obnavlja – te rekao: „I mi kao teolozi, napose u ovo vazmeno vrijeme, pozvani smo ljubiti i promišljati novo u teologiji, duhovnosti, Božjoj riječi; to novo u kojemu ćemo se onda obnavljati. Misao sv. Augustina Innovatus amet nova quibus renovatur neka nas prati kroz zajedničko druženje, promišljanje, i neka ovaj simpozij bude plodan.”
Program je nastavio moderirati izv. prof. dr. Anđelko Domazet, dekan KBF-a Sveučilišta u Splitu. Uslijedila su predavanja dr. Ivana Macuta (Split) „Od skepticizma do optimizma. Razvoj ekumenske misli Oscara Cullmanna”; doc. dr. Stanislava Šote (Đakovo) „Pastoralno-teološka problematika inkulturacije u dokumentima pape Franje”; dr. Danimira Pezera, (Sarajevo) „Ambon – Monumentum resurrectionis” te dr. Danijela Patafte (Zagreb) „Stjepan Radić i politika HSS-a prema starokatolicizmu”. Poslijepodne su sudionici simpozija posjetili osječku Tvrđu te bili na izletu u Baranji.
Posljednjega dana predavanja su održali doc. dr. Bernarda Horvat (Sarajevo) „Teološko-pravni naglasci pape Franje za ustanove posvećenoga života”, izv. prof. dr. Ivica Pažin (Đakovo) „Trajna izobrazba vjeroučitelja kao preduvjet unutarnje preobrazbe vjeronauka u školi” i izv. prof. dr. Vladimir Dugalić i mr. Igor Jakobfi (Đakovo) „Dijaloška narav socijalnog nauka Crkve – poticaj za izgradnju kulture dijaloga”.
Uslijedila je plenarna rasprava, a potom i završna riječ dekana Cifraka. Promišljajući proročku ulogu teologije i teologa u hrvatskom narodu – a govoreći o proročkom pozivu, spasenju i hermeneutskom problemu interpretacije spasenja, pojmu stvarnosti te različitih egzegetskih pristupa, dekan Cifrak istaknuo je: Polarnost egzegetskog procesa i vjerničke hermeneutike ne treba shvatiti kao oprečnost, izrazi koji su se koristili na Sinodi su „rastava” i „dihotomija”, nego kao uzajamnost i dijalog, u trajnom pokretu i oscilacijama s jedne na drugu stranu, ovisno o povijesnom razvoju. Egzegeza Svetog pisma neumoljivo je povijesna, literarna, često se kretala u kontekstu vjere, koja uključuje crkveno shvaćanje Biblije i njezinih tekstova, bilo u sadašnjoj ili prošloj povijesti. Osim vjerničke hermeneutike, ona se vrlo često provodi uz uporabu metodologija koje se sustavno primjenjuju i koje prati duboka kritička refleksija. Ipak, u oba okruženja nije rijetkost naći suprotne stavove koji su posljednjih godina postali sve izražajniji. Ako je s jedne strane istina da je previše tehnička egzegeza neshvatljiva većini kršćana – glavnih primatelja Biblije, s druge strane isto tako je istina da simplicistička ili površna egzegeza ne samo da ne pridonosi hranjenju kršćanske vjere nego vodi prema fundamentalističkom čitanju Pisma.”
Podsjećajući kako je Heinrichu Schlieru put u Crkvu pokazao Novi zavjet, onako kako se nudio neovisno o povijesnom tumačenju, dekan Cifrak zaključio je: „U povijesnom tumačenju Schlieru nije vidio protuslovlje interpretacije Sv. pisma duhu Crkve jer duh Crkve uključuje nepristranost pravoga povijesnog istraživanja i nije duh ropstva i straha nego duh sinovstva. Povijesno istraživanje koje je otvoreno povijesnim fenomenima način je osvjetljivanja istine. Tako ono može naći Crkvu i biti put k Njoj.”
Na kraju programa dekan je zahvalio izlagačima i moderatorima, Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, a osobito dekanu Ragužu i tajniku vlč. Petru Vidoviću, Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i nadbiskupu Hraniću te Vikarijatu na čelu s doc dr. Dragom Tukarom. Zahvala je upućena i KBF-u Sveučilišta u Zagrebu – osobito povjerenstvu za organizaciju Simpozija: izv. prof. dr. Nenadu Maloviću, prof. dr. Blaženki s. Valentini Mandarić, doc. dr. Danijelu Patafti, prof. dr. Borisu Gunjeviću te doc. dr. Mateji Pevec Rozman. Dekan Cifrak Simpozij je zaključio pozivom: „Do godine u (europskom) Jeruzalemu!” Naime sljedeće godine domaćini Simpozija su KBF Sveučilišta u Sarajevu te Franjevačka teologija. U programu je sudjelovalo osamdesetak profesora s teoloških učilišta iz Zagreba, Rijeke, Splita, Đakova, Zadra i Sarajeva, a predavanja su organizirana u suradnji s Katedrom ekumenske teologije, Katedrom pastoralne teologije, Katedrom liturgike, Katedrom crkvene povijesti, Katedrom kanonskog prava, Katedrom religijske pedagogije i katehetike i Katedrom socijalnog nauka Crkve.