Santiago, (IKA) – „Radost mi je ponovno biti na tlu Južne Amerike i započeti posjeti ovoj ljubljenoj čileanskoj zemlji”, istaknuo je papa Franjo po dolasku u Čile, prvo odredište svoga 22. međunarodnog apostolskog putovanja. „Vaša raznolikost i zemljopisno bogatstvo omogućuju nam da shvatimo bogatstvo kulturnog višeglasja koje vas obilježava”, rekao je Papa 16. siječnja u Palacio de La Moneda u Santiagu na susretu s predstavnicima vlasti na kojem je sudjelovao i novoizabrani predsjednik Sebastian Pinera Echenique. U Čileu je posljednjih desetljeća došlo do istaknutog razvoja demokracije koji mu je omogućio postići veliki napredak, rekao je Papa te, citirajući kardinala Silvu Henriqueza, istaknuo da smo svi graditelji „najljepšeg djela – domovine”. Svaki naraštaj mora voditi vlastite borbe i osvajanja prijašnjih generacija i dovesti ih do još viših ciljeva, rekao je Papa, upozoravajući da se „dobro, kao i ljubav, pravda i solidarnost ne mogu postići jednom zauvijek; mora ih se osvajati svaki dan”. Među najhitnijim izazovima s kojima se Čile mora suočiti naveo je nezaposlenost, istaknuvši kako „nezaposleni ne mogu osigurati sadašnjost a još manje budućnost svojih obitelji”. Potrebno je i slušati „domorodačke narode, često zaboravljene, čijim se pravima mora posvetiti pažnju i čija se kultura mora štiti, da se ne izgubi dio identiteta i bogatstva ovog naroda”. Potrebno je slušati migrante koji kucaju na vrata ove zemlje u potrazi za boljim životom i, s druge strane, žele izgraditi bolju budućnost za sve. Potrebno je slušati mlade ljude, u njihovoj silnoj želji da im se pruži više prilika, posebno na obrazovnoj razini, te ih aktivno zaštititi od „biča droge” koji oduzima najbolje od njihova života. Potrebno je slušati starije osobe, s tolikom potrebom njihove mudrosti i tereta njihove krhkosti. Ne možemo ih napustiti, istaknuo je Papa. Potrebno je „slušati djecu koja gledaju na svijet očima punim čuđenja i nevinosti i očekuju od nas stvarne odgovore za budućnost dostojanstva”, zaključio je Papa, izričito spomenuvši pedofiliju. „Ne mogu ne izraziti žaljenje i sram koju osjećam pred nepopravljivom štetom koje su crkveni služitelji nanijeli djeci. Želim se pridružiti braći u biskupstvu, jer je ispravno zamoliti za oproštenje i podupirati svim silama žrtve i istodobno se moramo obvezati da se to više ne dogodi”, rekao je Papa, koji se u nuncijaturi privatno susreo sa žrtvama zlostavljanja. Istaknuo je zatim da je potrebno posvetiti „posebnu pozornosti našoj zajedničkoj kući”. Potrebno je širiti kulturu koja zna kako se brinuti za zemlju i u tu svrhu ne smijemo se zadovoljiti samo pružanjem specifičnih odgovora na ozbiljne ekološke probleme koji se javljaju, već je potreban drukčiji pogled, stav, politika, obrazovni program, stil života i duhovnost koja pruža otpor nadirućoj tehnokratskoj paradigmi i ekonomiji koja zadire u prirodne ekosustave i tako ugrožava opće dobro naših naroda. Tu veliki doprinos može dati mudrost autohtonih naroda, poručio je Papa.
Nakon kurtoaznog posjeta Predsjedniku, Papa je u parku O’Higgins predvodio misu te u propovijedi govorio o Isusovu stavu kojim nas želi susresti, ističući da ga nisu pokrenule ideje i pojmovi, nego lica i osobe; život je taj koji vapije za životom koji nam Otac želi prenijeti. Iz susreta s Isusom rađa niz blaženstava koja su vidik prema kojemu smo pozvani hodati. Blaženstva se ne rađaju iz pasivnog ponašanja pred stvarnošću, i još manje se mogu roditi od pukog promatrača koji postaje tužan statističar koji samo bilježi ono što se događa. Ne rađaju se od nesretnih proroka koji se zadovoljavaju sijanjem razočaranja. Čak ni iz iluzija koje nam obećavaju sreću jednim „klikom”, u treptaj oka. Naprotiv, rekao je Sveti Otac, blaženstva se rađaju iz Isusova milosrdnog srca koje se susreće sa srcima ljudi koji žele i žude za životom blaženstava; ljudi koji poznaju patnju, koji poznaju što je izgubljenost i bol koja se rađa kada se „trese tlo pod nogama” ili kada „snovi padnu u vodu” i kada je rad čitavog života izgubljen; ali koji još više znaju da treba biti uporan i ići dalje, i još više znaju obnavljati i počinjati ispočetka. Srce Čileanca je stručnjak za obnovu i novi početak! Vi ste stručnjaci za obnovu nakon tolikih rušenja, rekao je papa Franjo. Tom srcu Isus upućuje apel; za to su srce blaženstva! Blaženstva se ne rađaju iz ponašanja koja pribjegavaju olakim kritikama ili iz jeftinih jadikovki onih koji misle da sve znaju, ali ne žele se zauzeti ničim i ni s kim, i tako završavaju zatvarajući svaku mogućnost rađanja procesa preobrazbe i obnove u našim zajednicama i životima. Blaženstva se rađaju iz milosrdnog srca koje nikada ne gubi nadu. Ono iskušava da je nada novi dan, iskorjenjivanje nepokretnosti, buđenje iz mlohavosti. Suočeni s rezignacijom koja ugrožava naše vitalne veze i dijeli nas, Isus kaže: Blago onima koji se zauzimaju za pomirenje. Mirotvorac zna da nije dovoljno reći: neću nikoga povrijediti; dobro je ne činiti zlo, ali je jako loše ne činiti dobro. Izgradnja mira je proces koji nas ujedinjuje i potiče da budemo kreativni i da oživimo odnose kako u bližnjem ne bismo vidjeli stranca i nepoznatog, nego sina ove zemlje, zaključio je papa Franjo.
Zatim je posjetio San Joaquin, najveću žensku kaznionicu u Čileu, u kojoj većina od oko 650 zatvorenica kaznu služi zbog povezanosti s trgovinom drogom. Većina su i majke s malom djecom, koja s njima žive do druge godine starosti. Papa je zatvorenice ohrabrio da se odupru svemu što bi im moglo oduzeti identitet i dostojanstvo i na kraju im ubiti nadu, a vlasti je potaknuo da promiču projekte koji zatvorenicama pružaju mogućnost osobnoga rasta.
Na susretu s klerom u katedrali Papa se vratio temi pedofilije, istaknuvši: „Znam za bol koju su prouzročili slučajevi zlostavljanja maloljetnika i pomno pratim ono što poduzimate kako bi se svladalo ovo ozbiljno i bolno zlo”. Istodobno ih je pozvao na molitvu Bogu „da nam dadne pronicljivost da nazovemo stvarnost pravim imenom, hrabrost da zatražimo oproštenje i sposobnost da naučimo slušati ono što nam on govori”. Upozorio je: „Mi nismo ovdje jer smo bolji od drugih. Nismo superheroji koji odozgo dolaze kako bi se susreli sa ‘smrtnicima’. Naprotiv, poslani smo sa sviješću da smo muškarci i žene kojima je oprošteno. I to je izvor naše radosti”.
Uslijedio je susret s pedesetak čileanskih biskupa u sakristiji. Papa ih je upozorio na jedan od problema s kojima se danas suočava naše društvo – osjećaj da smo siročad, da nikome ne pripadamo. Taj postmodernistički osjećaj može prodrijeti u nas i naše svećenike pa počnemo zaboravljati da smo dio svetoga vjerničkog naroda Božjeg i da Crkva nikada nije i nikada neće biti elita posvećenih osoba, svećenika ili biskupa. Nedostatak svijesti o tome da pripadamo Božjem narodu kao sluge, a ne kao gospodari, može dovesti do napasti klerikalizma, „koji je karikatura primljenog poziva”. U kritici klerikalizma nadalje je istaknuo da „laici nisu naši sluge, niti naši zaposlenici”, i pozvao da se osobito na tu napast pazi u sjemeništu i tijekom procesa odgoja i izobrazbe. Istaknuo je i potrebu poticanja laikata u ozračju razlučivanja i sinodalnosti, dviju bitnih karakteristika budućih svećenika. Papa je izrekao odlučni „ne” klerikalizmu i idealnim svjetovima koji ulaze samo u naše sheme, ali ne dotiču ničiji život, te „da” predanosti za misijsku i proročku opciju koja je je kadra preobraziti sve, tako da navike, stilovi, rasporedi, jezik i sve crkvene strukture postanu prikladni instrumenti za evangelizaciju, a ne za samo-očuvanje Crkve.