Bologna, (IKA) – Papa Franjo pohodio je 1. listopada talijanske gradove Cesenu i Bolognu. Posjet regiji Emilia Romagna započeo je susretom s građanima na Narodnom trgu u Ceseni, „gradu bogate kulture i povijesti koji je dao i dvojicu papa, Pija VI. čije se 300. obljetnice rođenja spominju, te Pija VII.”, istaknuvši im neophodnost zajedničkoga rada za opće dobro, „jer to je temelj dobrog upravljanja, koje grad čini lijepim, zdravim i mjestom prihvata, raskrižjem inicijativa i pokretačem održivog i cjelovitog razvoja”. Podsjetio je i na potrebu za dobrom politikom na dobro čitave zajednice. Treba znati uskladiti zakonite težnje pojedinaca i skupina za postizanje zajedničkog interesa svih građana. To je vjerodostojno lice politike i razlog njezina postojanja, istaknuo je Papa, dodavši da radi toga i socijalni nauk Crkve smatra politiku oblikom „djelatne ljubavi”.
Papa se zatim u katedrali susreo sa svećenicima, osobama posvećenog života, laicima koju djeluju u pastoralu, članovima Kurije i predstavnicima župa, kojima je govorio o evangelizaciji kao glavnoj zadaći Kristovih učenika, poručivši im da je najučinkovitija kada se ostvaruje u jedinstvu i iskrenoj suradnji između različitih crkvenih stvarnosti i pastoralnih subjekata koji imaju snažnu i referalnu točku u biskupu. Ukazao je na važnost suodgovornosti kao ključne riječi za zajedničko djelovanje na području kateheze, katoličkog obrazovanja, promicanja dostojanstva čovjeka i djelotvorne ljubavi, te u traženju pastoralnih i društvenih izazova i novih oblika suradnje crkvenoj prisutnosti. Potaknuo je Crkvu da više skrbi o mlađoj generaciji, dodavši da sljedeća Biskupska sinoda izravno uključuje mlade, te napomenuvši da dijalog među generacijama može biti plodonosan kako za Crkvu tako i za društvo.
Posjet Bologni Papa je prema vlastitoj želji započeo u Regionalnom centru za prihvat migranata, gdje ga je dočekalo oko tisuću migranata i volontera. Iskazao im je svoju bliskost, istaknuvši da čovjek vidi dobro samo kroz bliskost milosrđa. Bez te bliskosti, drugi čovjek je za nas stranac, čak i neprijatelj. Istaknuo je da „fenomen migracija zahtijeva jasnu viziju i veliku odlučnost, razumijevanje i odgovarajuće strukture, jasne mehanizme koji neće dopuštati iskorištavanje ili zloupotrebu siromaha. „Uvjeren sam da je potrebno da više država usvoji privatne i zajedničke programe prihvaćanja te otvori humanitarne koridore za izbjeglice u najtežim situacijama”. Nakon trenutka šutnje i molitve za pokojne, Papa je rekao da je Bologna oduvijek poznata po prihvaćanju što se obnavlja po solidarnosti, prihvatu u župama i religioznim institucijama, ali i u mnogim obiteljima i društvenim organizacijama. Bologna je prvi grad u Europi koji je prije 760 godina oslobodio sluge od ropstva. Bilo ih je mnogo, točno 5855. Možda su to učinili i zbog ekonomskih razloga, jer sloboda je od koristi i pomaže svima, no nisu se bojali prihvatiti obespravljene i priznati ih kao ljude.
Papa se zatim na Piazza Maggiore ispred katedrale susreo s predstavnicima iz svijeta rada, nezaposlenima, sindikalistima i poduzetnicima, a nakon toga je predvodio molitvu Anđeoskog pozdravljenja. Upozorio je da se spremnost prihvaćanja kao i borba protiv siromaštva ostvaruju velikim dijelom radom. Mi ne možemo pomoći siromašnima, a da im ne ponudimo mogućnost pronaći posao i dostojanstvo, naglasio je Sveti Otac, istaknuvši da gospodarska kriza ima europsku i globalnu dimenziju, a riječ je također o etičkoj, duhovnoj i ljudskoj krizi. Ona je ukorijenjena u izdaji općega dobra od strane moćnih pojedinaca i skupina. Nužno je ukloniti zakon dobiti iz središta i na njegovo mjesto postaviti osobu i opće dobro, poručio je. Zatim je ručao sa siromašnima razgovorao s klerom te se susreo sa sveučilišnom zajednicom na Trgu sv. Dominika. Tom prigodom papi Franji uručeno je i najviše akademsko priznanje, Sigillum Magnum. Nakon govora rektora Francesca Ubertinija i studenta Davida Leardinija, te njihovih riječi o vrijednosti istraživanja, studija i ulozi Sveučilišta u traženju istine i razumijevanju društva, Papa se osvrnuo na korijene i sadašnje značenje Bolonjskog sveučilišta, najstarijeg sveučilišta u zapadnom svijetu. „Prihvaćanje koje gajite prema studentima koji dolaze iz dalekih i teških okolnosti je lijepi znak: neka Bologna, stoljetno raskrižje susreta, sučeljavanja i odnosa, i u posljednje vrijeme kolijevka projekta Erazmus, uzmogne uvijek njegovati ovaj poziv”, rekao je Sveti Otac. Osvrnuvši se na prava čovjeka i naroda, istaknuo je tri prava – na kulturu, nadu i mir. Zazivamo “ius pacis”, kao pravo svih da ulaze u sučeljavanja, ali bez nasilja. Ponavljamo: nikad više rata, nikad više protiv drugih, nikad više bez drugih. Neka na svjetlo dana izađu interesi i često mračne spletke promicatelja nasilja, i utrke u naoružanju što svojim poslovima gaze mir, poručio je. Sveučilištarce je pozvao da se ne zadovoljavaju malim snovima: „Obnavljam zajedno s vama san ‘novog europskog humanizma kojem je potrebno sjećanje, hrabrost i zdrava i humana utopija’, san o Europi-majci, što ‘poštuje život i nudi nadu života’, o Europi gdje ‘mladi dišu čisti zrak poštenja, vole ljepotu kulture i jednostavnog života, nezagađenog beskrajnim potrebama konzumizma, gdje su brak i djeca velika odgovornost i radost, a ne problem zbog pomanjkanja stabilnog posla’. Sanjam sveučilišnu i majčinsku Europu, koja će, sjećajući se vlastite kulture, djeci pružiti nadu i biti instrumentom mira u svijetu.”
Na kraju svoga pastirskog pohoda regiji papa Franjo predvodio je euharistijsko slavlje na stadionu Dall’Ara u Bologni kojim je zaključen Biskupijski euharistijski kongres. Između ostaloga u homiliji je istaknuo da je kršćanski život ponizan put savjesti, koji nikad nije slučajan i uvijek je u vezi s Bogom, koji se zna pokajati i povjeriti se Njemu u svojim slabostima, te nikada ne zamišlja da je dostatan sam sebi. Kako u obitelji, tako i u Crkvi i društvu: nikada ne odustajte od susreta, dijaloga, pronalaženja novih načina da zajedničkog puta, istaknuo je Papa. Poručio je zatim da u euharistiji susrećemo Crkvu: „ne govorima i kronikama, već u Kristovu tijelu koje kao grešnici primamo jer se osjećamo voljenima i zato želimo voljeti. To je početak našeg postojanja kao Crkve. To jasno najavljuje euharistijski kongres: Crkva se prikuplja, rođa i živi po Euharistiji, s Isusom prisutnim i živim da bi ga častili, primali i darovali svaki dan”. Zaključno je poručio: „Od euharistije idimo do siromašnih, idimo da susretnemo Isusa. Riječ, kruh, siromašni: molimo milost da nikada ne zaboravimo ove tri ‘osnovne namirnice’ koje nas podupiru na našem putu”.