Barcelona, (IKA) – Papa Benedikt XVI. posvetio je 7. studenoga u Barceloni crkvu Sv. obitelji, glasovito djelo katalonskoga arhitekta Antonija Gaudija, koje nakon 125-godišnje gradnje još uvijek nije u potpunosti završeno. U dvosatnom svečanom misnom slavlju Sveti Otac posvetio je oltar i uzdigao crkvu na rang Manje bazilike, o čemu je dekret pročitao domaći nadbiskup kardinal Lluis Martinez Sistach.
Po završetku prvoga dana apostolskog putovanja u Španjolsku, koji se odvijao u hodočasničkome duhu, Sveti Otac se 6. studenoga iz Santiga de Compostele preselio u Barcelonu, u nadbiskupijski dvor gdje je prenoćio. Benedikt XVI. ujutro se uputio prema crkvi Svete obitelji, gdje su ga dočekali predsjednik Zaklade Sagrada Familia i sedmi Gaudijev nasljednik arhitekt Jordi Bonet Armenol. Papa se prije početka mise u muzejskoj dvorani zadržao u kratkom razgovoru s kraljem Juanom Carlosom i kraljicom Sofijom.
Papu je na početku mise pozdravio kardinal Sistach, potom je arhitekt Bonet ukratko predstavio projekt te Svetoga Oca upoznao s tijekom radova, a Papa je predao ključeve svećeniku, rektoru crkve. Komentirajući biblijska čitanja u kojima se govori o radosti zbog dana Gospodnjega, Papa je rekao da tim riječima želi pozdraviti kralja i kraljicu, okupljene na misi, nadbiskupa Barcelone koji ga je pozvao za posvetu crkve Svete obitelji, čarobnu sintezu tehnike, umjetnosti i vjere. Ovo je značajan dan duge povijesti čekanja, rada i velikodušnosti, koja traje više od jednoga stoljeća, rekao je Sveti Otac, podsjećajući na sve koji su pridonijeli izgradnji crkve, posebno ističući tvorca projekta Antonija Gaudija, genijalnog arhitekta i dosljednog kršćanina, čija je baklja vjere sjala sve do kraja njegova života, življena s apsolutnim dostojanstvom i skromnošću.
Što znači posveta ove crkve? U srcu svijeta, pred očima Boga i ljudi, u poniznom i radosnom činu vjere, golema količina tvari, ploda prirode i neizmjernog napora ljudskog uma, koji je podigao ovo umjetničko djelo vidljivi je znak nevidljivoga Boga, na čiju se slavu uzdižu ovi tornjevi, strelice koje svjedoče apsolutnost svjetla Onoga koji je svjetlost, uzvišenost i ljepota. Gaudi je želio ujediniti nadahnuće koje je kao čovjek, vjernik i arhitekt, crpio iz tri velike knjige: prirode, Svetoga pisma i liturgije. Tako je ujedinio stvarnost svijeta i povijest spasenja, objavljenu u Svetome pismu i predstavljenu u liturgiji. U sveto je zdanje unio stijene, stabla i ljudski život, da sve stvoreno sudjeluje u slavi Božjoj, a istodobno je vani iznio oltarne slike, objelodanjujući ljudima otajstvo Boga objavljeno u rođenju, muci, smrti i uskrsnuću Isusa Krista. Tako je premostio rascjep između ljudske i kršćanske savjesti, između ovozemaljskog života i otvaranja prema vječnom, između ljepote stvorenoga i Boga koji je sama ljepota, ustvrdio je Benedikt XVI.
Isus je stijena na kojoj počiva teret svijeta, čuva cjelokupnost Crkve i u jedno objedinjuje sva ljudska dostignuća. U Njemu imamo Riječ i nazočnost Boga, od Njega Crkva prima vlastiti život, nauk i poslanje. Čvrstoća Crkve ne proizlazi iz nje same, ona je pozvana da bude znak i sredstvo Krista, u čistoj poslušnosti Njemu i u posvemašnjoj službi njegovu poslanju. Jedino Krist utemeljuje jedinu Crkvu. A njezina je velika zadaća očitovati svima da je Bog – Bog mira a ne nasilja, slobode a ne prisile, sklada a ne razdora. U tome smislu, vjerujem da je posveta ove crkve Svete obitelji u doba kada čovjek teži graditi svoj život kao da Bog ne postoji, kao da mu On nema što reći, vrlo znakovit događaj. Gaudi je ovim djelom dokazao da je Bog pravo mjerilo za čovjeka, da je tajna istinske izvornosti u vraćanju Bogu, počelu svega, istaknuo je Sveti Otac.
Udruga prijatelja sv. Josipa htjela je da se ova crkva posveti Sv. obitelji. Zagovornici su htjeli očitovati svijetu ljubav, rad i služenje pred licem Božjim, upravo kako je živjela Sv. obitelj iz Nazareta. Sasvim su se promijenili uvjeti života, a veliki je skok učinjen u tehničkim, socijalnim i kulturnim okvirima. No, ne možemo se zadovoljiti samo s tim napretkom, s njim uvijek mora biti i moralni napredak, poput pozornosti, zaštite i potpore obitelji, jer je velikodušna i nerazrješiva ljubav između muža i žene učinkovit okvir i temelj ljudskoga života, od začeća do naravnoga završetka. Jedino se iz ljubavi i vjernosti rađa i traje prava sloboda. Crkva stoga zahtijeva prikladne gospodarske i društvene mjere da se žena može posvema ostvariti u kući i na poslu, da država pomogne muškarcu i ženi koji stupaju u brak i zasnivaju obitelj, da se život djece od samoga začeća smatra svetim i nepovrjedivim, da se rađanje cijeni, vrednuje i podupire na pravnoj, društvenoj i zakonodavnoj razini. Crkva se opire svakom obliku nijekanja ljudskog života i podupire sve što promiče naravni red u okviru obiteljske ustanove, zaključio je Papa.
Na kraju mise svečano je otvorena kapela Presvetoga Oltarskog Sakramenta, a kardinal Sistach pročitao je dokument kojim Sveti Otac novopesvećenu crkvu uzdiže na rang Manje bazilike. Papa se nakon mise pojavio na balkonu okrenutom prema trgu i ulici gdje su se okupili vjernici za tradicionalnu molitvu Anđeo Gospodnji.