Pozdravnu riječ uputio je nadbiskup Devčić. Govoreći o temi susreta upozorio je da živimo u vremenu kada je neprestano potrebno učiti kako bi se mogle prepoznati situacije u kojima svećenik služi. Naime, nije isto služiti u Rijeci, Gorskom kotaru ili na otocima. Osim toga, potrebno je znati prilagoditi njihovim mogućnostima ono što dajemo vjernicima i u svojoj službi biti ponizni, kazao je nadbiskup.
„Duhovno vodstvo i razlikovanje duhovnog zvanja“ tema je o kojoj je govorio rektor Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.” u Rijeci dr. vlč. Mario Tomljanović. Predavač je na početku upozorio na činjenicu da su rijetke župe koje imaju duhovno vodstvo. S tim u vezi apostrofirao je sv. Grgura Nazijanskog koji je o duhovnom vodstvu rekao: „Moramo početi s čišćenjem sebe, moramo biti poučeni da bismo mogli poučavati, postati svjetlo da možemo svijetliti drugima, približiti se Bogu kako bismo ga mogli donijeti drugima, biti posvećeni za posvećivanje, voditi druge i savjetovati razborito.” Duhovno vodstvo kao umijeće progresivnog vodstva, od početka duhovnog života do visine kršćanske savršenosti, znači da se ne može na isti način govoriti obraćeniku i onome tko je ozbiljnije ušao u duhovni život, poručio je predavač.

Duhovno vodstvo nije apsolutno neophodno, ali je moralno potrebno. Nije potrebno ako osoba neozbiljno prihvaća duhovno savjetovanje, rekao je vlč. Tomljanović, dodajući da su većina svetaca imali duhovnog voditelja ili osobu koja ih je duhovno savjetovala. Osobine koje duhovnik mora imati jesu: sposobnost slušanja, ljudska i duhovna zrelost kao i teološka i duhovna formacija. Osoba koja traži duhovno vodstvo u duhovniku mora pronaći sigurnost, razumijevanje i prihvaćanje bez osuđivanja.
U raspravi koja je uslijedila istaknuta je nužnost duhovnog vodstva u odgoju budućih svećenika. Duhovnik mora biti osoba koja zna pristupiti ljudima, otkriti ‘trikove’ zloga i na taj način znati usmjeriti i pomoći osobi. S tim u vezi, duhovnik u bogosloviji ima važniju ulogu od rektora, rečeno je u raspravi. Prvi dio skupa donio je i promišljanja o budućnosti svećeničke formacije koja se, prema riječima vlč. Tomljanovića, nalazi u malim zajednicama. Na tom tragu svećenici moraju biti spremni za suživot s drugim svećenikom tijekom kojega će moći jedan drugome biti duhovna podrška. Istaknuto je da odgojitelji i svećenici moraju težiti svetosti i biti osobe duboke molitve, oaze u svojim župama. Zato je nužno duhovno izgrađivanje svećenika i duhovno vodstvo, jer bez poniznosti i duhovne izgrađenosti svećenici ne mogu drugima pomoći.
Drugoga dana permanentne formacije o duhovnim zvanjima u suvremenom svijetu, izazovima i perspektivama govorio je don Damir Stojić. Na početku je istaknuo činjenicu da je svećenik osoba zbog koje se mladi nakon krizme udaljuju od Crkve, ali i vrate u nju. Svećenici imaju ogroman autoritet i ljudi oblikuju sliku Crkve preko svećenika. To treba imati na umu i biti svećenik 24 sata na dan, kazao je don Stojić. Govoreći o karakteristikama koje svećenik mora imati u pastoralu s mladima, istaknuo je da mora biti otac koji skrbi, disciplinira i biva uvijek prisutan. Svećenik je također posrednik između Boga i čovjeka. S tim u vezi potaknuo je okupljene da se propitaju koliko vremena provode u molitvi. Molite više od ‘običnog naroda’ i nemojte omalovažavati molitvu jer to prepoznaju ljudi. Vaše propovijedi moraju biti rođene u toj molitvi, kazao je predavač. U nastavku je istaknuo da svećenik mladima mora biti učitelj koji poučava nauk Crkve, ali i ratnik koji će prepoznati zlo, upozoriti narod i boriti se protiv zla. Nemojte pasti u grijeh propusta, poručio je don Stojić. Također, istaknuo je svećenika kao suca, ispovjednika. Ispovijed je jurisdikcijski čin i mnoga zvanja su se rodila u ispovjedaonici. To je povlašteno mjesto gdje možemo doći do mladih. Budite prisutni u ispovjedaonicama, poručio je predavač. Na kraju je istaknuo svećenika kao zaručnika. Ovaj svijet vapi za nadnaravnim očevima i nadnaravnim zaručnicima koji svjedoče za nebo, rekao je predavač.

Nakon izlaganja don Stojića svoja svjedočanstva iznijeli su mladi vjernici laici Lucija Pekić i Petar Buljan. Istaknuli su da mladi od svećenika očekuju autentičnost jer je neautentičnost najčešći razlog zbog kojega se mladi udaljuju od Crkve. Ne očekujemo od vas savršenstvo, nego autentičnost i ne trebate se bojati mladima posvjedočiti svoje slabosti i padove, rekla je Pekić. Mladi od svećenika očekuju istinu i ispravan nauk. To je ono što trajno privlači. Svećenici su u opasnosti da od želje da se svima dopadnu – razvodne nauk Crkve. Dodala je da mladi očekuju od svećenika ‘očeve’ koji će ih odgajati u vjeri, žrtvovati se i opominjati. Primijetila je nedostatak osobne molitve kod mnogih svećenika, kao i krize koje se događaju zbog života u samoći. Slični ste Kristu koji je prošao samoću Getsemanskog vrta i u tim trenucima molio se Ocu. To je i vaš križ kojega morate prihvatiti. U toj samoći može se dogoditi da se svećenik potpuno izolira od svijeta, ali i da se dogodi pretjerana svjetovnost. Mladi vole druženja sa svojim svećenikom, ali nemojte se ‘spuštati’ na naš nivo, nego nam i u tim druženjima budite svećenici, poručila je Pekić. S druge strane, Petar Buljan je primijetio nedostatak svećenika – učitelja koji će naviještati Istinu. Potrebni su nam autentični svjedoci vjere. Svećenici su danas primorani trpjeti napade od strane društva, medija, ali ni nama laicima nije lako na radnim mjestima i sredinama u kojima živimo kada se zalažemo za kršćanske vrijednosti, poručio je Buljan.
U raspravi se govorilo o nedostatku zajedništva među svećenicima, a što primjećuju i vjernici. Zajedništvo je magnet ljudima u svijetu u kojemu vlada otuđenost. Također, da bi bio ‘otac’, svećenik mora imati iskustvo očinske brige svoga biskupa. Svećenici moraju biti prijatelji među sobom, štititi jedni druge i ne dopustiti da se među njima uvuče lažna solidarnost, istaknuto je u raspravi.

Na kraju susreta nadbiskup Devčić zahvalio je predavačima te osobito vjernicima laicima koji su sudjelovali svojim svjedočanstvima. Laici bi nas trebali češće opominjati, češće nam govoriti i savjetovati nas jer smo tu zbog njih i moramo čuti od njih što propuštamo, kazao je nadbiskup Devčić. Na susretu su doprinos izlaganjima o prepoznavanju osobnog poziva te Božjem planu sa svećenicima dali također mons. Marinko Miličević i vlč. Vjekoslav Đapić.