Košljun, (IKA) – U franjevačkoj crkvi na Košljunu sprovodnu misu za fra Jerka Valkovića predvodio je 4. veljače zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u koncelebraciji s krčkim biskupom Valterom Županom, zagrebačkim pomoćnim biskupom Vladom Košićem, provincijalom Franjevačke provincije sv. Jeronima u Istri i Dalmaciji fra Josipom Soptom te s više od sedamdeset dijecezanskih i redovničkih svećenika. Na misi i sprovodnim obredima okupili su se vjernici iz Vrbnika, te brojni prijatelji i znanci fra Jerka Valkovića.
U propovijedi se biskup Župan prisjetio o. Jerka kao profesora u Pazinu koji je ostavljao dubok dojam na sjemeništarce i bogoslove po svojoj jasnoj i uvjerljivoj riječi. Biskup Košić je na kraju mise istaknuo kako je pokojnik krstio kardinala i doživio da tri njegova nećaka postanu svećenici, a jedan i biskup i kardinal.
Provincijal Sopta predstavio je životni put fra Jerka, istaknuvši kako je unatoč svih poteškoća i nedaća ratnog vremena i poraća, uvijek ostao neumorni radnik, zauzeti pastoralac i vrsni voditelj misija i duhovnih obnova po mnogim mjestima diljem domovine. Na sprovodu su pročitana pisma i brzojavi sućuti i zahvale nadbiskupa riječkoga Ivana Devčića i zadarskoga Ivana Prenđe te porečko-pulskog biskupa Ivana Milovana, koji su istaknuli zauzeto pastoralno djelovanje i duboki trag koji je pokojnik ostavio u vjerskom životu, posebice primorskog kraja Istre i Dalmacije.
Nakon mise zadušnice, pokojnikovo tijelo položeno je u franjevačku grobnicu na košljunskom groblju.
Fra Jerko Valković preminuo je nakon duge bolesti 1. veljače u franjevačkom samostanu na Košljunu u 89. godini života, 73. redovništva i 66. svećeništva. O. Jerko (krsno ime Petar) rođen je 5. kolovoza 1920. u Vrbniku. Nakon osnovne škole odlazi na Košljun a potom u Badiju i Dubrovnik gdje nastavlja gimnaziju i polaže ispit zrelosti. Početkom II. svjetskog rata, u listopadu 1941., u Splitu polaže svečane zavjete. Bogosloviju pohađa u Splitu, Dubrovniku, a zbog ratnih prilika nastavlja i na Košljunu. Za svećenika je zaređen 8. kolovoza 1943. u Dubrovniku, a mladu misu slavi u rodnom Vrbniku 22. kolovoza 1943. Teško ratno a onda i poratno vrijeme zahtijevalo je preuzimanje različitih službi. Odmah nakon mlade mise imenovan je duhovnim pomoćnikom u Vrbniku, a nakon što komunisti zatvaraju vrbničkog župnika, postaje njegovim zamjenikom. U jesen 1946. odlazi u Crikvenicu gdje postaje vjeroučitelj u gimnaziji. Slijedi odlazak na odsluženje vojnoga roka a nakon povratka obnaša službu duhovnog pomoćnika a od 1950. i župnika u župi sv. Nikole u Rijeci. Međutim, već u listopadu 1951. priveden je u istražni zatvor u Rijeci. Optužen zbog “vjerske propagande” u veljači 1952. osuđen je na 3 godine zatvora. Ta će kazna kasnije biti skraćena tako da će u Staroj Gradiški odslužiti kaznu u trajanju od 19 mjeseci.
Nakon zatvora vraća se u Crikvenicu, potom pastoralno djeluje u župi sv. Antuna u Puli, od 1956. do 1964. je profesor na gimnaziji i bogosloviji u Pazinu. Kroz nekoliko godina ponovno pastoralno djeluje u Puli, a od 1967. do 1970. je profesor u sjemenišnoj gimnaziji. Godine 1970. o. Jerko je imenovan župnikom župe Srca Isusova u Zadru gdje ostaje do 1979. Nakon te župničke službe tri godine boravi u Crikvenici, a od 1982 .do 1988. član je samostanske zajednice na Poljudu. Od 1988., pa do 1991. o. Jerko je gvardijan u samostanu u Rovinju, zatim dolazi na Košljun gdje – uz kraća odsustva zbog skrbi za samostan u Nerezinama – boravi do svoje smrti.