Đakovo, (IKA/BTU) – Mons. dr. Nikola Dogan, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu i kanonik Stolnoga kaptola, umro je u subotu 22. rujna u bolnici u Osijeku, u 64. godini života i 36. godini svećeništva. Molitvu kod njegova odra u katedrali-bazilici Sv. Petra u Đakovu u srijedu 26. rujna predvodio je veliki prepošt mons. Stjepan Karalić. U katedrali su se okupili đakovački i srijemski biskupi dr. Marin Srakić i dr. Đuro Hranić, kanonici Stolnoga kaptola, svećenici, profesori i djelatnici KBF-a, rodbina, redovnice, bogoslovi, studenti, djelatnici biskupijskih ustanova te vjernici. Tijelo preminuloga dr. Dogana bilo je toga dana izloženo u katedrali od 10 do 14 sati, kada je ukopne obrede i misu zadušnicu predvodio biskup Srakić. Koncelebrirali su generalni tajnik HBK mons. Vjekoslav Huzjak, pomoćni biskupi đakovački i srijemski Đuro Grašparović i Hranić, dvije stotine svećenika, među kojima i dekani, prodekani, rektori Bogoslovija iz Sarajeva i Rijeke, redovnici i trajni đakon. Nazočni su bili i rektorica Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku dr. Gordana Kralik, članovi Senata osječkoga Sveučilišta, članovi Hrvatskoga zmaja, đakovački gradonačelnik Zoran Vinković, predstavnici političkih stranaka, kulturnoga života, liječnici i djelatnici PU Osječko-baranjske.
Jedan je život pokošen u punini snage, jedna je biskupija ostala bez jednog snažnog potpornja, svoga plemenitog, darovitog i marljivog svećenika, člana Stolnoga kaptola Đakovačke i Srijemske biskupije, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu mons. dr. Nikole Dogana, rekao je biskup Srakić na početku homilije na euharistijskom i oproštajnom bogoslužju. Govoreći o životu dr. Dogana, biskup Srakić je rekao da je “pokojni svećenik Nikola obavljao brojne službe što svjedoči njegovu spremnost dati se na raspolaganje drugima. Gospodin ga je obdario smislom za glazbu, on se rado odazivao da svojim lijepim glasom uzveliča sveto bogoslužje koje je volio, u kojem je rado sudjelovao i često ga predvodio. Kao učitelj i profesor predavač dogmatske teologije bio je otvoren novijim razmišljanjima, ali uvijek vjeran nauci Crkve, zato je bio i član Vijeća za nauk vjere pri HBK i član drugih sličnih komisija. Veliki je njegov doprinos u pripravi i slavlju Druge biskupijske sinode Đakovačke i Srijemske biskupije. Ovisno o zdravstvenom stanju rado se odazivao držati predavanja, duhovne vježbe, prevesti kakav tekst… Gospodin ga je obdario karizmom mudrosti i znanja. Te darove nije čuvao za sebe. Doista je u prezbiteriju naše biskupije bio jedan od stupova”, rekao je biskup Srakić.
Gospodin ga nije obdario samo milosnim darovima, nego i trpljenjem. U prvoj godini života ostao je bez oca Josipa koji je nestao u II. svjetskom ratu. Premda je često pjesmom unosio vedrinu u zajednicu, nosio je križ osjećaja osamljenosti, jer je odrastao sam uz majku udovicu. Ljubav koju nije imao podijeliti s rođenom braćom i sestrama usmjerio je prema Crkvi, Đakovačkoj i Srijemskoj biskupiji. To je bila njegova ekleziologija, nauka o Crkvi, ne samo teoretska nego i primijenjena na konkretnu Crkvu. Druga njegova muka bile su zdravstvene poteškoće koje su se pojavile kad je bio u naponu snage, zbog kojih je bio katkada potišten i povučen, a najčešće to nije dao do znanja drugima, rekao je biskup.
Prije završetka ukopnih obreda i mise zadušnice kanonik-kancelar mons. Luka Strgar izvijestio je o brojnim pristiglim izrazima sućuti od pojedinaca, različitih udruga, ustanova, vjerskih i drugih zajednica. Izraze sućuti uputili su, između ostalih, predsjednik HBK zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić i vrhbosanski nadbiskup i metropolit i veliki kancelar Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu kardinal Vinko Puljić. Brzojavi sućuti upućeni su i iz svih filozofskih i teoloških ali i drugih obrazovnih ustanova iz cijele Hrvatske. Kardinal Bozanić između ostaloga je istaknuo: “S prof. dr. Nikolom Doganom označeno je razdoblje osnivanja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu u sastavu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku kojemu je on postao prvim dekanom. Svojim predanim radom, nesebičnim zalaganjem trajno je radio na unapređenju te visoke crkvene ustanove”.
Od mons. dr. Nikole Dogana uime svih svećenika i Stolnoga kaptola oprostio se mons. Karalić, uime KBF-a Đakovu i stručne i znanstvene djelatnosti dr. Dogana riječima se oprostio dr. Vladimir Dugalić, uime zajednice bogoslova i studenata KBF-a bogoslov Ladislav Dort, uime Uprave i Senata Sveučilišta J. J. Strossmayera i osječke akademske zajednice dr. Kralik.
Nakon ukopnih obreda i mise zadušnice tijelo preminuloga dr. Dogana odvezeno je na Gradsko groblje gdje je u nazočnosti svih sudionika u katedrali, biskup Srakić predvodio molitvu nakon koje je pokojnikovo tijelo položeno u grobnicu Stolnoga kaptola. Pjevali su Katedralni mješoviti zbor, Zbor bogoslova i zbor KBF-a pod ravnanjem mo. Ivana Andrića, uz orguljsku pratnju mo Vinka Sitarića. Prof. dr. Nikola Dogan rođen je 2. siječnja 1944. u Hrtkovcima, u Srijemu. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu. Biskup Stjepan Bäuerlein poslao ga je 1967. na daljnji studij u Rim. Primljen je kao pitomac u Papinski zavod Germanicum et Hungaricum. Filozofski studij uspješno je dovršio 1969. bakalaureatom. Na teološki studij upisuje se u jesen iste godine. Za svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije zaređen je 29. lipnja 1972. u Đakovu. Na Teološkom fakultetu Papinskoga sveučilišta Gregoriana upisuje nakon ređenja licencijat. Nakon dvije godine, u lipnju 1974. postiže magisterij iz teologije. Iste godine prijavljuje doktorsku disertaciju, koju je uspješno dovršio i obranio 14. prosinca 1979.
Po povratku iz Rima, biskup Ćiril Kos imenuje ga 25. kolovoza 1979. profesorom fundamentalne teologije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu, a 1. listopada 1983. kanonikom Stolnoga kaptola u Đakovu. Biskup Srakić imenuje ga 16. prosinca 1999. generalnim vikarom za područje Đakovačke i Srijemske biskupije u RH. Tu odgovornu službu obavljao je do 2001. Od 1979. do 1996. vodio je pjevački zbor đakovačkih bogoslova te je mnogim generacijama budućih svećenika predavao crkveno pjevanje i svećeničku pjevačku službu. U Biskupskoj gimnaziji bio je prefekt i profesor filozofije od 1980. do 1989. Godine 2000. papa Ivan Pavao II. imenuje ga monsinjorom. Od 1979. predavao je sljedeće kolegije fundamentalne teologije u Đakovu: teološku epistemologiju, znanost o religijama, teologiju kršćanske Objave, ekleziologiju, izborni predmet te seminar. Od 2000. predavao je fundamentalno-teološke teme i za studente poslijediplomskoga studija na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu. Na nekadašnjem Pedagoškom fakultetu u Osijeku predavao je povijest religija. Bio je glavni i odgovorni urednik Vjesnika Đakovačke i Srijemske biskupije od 1994. do 1990. Kada je profesorski zbor Teologije u Đakovu odlučio 1993. izdavati teološki časopis Diacovensia – Teološki prilozi bio je imenovan prvim glavnim i odgovornim urednikom. Sudjelovao je na različitim znanstvenim skupovima, u domovini i inozemstvu te objavio brojne članke s područja fundamentalne teologije. Godine 2003. objavio je knjigu “U potrazi za Bogom. Kršćanin u postmodernom vremenu”. U znanstveno-nastavno zvanje docenta pri Katedri fundamentalne teologije KBF-a u Zagrebu, za potrebe područnog studija u Đakovu imenovan je 5. kolovoza 1998. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora imenovan je 10. listopada 2003. Prerana smrt zauvijek je zaustavila njegove napore u pripremi za napredovanje u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora.
Bio je član Međunarodnog društva za katoličku teologiju, a više od deset godina član Vijeća za nauk vjere pri HBK, Prezbiterskog vijeća Đakovačke i Srijemske biskupije te Zbora savjetnika. Obnašao je razne dužnosti na đakovačkom teološkom učilištu. Bio je predstojnik Teologije u Đakovu od 2003. do 2005. Kongregacija za katolički odgoj 2005. godine osnovala je KBF u Đakovu u sastavu Sveučilišta J. J. Strossamyera u Osijeku, a dr. Dogana imenovan je prvim dekanom. Fakultetsko vijeće na svojoj redovitoj sjednici u ožujku ove godine, ponovno ga je izabralo za dekana. Preuzimanje drugoga mandata prekinula je iznenadna smrt.