Zadar, (IKA) – Posljednji ispraćaj s. Marije Benedikte Asje Perinčić, koludrice ženskoga benediktinskog samostana sv. Marije u Zadru, po zapisanim mislima preminule benediktinke koje su brojni na sprovodu imali prigodu čuti, bila je u četvrtak 1. prosinca istinska kateheza o predanom služenju Gospodinu, uzornom redovničkom životu, primjer kako se iza jednostavnosti u nastupu redovnice krije iznimno dubok odnos s Bogom. Na početku mise zadušnice koju je u crkvi Sv. Marije predvodio o. Jozo Milanović, OSB, opatica zadarskog samostana Anastazija Čizmin predstavila je život s. Benedikte. Na sprovodnom obredu na Gradskom groblju koji je predvodio zadarski katedralni župnik Josip Radojica Pinčić, gdje je pokopana u grobnici benediktinki, Pinčić je o s. Benedikti govorio temeljem i njenih zapisa u dnevniku kojeg je vodila. Uz opaticu Čizmin, s. Benedikta je zbog rada s generacijama djece, svoje poletne naravi i činjenice da je gradsko dijete, bila najpoznatija zadarska benediktinka, rodom iz poznate košarkaške obitelji Perinčić, radosna, vedra, vitalna, okretnog i zaigranog duha. Geslo njenog poziva bila je misao iz Lukina evanđelja, „Marija je izabrala najbolji dio koji joj se neće oduzeti”.
S. Benedikta je nakon teške bolesti preminula u došašću, u ponedjeljak 28. studenoga u 66. godini života i 46. godini monaškog posvećenja, a upravo je na drugu nedjelju došašća, 7. prosinca 1975. g., položila vječne zavjete. Rođena je u Zadru 4. srpnja 1951. g. od majke Marice rođ. Čizmin i oca Šime, kao drugo od četvero djece. S obitelji je išla na hodočašća Gospi Maslinskoj na Belafužu i Gospi od Zečeva u Nin. Kao mala misionarka išla je po svom predjelu Stanovi gdje je živjela od kuće do kuće, za pobožnost prvih devet petaka. Na misu u crkvu Sv. Ivana na Relji u 6 sati ujutro išla je i po kiši i po ledu, bez prekida. Kroz četiri godine svaki dan je molila molitvu za sretan izbor zvanja. Na odlazak s. Benedikte u samostan djelovalo je ulazak opatice Anastazije Čizmin, njene tete. Sa svojih 16 godina ušla je u samostan 3. rujna 1967. g. Monaški habit obukla je i započela novicijat 11. svibnja 1970. g. i dobila monaško ime Marija Benedikta kojim se uvijek ponosila i utjecala. Prve zavjete položila je na svetkovinu sv. Benedikta 11. srpnja 1971. g. Uzor su joj bile učiteljice u školi, divila se njihovu kontaktu s učenicima te je i sama željela biti učiteljica. Na poticaj zadarskog nadbiskupa Marijana Oblaka završila je Učiteljsku akademiju. Bene, kako su je od milja zvali, razvijala je i umnožila svoje brojne talente. Bila je orguljašica u samostanskoj crkvi Sv. Marije i učiteljica sviranja u Osnovnoj glazbenoj školi sv. Benedikta. Prije nego se otvorila ta škola, dvadeset godina u samostanu djecu je privatno poučavala glazbi i sviranju klavira. Svirala je još i violinu i harmoniku. Uspješno, savjesno i odgovorno poučavala je djecu do Uskrsa 2016. g., dok god je mogla, i između terapija koje je primala i liječničkih pregleda. Bavila se fotografijom, njene slike su bogata samostanska riznica i protagonist je dokumentarnog filma „Pogled s prozora” Luke Marottija o životu zadarskih benediktinki. Bavila se filatelijom i ostvarila je brojne kontakte s drugim filatelistima. Krasila ju je strpljivost koja je do izražaja došla i kad je strpljivo i precizno krasopisom ispisivala brojne pergamene. Izradila je brojne rukotvorine, krunice. Na dar Ivanu Pavlu II. na nacionalnom hodočašću u Rim 2003. g. izradila je lik Gospe Maslinske i Papi je napisala čestitku na pergameni. Napisala je mnoge povelje za posvete crkvi u Zadarskoj nadbiskupiji. Bila je strpljiva i u bolesti. Inzistirala je da se predviđena proslava 950. obljetnice spomena sv. Marije ovog listopada održi prema planu: „Ako mi se pogorša stanje, ako i umrem, nemojte ništa preskočiti u organizaciji proslave. Neka se sve odvija kako je predviđeno”. Umrla je točno mjesec dana nakon te velike jubilejske proslave. S. Benedikta koludricama je rekla: „Kad umrem, nemojte žalovati ni plakati. Okupite se i radujte se! Napravite ‘banket’ u slavlju života kojega sam provela s vama i kojega mi je darovao Gospodin. Veseli i radosni budite! Hvala!” U osvrtu na „Amen” koji je s. Benedikta ispisala na kraju brojnih pergamena o. Jozo Milanović u propovijedi je istaknuo: „Poslije Amen ostaje najljepša riječ koja će nas pratiti kroz svu vječnost, Aleluja. Molimo da s. Benedikti, nakon Amena koji je potpisala u ovom životu na zemlji, Gospodin doda svoj vječni Aleluja”.