Rijeka, (IKA) – Ovogodišnja uskrsna poruka riječkog nadbiskupa Ivana Devčića nosi naslov „Bez moralnog nema ni tjelesnog uskrsnuća”. Ovako sročen naslov potiče čitatelja na temeljno pitanje: u kakvom su odnosu ova dva vida uskrsnuća – moralno i tjelesno – s onim uskrsnućem koje slavimo o blagdan Vazma ili Uskrsa? Drugim riječima, što to zapravo znači kada kao vjernici ispovijedamo vjeru u uskrsnuće tijela i u život vječni u Kristu i po Kristu? O tim temama riječki nadbiskup razmatra u svojoj poruci na vrlo pristupačan i biblijski utemeljen način postavljajući glavne istine vjere o uskrsnuću u aktualni životni kontekst, rekla je Ksenija Rukavina Kovačević, predstojnica Katehetskog ureda i Ureda za katoličke škole Riječke nadbiskupije u utorak 27. ožujka u Velikoj dvorani Nadbiskupskog ordinarijata u Rijeci na predstavljanju uskrsne poruke riječkog nadbiskupa Ivana Devčića.
Nadbiskup polazi od činjenice Isusova uskrsnuća od mrtvih i praznoga groba tri dana nakon što je u njega bilo položeno Isusovo tijelo. To su fakti o kojima svjedoče evanđeoski zapisi, ali i zapisi drugih nekršćanskih pisaca toga vremena. U tom smislu u prvom dijelu poruke donosi prizor dvojice učenika koji su iz Jeruzalema putovali u Emaus i na putu susreli čovjeka, na oko ništa različitog od njih samih, s kojime su putem razgovarali, a potom i večerali (usp. Lk 24, 13-35). Upravo na toj sasvim običnoj večeri događa se nešto neobično – ovoj dvojici učenika otvaraju se oči i u svome sunarodnjaku prepoznaju Onoga koji je bio mučen, raspet i pokopan, i koji je sada ponovno živ. Oni, dakle, nisu pred sobom vidjeli parapsihološku preobrazbu čovjeka u neku prikazu ili duha nego su u tom za njih do tada strancu iz Jeruzalema očima vjere prepoznali konkretnog čovjeka Isusa iz Nazareta.
Nadbiskup Devčić zatim ovaj događaj povezuje s ostalim svjedočanstvima ljudi toga vremena o Isusovu uskrsnuću. S tim u vezi, prvi korak u tumačenju onoga u što vjerujemo kada jedni drugima s radošću zaželimo sretan Uskrs jest to da vjerujemo da je Isusovim uskrsnućem zajamčena mogućnost i našega uskrsnuća, i to ne samo uskrsnuća naše duše nego i našega tijela po uzoru na Isusovo uskrsno preobraženo tijelo. U tom smislu nadbiskup Devčić u svojoj poruci snažno ističe poveznicu između Isusova uskrsnuća u tijelu i našega o koncu ovoga zemaljskog života pa s tim u svezi vrlo otvoreno sugerira čitatelju da se upita „vjeruje li doista u uskrsnuće tijela i u život vječni u Kristu i po Kristu” ili ne, rekla je Rukavina Kovačević. Također, mons. Devčić potiče čitatelja na osobni ispit savjesti te ističe da je ‘Isus došao k nama i postao jedan od nas da bi nas poučio kako se Božji zakoni poštuju i Božja volja sluša i izvršava, opominjući nas također da nas neposluh vodi u smrt, a posluh u život. Stoga, povjerovati Isusovoj riječi i poštivati Božje zakone usađene u prirodu i u našu savjest, a ne kršiti ih, znači moralno uskrsnuti iz smrti na novi život.’ Aktualnost ove poruke očituje se u tome što potiče čitatelja na promišljanje o tome da se bolji, kvalitetniji i svakim dobrom ispunjeniji život na individualnom i kolektivnom planu ne događa sam od sebe niti pomoću nekakvih nadzemaljskih sila i snaga, nego ozbiljnom i zauzetom spremnošću pojedinca na posluh Božjim i naravnim zakonima i na „moralno uskrsnuće” odnosno na autentično življenje kršćanskih i općeljudskih vrijednosti u svakoj prilici i na svakom mjestu, rekla je Rukavina Kovačević. Dodala je da se važnost nadbiskupove poruke posebno očituje i u činjenici što ona donosi dublju biblijsku i teološku pozadinu uskrsne radosti i nade te značenja međusobnog uskrsnog čestitanja. Drugim riječima, ona čitatelja vraća na izvore na kojima su se ljudi stoljećima nadahnjivali i međusobno snažili u vjeri i nadi da ovaj život ima dublji smisao od onoga koji mu omogućuju njegova tjelesna osjetila i da smrt nema krajnju riječ. U tom smislu ova poruka ne dozvoljava čitatelju da upadne u zamku komercijalizacije uskrsne radosti, što danas nije rijetkost. Na kraju je istaknula da se kršćanska „nedovršenost” poruke očituje u njezinoj otvorenosti prema svakom čitatelju da pred njega stavi dvije mogućnosti razumijevanja i prihvaćanja Kristova uskrsnuća odnosno blagdana Uskrsa: kao lijepu kršćansku priču koja se nastavlja na tzv. božićnu čaroliju i kao stvarnu priliku za novi život u Kristu koji nam je darovan već ovdje na zemlji. Izbor između ove dvije opcije posljedično znači, biblijskim jezikom govoreći, birati život ili smrt; blagoslov ili prokletstvo, tj. duhovno i moralno potonuće kako ono osobno tako i društveno. Birajmo uvijek ovo prvo. U tom smislu koristim ovu priliku da vam zaželim sretan Uskrs, odnosno sebi i vama hrabrost moralnog uskrsnuća bez kojega nam nema niti onoga nakon smrti, zaključila je Rukavina Kovačević.
Tradicionalno, riječki nadbiskup uputio je uskrsnu čestitku svim vjernicima na hrvatskom i talijanskom jeziku, a novinarima zahvalio na dosadašnjoj suradnji i korektnom izvještavanju sa zbivanja iz života mjesne Crkve.