Rođen je 6. rujna 1933. u Janjevu na Kosovu. Školovao se u rodnom gradu, potom u Skopju, Zagrebu i u Ljubljani gdje je diplomirao solo pjevanje na Akademiji za glazbu. Državni stručni ispit za zvanje profesora položio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Od 1959. do 1960. angažiran je u operi Narodnog pozorišta u Sarajevu.

Dolaskom u Zagreb započinje njegovo dugogodišnje pedagoško djelovanje ali i intenzivan rad sa zborovima. Predavao je glazbeni odgoj i kulturu u brojnim osnovnim školama kao i u glazbenim školama diljem Hrvatske. Obnašao je dužnost ravnatelja glazbene škole „Vatroslav Lisinski“ u Bjelovaru i osnovne škole „Antun Branko Šimić“ u Zagrebu. Istovremeno djeluje kao zborovođa brojnih zborova u Sloveniji i u Hrvatskoj, među kojima su pjevačka društva „Golub“ (Bjelovar), zbor „Vinko Jeđut“, muški sastav „Ivan Goran Kovačić“, zbor prosvjetnih djelatnika Zagreba „Ivan Filipović“, HSPD „Sljeme“, „Matija Gubec“, Vokalni ansambl „Zagreb“, Zbor veterinara i veterinarskih tehničara, „Bosiljak“ i dr. Nakon umirovljenja 1993. vodi Slomškovu duhovnu pjevačku sekciju u okviru Slovenskog doma i zbor „Kralj Zvonimir“ u Zagrebu.

Njegov skladateljski opus obuhvaća ponajprije zborsku i vokalnu glazbu. Uglazbio je za zborove, manje vokalne sastave i za soliste uz klavirsku pratnju ili a cappella veliki broj tekstova istaknutih hrvatskih pjesnika. Također je obradio brojne narodne napjeve. Posebno se ističu njegove sakralne skladbe, uključujući i brojne mise na latinskom, hrvatskom i slovenskom jeziku.

Za svoj pedagoški, izvođački i skladateljski rad nagrađen je brojnim nagradama, priznanjima i odličjima u Hrvatskoj, Sloveniji, na Kosovu i u drugim europskim zemljama. Dobitnik je Odličja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za posebne zasluge u kulturi (2009.). Dugogodišnji je redovni član Hrvatskog društva skladatelja.

Posljednji ispraćaj Vinka Glasnovića bit će u krugu obitelji.