Riječ dobrodošlice uputio je domaćin vlč. Borna Puškarić, župnik crkve Sv. Blaža i duhovnik Hrvatske udruge za beatifikaciju kraljice Zite, napomenuvši da ta udruga već nekoliko godina organizira misu na spomendan bl. Karla Austrijskog i u spomen za njegovu suprugu službenicu Božju Zitu, pa i ove godine unatoč teškoj epidemiološkoj situaciji.

Preč. Mikšić na početku propovijedi istaknuo je kako su se nazočni okupili prije svega oko Kristova oltara da bi se prisjetili dvoje ljudi kojima je Providnost udijelila vijenac slave nakon što su prošli kroz zemaljsku suznu dolinu kao djeca Božja i vjerni učenici Kristovi. Večeras ih okuplja bl. Karlo Austrijski i službenica Božja Zita čiji se zagovor također želi moliti.

„Često puta brojni ljudi kada razmišljaju o krunjenim glavama površno zaključuju da njihov život prolazi u luksuzu i dokolici u svakodnevnom uživanju dobara ovoga svijeta. No, to nije tako!“, rekao je preč. Mikšić. „Shakespeare je u jednom od svojih predstava rekao: „okrunjenu glavu mač češlja“. Vrijeme u kojem su živjeli car i kralj Karlo i njegova supruga Zita bilo je puno ratova i ideoloških zabluda. Monarhiju kao višenacionalnu državu uvijek iznova nagrizali su nacionalizmi koji su potkopali temelje te višenacionalne države, koja je bila Europska unija u malom. Nije bilo lako u tom vremenu živjeti pravedno i u skladu s Kristovom evanđeljem! Svakako treba spomenuti da je zbog želje određenih vlada i država da dominiraju došlo i do Velikog rata koji je počeo krvavim atentatom u Sarajevu, a završio nepravednim mirom ili boje rečeno podjelom plijena u Versaillesu. Upravo u takvim brojnim nevoljama opterećenom vremenu živjeli su car Karlo i njegova supruga Zita“, poručio je propovjednik.

U nastavku homilije preč. Mikšić istaknuo kako je povijest ocijenila cara Karla na različite načine, ali Krist ga je očigledno drukčije ocijenio. „Što to izvire iz života Karla Austrijskoga da ga je Crkva uzdigla na čast oltara? Tko bi tražio ne znam kakva čuda u životu Karla Austrijskoga – neće ih baš naći. Nije bio niti neki veliki vojskovođa niti neki karizmatski političar! Što to iz njegova života možemo naglasiti da je vrijedan časti Kristova oltara? Sa sigurnošću možemo reći da je njegova kratka vladavina kao i kratki život bili protkani kršćanskim idealima. Iz te kratkotrajne vladavine očigledno je da je on kršćanski shvatio vladanje. Vladanje nije provođenje svoje samovolje niti tlačenje slabijih od sebe već kako je Isus rekao služenje. Isus Kralj kraljeva i Gospodar gospodara nije došao da mu služe već da služi i život svoj položi za mnoge. Zar to isto nije učinio bl. Karlo“, kazao je preč. Mikšić, objasnivši kako je bl. Karlo služio svojim narodima svim svojim silama. 

„Trpio je zbog rata koji nije započeo i koji u ostalom i nije htio. Želio je sklopiti separatni mir i zbog toga možemo nazvati mirotvorcem, a sjetimo se da Sv. pismo u Blaženstvima govori: Blaženi mirotvorci oni će se sinovima Božjim zvati. Povijesne okolnosti nisu mu bile sklone, ali i u takvim okolnostima davao je sve od sebe da olakša patnje svojih naroda. Promatrajući njegov život od početka do kraja uviđamo da je bio svjestan svoga položaja i da je savijesno u duhu služenja ispunjavao svoju dužnost vladara. Sveti papa Ivan Pavao II., čiji blagdan slavimo sutra, a koji je ime „Karol“ dobio upravo po caru Karlu, blaženim ga je proglasio 3. listopada 2004. i naglasio: „Neka Karlo bude primjer posebno onima koji snose političku odgovornost u suvremenoj Europi!“.Izgubio je svoje zemaljsko kraljevstvo, ali je zadobio nebeskom.“, objasnio je preč. Mikšić.

U posljednjem dijelu homilije preč. Mikšić osvrnuo se na veliku podršku koju je bl. Karlo imao u svojoj supruzi Ziti. „Njegove riječi izrečene na dan njihova vjenčanja, 21. listopada 1911., vrlo su nadahnute: „Nun müsssen wir uns gegenseitig in den Himmel helfen!“ („Sada moramo pomoći jedno drugome stići u Nebo!“). Kao žena pratila je svoga supruga i s njime savjesno vršila vladarske dužnosti, a nakon ukidanja monarhije prati ga u egzilu. U brojnim dužnostima ona je ostala vjerna kćerka Katoličke Crkve i u duhu vjere sve je podnosila. Nakon smrti cara Karla 1. travnja 1922. njegovo djelo nastavlja carica Zita (1892.-1989.). Zalaganjem za kršćanske vrijednosti, odgajajući osmero djece, posljednje je rođeno nakon smrti cara Karla 1922., te dajući svjedočanstvo kršćanskog podnošenja životnih nevolja postaje primjer vjerne kršćanske žene, majke i odgojiteljice“, rekao je voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije.

Na kraju homilije vjernicima je poručio što ih danas može poučiti taj kršćanski, vladarski par: „Na pamet mi padaju Kristove riječi: ‘Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka danomice uzima križ svoj i neka ide za mnom’. Oni su hrabro uzeli i nosili svoj životni križ, branili kršćanske ideale, posebno svetost obitelji, svetost braka i u tome mogu i ljudima današnjice biti primjer, a nama vjernicima zagovornici. Od vladara postali su prognanici, od prognanika postali su sveci, a kao takvi duhovni putokaz svima nama“, zaključio je preč. Mikšić.

Predsjednik Hrvatske udruge za beatifikaciju kraljice Claude Grbeša zahvalio je preč. Mikšiću na predvođenju misnog slavlja, kao i domaćinu Puškariću, što je omogućio da se misa održi u crkvi Sv. Blaža, zaštitnika Dubrovnika, grada koji su Karlo i Zita posjetili za vrijeme bračnog putovanja u Dalmaciji. Pozdravio je i članove Bratstva blaženog Karla kao i članove Hrvatskog kraljevskog vijeća. Pozvao je sve prisutne da se u svibnju iduće godine pridruže proslavi spomendana službenice Božje Zite i da se mole da i ona, poput supruga bl. Karla, bude uzdignuta na čast oltara kako bi zajedno bili uzorni primjer bračne ljubavi za kršćanske brakove.

Nakon mise relikvije bl. Karla Austrijskog bile su izložene na čašćenje vjernicima. Pored oltara nalazio se portret bl. Karla koji je izradio akademski slikar Ivica Ivan Mareković. 

Misu je na orguljama pratio Ivan Šćepanović.