Program je započeo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća u počast prvoj žrtvi domovinskog rata u Jajcu, mladom policajcu Franji Ladanu Panceru, kod spomen-obilježja na ulazu u  hidroelektranu ‘Jajce II’. Molitvu ej predvodio župni vikar župe Podmilačje fra Nikola Neimarević. Nakon toga ispod sela Mile, kraj Plivskog jezera, položeni su vijenci i upaljene svijeće kod spomen-obilježja osamorice poginulih pripadnika 81. gardijske bojne „Kumovi“ iz Virovitice. Opijelo za pokojne Virovitičane izmolio jajački župni i samostanski vikar fra Marinko Baotić.

Potom je s mosta „Kod Jožike“, na rijeci Plivi, krenuo mimohod na čelu s vojnim orkestrom Oružanih snaga BiH. U središtu Jajca, kod središnjeg spomen-obilježja poginulih jajačkih branitelja položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Nakon mirozova u izvedbi trubača vojnog orkestra opijelo i ostale molitve za poginule branitelje i osloboditelje Jajca izmolio je jajački župnik i gvardijan fra Vinko Marković.

Nakon službenog dijela programa mimohod je nastavljen do nove župne crkve Uznesenja BDM i franjevačkog samostana Sv. Luke, na obalama rijeke Vrbasa, gdje je koncelebrirano misno slavlje predvodio župni i samostanski vikar fra Marinko Baotić, a koncelebrirali su župnik i gvardijan fra Vinko Marković te predratni, ratni i poratni jajački župnik i gvardijan fra Stipo Marčinković. Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor pod ravnanjem i harmonijskom pratnjom s. Dubravke Dropulja. Sve je srdačno pozdravio gvardijan Marković.

Vikar Baotić u propovijedi je, između ostaloga, istaknuo kako je „ova današnja obljetnica prilika da odamo poštovanje i sjetimo se svih naših poginulih, ranjenih, zatvaranih i mučenih po logorima i zatvorima, svih silovanih i tlačenih, svih koji su na svoj način trpjeli ratne nevolje, gledali razaranja svojih domova i podnosili gubitke svojih najmilijih. Mnogima su sjećanja itekako svježa i uvijek bolna i svaka rana boli i ponovno se otvara kada navru sjećanja i kada život pritisne svojim nevoljama. Mnogi branitelji, mnoge majke i očevi, supruge i djeca poginulih u podnožju oltara i u svojim molitvama sjećaju se svojih najmilijih i od Boga traže utjehu i snagu za život i smisao kako ići dalje i svoju bol okrenuti u snagu“, rekao je fra Marinko, koji je nastavio govoriti o Isusovu putu, putu opraštanja, putu oslobođenja od svega negativnoga što osjećamo u sebi. Pritom se sjetio jedne žene i majke s Kupresa koja je pošla Isusovim putom praštanja, premda joj je ubijeno sedemero članova uže obitelji. „Onaj koji oprašta dokazuje da je Bog u njemu, da ga nosi Božja snaga i da Bog upravlja njegovim životom“, rekao je fra Marinko navodeći Isusov primjer praštanja. Citirao je riječi o opraštanju iz Knjige Sirahove, 28 2-4. Naveo je i riječi iz Očenaša: „Otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim“ te istaknuo kako „mržnja i ljutnja zatvaraju i zarobljavaju čovjeka, a oproštenje i ljubav oslobađaju čovjeka od gorčine i zla te otvaraju mogućnost novoga i boljega života. I sve dok ne budemo bili spremni opraštati ili za učinjeno zlo moliti oproštenje i kajati se nismo dostojni zvati se kršćanima. Neka dragi Bog u svome milosrđu pomogne nam okrenuti se životu i budućnosti. Jer, ako se mi danas ne budemo borili za boljitak i ne budemo nastojali dati sve od sebe da naša Domovina napokon krene naprijed, moguće je da budu uzaludne sve žrtve čiji spomen danas obilježavamo“.