Pula, (IKA) – U sjedištu pulske podružnice Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva župe sv. Pavla u ponedjeljak 18. listopada pulski zdravstveni djelatnici okupili su se kako bi druženjem i prigodnim predavanjem obilježili blagdan svog patrona sv. Luke. Nakon pozdrava predsjednice filijale dr. Ljubice Hang Raguž, te uvodne molitve, duhovnik, a ujedno i župnik domaćin Milan Mužina predstavio je gosta predavača vlč. Josipa Kolegu. Vlč. Kolega je vicerektor pulskog Biskupijskog misijskog sjemeništa “Redemptoris Mater”. On je u uvodnom dijelu prema starozavjetnim parametrima objasnio ulogu i položaj liječnika u židovstvu te ukratko predstavio lik svetog Luke evanđeliste, liječnika koji se obratio slijedom susreta sa svetim Pavlom te postao njegov osobni liječnik. Iz njegova spisateljskog stila, rekao je predavač, nazire se činjenica da je bio naobražen čovjek, fino istančane naravi, koji je imao sposobnost obratiti pozornost na pojedinosti. Za vrijeme kada je Pavao bio utamničen na Malti, Luka je odlučio napisati evanđelje, premda nikada nije osobno upoznao Isusa nego je o njemu slušao od svetog Pavla, a profinjeni opisi pojedinosti koji krase njegovo evanđelje nalaze korijen u činjenici da je on svoja saznanja upotpunio posjetivši Isusovu Majku Mariju.
Predavač se u nastavku osvrnuo na tri temeljne značajke liječničkog poslanja, koje nadasve mora biti obilježeno milosrđem, ljubavlju i služenjem čovjeku i životu.
U pojašnjenju milosrđa poslužio se prispodobom žene koja je dotaknuvši Isusa s vjerom ozdravila od višegodišnjeg krvarenja. Reproduktivno zdravlje je u židovstvu na poseban način bilo smatrano svetim, pa je stoga patološko ginekološko krvarenje, gubitak krvi koja znači život, bilo svojevrsni simbol promašenosti i odbačenosti. Milosrđe prema najpotrebitijima je dakle prava transfuzija života, istaknuo je predavač. Citatom “Budite milosrdni kao što je milosrdan Otac vaš nebeski” (Lk 6, 36) i poznatom simbolikom prispodobe o rasipnom sinu, vlč. Kolega istaknuo je savršeno Božje milosrđe koje bi trebalo u liječničkom pozivu biti uzor pristupanja čovjeku. Govoreći o ljubavi, predavač je istaknuo kako je jedina savršena Ljubav, Kristova raspeta ljubav s križa, i da je tek prihvaćanjem patnje i nadilaženjem sablaznosti nad križem moguće stremiti ljubavi što sličnijoj Kristovoj. Podsjetivši na riječi blagopokojnog pape Ivana Pavla II. u prigodi jubileja liječnika godine 2000., naglasak je stavljen na bol i bolest kao dio otajstva, liječničko poslanje kao Dar Božji te potrebu iščitavanja Božjeg plana i kada nastupe teški trenuci patnje i bolesti, jer u perspektivi Križa svaka patnja može imati posve drukčiji, uzvišeni smisao. Predavač je u kontekstu neprihvaćanja žrtve kao sastavnog dijela ljubavi naglasio i suvremenu tendenciju izbjegavanja zasnivanja bračne zajednice. Govoreći o aspektu služenja rečeno je kako je savršen uzor u tome upravo Blažena Djevica Marija koja je riječima “evo službenice Gospodnje” sažela temeljnu bit služenja cijelim svojim bićem i životom, doslovnim i metaforičkim utjelovljenjem Božanske ljubavi prema čovjeku.
Vlč. Kolega je kao uspomenu podijelio nazočnima “Molitvu liječnika” koju je za tu prigodu sam osmislio kako bi im bila trenutak osvrta na temeljni duhovni smisao njihova poslanja u svakodnevnom životu i radu. Druženje je nastavljeno dogovorima za predstojeće duhovne vježbe Podružnice te uobičajenim domjenkom.