Zagreb, (IKA) – Radni dio 54. teološko-pastoralnog tjedna posvećenog pitanju “Siromašna Crkva – Crkva za siromašne u novoj evangelizaciji”, koji je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu priredio u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati, počeo je 28. siječnja predavanjem dr. Tomislava Kovača sa zagrebačkoga KBF-a “Crkva pred izazovima siromaštva u novoj evangelizaciji”.
U sveopćoj krizi jedno od središnjih pitanja za Crkvu, kao i za društvenu, nacionalnu i međunarodnu zajednicu: je kako se proizvode i koriste materijalna dobra; komu najviše koriste, a tko ostaje prikraćen i koje su posljedice te prikraćenosti. Različiti oblici koje poprima siromaštvo u globaliziranom svijetu potiču Crkvu promišljati o svojoj naravi i poslanju, rekao je dr. Kovač te posebno skrenuo pozornost na pojam evanđeoskog siromaštva. Ono nije samo materijalna, nego prije svega teološka kategorija: siromasi u svojoj potpunoj raspoloživosti subjekti su Božjeg zanimanja. Preko njih se evanđelje objavljuje kao poruka oslobođenja koja je namijenjena svakom čovjeku i koja je kadra iz temelja mijenjati ljudsku svijest i društvene strukture, pristajući uz sve one koji pate ili trpe bilo koji oblik nepravde.
Osvrnuo se zatim na lica i naličja današnjeg siromaštva, s posebnim naglaskom na Hrvatsku. Današnja svjetska kriza za Crkvu nije samo ekonomske, nego moralne i antropološke naravi. Iza materijalnog siromaštva i društvene isključenosti sve više izbijaju razni oblici egzistencijalnog i duhovnog siromaštva koji satiru suvremenog čovjeka poput samoće, otuđenosti, krize braka i obitelji, nasilja, ovisnosti, beznađa.
Siromaštvo tako pred Crkvu stavlja brojne i različite izazove, jer “siromah je svaka osoba koja pati, koja je povrijeđena u svom ljudskom dostojanstvu, koja je isključena, iskorištena ili progonjena, koja vapi za susretom i spasenjem”. Stoga, Crkva ne može sama odgovoriti na sve potrebe današnjeg siromaštva, ali u suradnji s ostalim društvenim institucijama može dati svoj specifičan doprinos koji je pokrenut evanđeoskom ljubavlju prema bližnjemu, zaključio je dr. Kovač.
O “Crkvi siromašnih od pape Ivana XXIII. do pape Franje” govorio je prof. dr. Stjepan Baloban sa zagrebačkoga KBF-a. Ukazao je na različitu percepciju tematike i pojmova Crkva siromašnih, siromašna Crkva i Crkva za siromahe u civilnoj i crkvenoj javnosti u Hrvatskoj. Nastanak ideje o Crkvi siromašnih veže se uz papu Ivana XXIII. i Drugi vatikanski koncil.
Naime, mjesec dana prije otvaranja Koncila, u “Radio poruci” (11. rujna 1962.) papa Ivan XXIII. govori je o potrebi “Crkve siromašnih”. Početkom Koncila oblikuje se neformalna skupina biskupa pod nazivom “Crkva siromašnih” koju podupire i sam Papa kao i neki poznati kardinali, među njima i Giovanni Batista Montini, budući papa Pavao VI. Sam pojam “Crkva siromašnih” se ne pojavljuje u koncilskim dokumentima, ali je sadržaj ušao u određene koncilske dokumente (primjerice LG 8, 23; GS 1, 88; UR 13; PO 17…). Osvrnuo se i na pokušaje konkretne primjene ideje “Crkva siromašnih” u Latinskoj Americi te na reakcije službene Crkve s naglaskom na ulogu postkoncilskih papa.
U nekim drugim dijelovima svijeta gdje žive katolici, primjerice u Europi, ideja “Crkva siromašnih” nije se dalje razvijala jer se Crkva nakon Koncila više bavi drugim pitanjima, poput liturgije i morala, usto tadašnje zapadnoeuropske zemlje su države blagostanja, a u komunističkim zemljama Srednje i Istočne Europe siromaštvo nije ni smjelo biti tema.
No, u sveopćoj krizi posljednjih godina situacija se promijenila pa tako tematika “Crkva siromašnih” postaje važna tema i za Crkvu u Hrvatskoj. Izborom kardinala Jorge Marija Bergoglija za Papu koji dolazi iz Crkve iz Latinske Amerike i po Franji Asiškom uzima ime Franjo, tematika “Crkve siromašnih” postaje nezaobilaznom temom cijele Katoličke Crkve, istaknuo je dr. Baloban. Papa Ivan Dobri odvažno je pokrenuo obnovu Crkve ukazujući na njezinu bitnu oznaku kao “Crkva siromašnih”. Papa Franjo, koji je u kratkom vremenu svojim riječima, gestama i načinom života “osvojio srca” suvremenog čovjeka, potiče na daljnju preobrazbu Crkve. I jednom i drugom rimskom biskupu na srcu je “Crkva siromašnih”. Upravo u tom segmentu Drugi vatikanski koncil još uvijek je nedovršen proces i povijesni izazov za Kristovu Crkvu u 21. stoljeću, zaključio je dr. Baloban.
Dr. Ivica Čatić s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu održao je predavanje “Siromasi i siromaštvo u Svetom pismu”. Pokušao je dati uravnotežen pregled fenomena siromaha i siromaštva u njegovim različitim aspektima zastupljenima u pojedinim glavnim skupinama biblijskih knjiga. Siromasima i siromaštvom bavi se legislativni dio Staroga zavjeta, nastoje osigurati zaštitu tih slojeva naroda i ograničiti upadanje siromaha u dužničko ropstvo, proroci kritiziraju ekonomsku eksploataciju smatrajući je u nebo vapijućom nepravdom. Mudrosni tekstovi i psalmi pokazuju pak šarolikost pristupa.
Neki od mudrosnih tekstova siromaštvo pripisuju neurednom životu, a drugi ga također smatraju posljedicom društvenih nepravdi, dok za psalme istraživači nastoje utvrditi gdje se govori o materijalnom siromaštvu, a gdje bi se eventualno radilo o njegovoj duhovnoj dimenziji. U Novom zavjetu dr. Čatić izdvojio je Jakovljevu poslanicu te evanđelja i Djela apostolska, a posebno se zaustavio na Pavlovim spisima, jer “pružaju najviše informacija o stavu Crkve prema siromaštvu”.
Dr. Čatić, u duhu Pavla je i zaključio predavanje, jer upravo njegov primjer pruža jasnu perspektivu: Crkvu shvatiti zaista kao zajednicu života u Kristu znači uspostaviti i zajedništvo dobara. Onaj tko se toliko založi – svim onim što jest i ima – i dijeli s drugima, imao razvijenu teologiju i duhovnost siromaštva ili ne, dijeleći na praktični način postaje siromašan sa siromašnima.
Naprotiv, dajući ostatke ili viškove znači ne izgrađivati Crkvu kakvom je predstavlja Novi zavjet, pa makar imali ne znam kako visoku teologiju i duhovnost siromaštva. Možda nam upravo zato Stari i Novi zavjet ne želi profilirati jasnu teologiju i duhovnost siromaštva, nego nam stavlja do znanja vrijednost dijeljenja poput Zakeja i Pavla, podizanja siromaha na razinu ljudskog dostojanstva i njihovo uključenje u Crkvu – početak novog svijeta, zaključio je dr. Čatić.
Misno slavlje u sjemenišnoj crkvi Presvetog Srca Isusova na zagrebačkoj Šalati u koncelebraciji s vrhbosanskim nadbiskupom kardinalom Vinkom Puljićem, nadbiskupima i biskupima te svećenicima sudionicima TPT-a predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Na misi su pjevali studenti Instituta za crkvenu glazbu Albe Vidaković KBF-a u Zagrebu.

.