Zagreb, (IKA) – Radni dio znanstvenog simpozija “Vizionar i učitelj” koji je 12. prosinca priređen u dvorani Vijenac Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu u povodu desete obljetnice smrti dr. Tomislava Janka Šagi-Bunića, započeo je izlaganjem novoimenovanoga sisačkoga biskupa Vlade Košića “Mariologija Tomislava Janka Šagi-Bunića”. Uvodno je podsjetio na radove koji su obradili Šagijev doprinos mariologiji, a potom se osvrnuo na njegovo naučavanje o Mariji prije II. vatikanskog sabora, što čini manji dio njegova mariološkog opusa. Podsjetio i kako Šagi-Bunić ističe da je Saborska mariologija kristocentrična. Šagi-Bunić jasno izlaže da II. vatikanski sabor i postsaborska pobudnica pape Pavla VI. “Marialis cultus” govore kako je Marija tip i uzor Crkve. Na kraju izlaganja biskup Košić istaknuo je kako bi bilo veoma dragocjeno proučiti koliko je Šagi-Bunić kao osobni teolog nadbiskupa Franje Šepera utjecao i na Šeperov intervent o Mariji, koji je bio jedan od sedam kardinalovih intervenata na Saboru.

Mr. Anto Barišić održao je izlaganje “Kristološka ‘tetrarhija’ u teologiji Tomislava Janka Šagi-Bunića”. Približavajući povezanost samog pojma tetrarhija i Šagi-Bunićeve kristologije, istaknuo je četiri stupa na kojima ta povezanost počiva te ih treba gledati kao sintezu kristološke “tetrarhije” koja je prisutna u Šagi-Bunićevim djelima i razvila se od 1948. do 1999. godine. Istaknuo je da to nije i ne može biti plod nekog slučajnog razvitka, ona je sigurno ciljano i namjerno, mogli bismo uvjetno reći tako organizirana i postavljena. Tu nije riječ samo o vremenskom razdoblju, već je to plod njegove svjesne vjerničke i teološke težnje i nadahnuća, zaključio je mr. Barišić.

O temi “Liturgijska obnova u misli Tomislava Janka Šagi-Bunića” govorio je dr. Ante Crnčević. Podsjetio na velik doprinos Šagi-Bunića procesima liturgijske obnove, te se posebno osvrnuo na dragocjeni udio u prevođenju liturgijskih tekstova. Izlaganje je temeljio na objavljenim tekstovima, kao i na bogatoj rukopisnoj baštini koja se čuva u Centru za promicanje civilizacije ljubavi. Razlog da je jedan patrolog s užom specijalizacijom kristologije toliko predan liturgijskoj obnovi i njegovanju liturgijske teologije objašnjava jedino njegovo duboko uvjerenje da je kristologija temeljni jezik liturgijskog samoostvarenja Crkve, zaključio je dr. Crnčević.

Dr. Josip Baloban govorio je o temi “Tomislav Janko Šagi-Bunić i goruće (po)koncilske pastoralne teme i dileme”. Istaknuo je kako je Šagi-Bunić bio teološki i crkveni univerzalac, vodeći patrolog u Hrvatskoj i šire, kao i dogmatičar, liturgičar, pastoralni teolog, vizionar i učitelj. Dr. Baloban spomenuo je teme koje je obrađivao Šagi-Bunić, te se posebno osvrnuo na temu “svećenik” koja je posebno aktualna u ovoj Svećeničkoj godini, ocijenivši kako bi se i ne samo zbog toga moralo tražiti adekvatne odgovore na pitanje kakvog svećenika treba Crkva i hrvatsko društvo. U kontekstu Šagi-Bunićeva zalaganja za pastoralno djelovanje, predavač je podsjetio i kako je prije 31 godinu na Teološko-pastoralnom tjednu održao predavanje “Krstiti u Crkvu malo stado ili veliki narod” te iznio tri modela: Crkva velikog naroda, Crkva malo stado, Crkva kvasac, koje se ne bi smjelo shvaćati kao alternative, već komplementarno.

Govoreći o “Glavnim obilježjima ekumenske teologije i ekumenizma Tomislava Janka Šagi-Bunića” dr. Jure Zečević istaknuo je kako se ime Šagi-Bunića snažno vezuje uz ekumensku teologiju i ekumenizam Crkve u Hrvata. Bio je zreo teoretičar koji je u svojim radovima prvenstveno izlagao i pojašnjavao ekumenske relevantne dokumente Crkve i crkvenog učiteljstva, ali istodobno i obogaćivao svojim osobnim pojašnjenima, kreativnim promišljajima, te dovođenjem u relaciju s našim konkretnim prilikama. No, on je bio i ekumenski “fizički radnik”, davao je svoj doprinos na razini posve konkretnoga i praktičnoga te je bio istodobno ekumenski idealist i realist. Svojim ekumenskim radom, čestim ekumensko-teološkim diskursima, dubokim poniranjem u evanđeosko-kristološku bit ekumenizma i konkretnim dijaloškim nastojanjem prof. Šagi-Bunić postao je od jedan od najzrelijih i najizrazitijih teoloških mislilaca ekumenizma kod nas. Njegova ekumenska inicijativa i njegov pokoncilski zamah još i danas snažno nose Crkvu u Hrvata, zaključio je dr. Zečević.

Mr. Ivan Stošić u predavanju “Služba teologa u Crkvi prema Tomislavu Janku Šagi-Buniću” podsjetio je kako je Šagi-Bunić isticao da teologija nije čisto teorijska znanost, pa tako teolog ne može pobjeći od onoga što se u Crkvi i svijetu događa, on se ne može baviti samo teorijskim promišljanjima, mora proučavati praksu u Crkvi i podvrći je kritici. Prema Šagi-Buniću teolog polazi iz vjere, kreće se unutar vjere i služi vjeri, pa tako kada upotrebljava znanstvene metode teolog i teologija mora misliti na praksu, jer jedino u tom slučaju posjeduju životnu usmjerenost i mogu biti uvjereni i vjerodostojni. Teologija polazi od Riječi Božje, datosti, i ne može biti građena samo iz svijeta, iz ljudske prakse, nego mora uvijek biti kritika ljudske prakse. Zato teologija pretpostavlja vjeru u Riječi Božjoj, rekao je Stošić.

U posljednjem izlaganju prijepodnevnog rada simpozija, o “Civilizaciji ljubavi u teologiji Tomislava Janka Šagi-Bunića” Andrea Filić, dipl. theol., istaknula je kako je Šagi-Bunić o navedenoj temi počeo pisati i govoriti o Božiću 1983. godine, nakon govora pape Ivana Pavla II. u prigodi kanonizacije Leopolda Bogdana Mandića. Sačuvano je više od 150 pisanih i usmenih intervenata Šagi-Bunića s tom tematikom. Godine 1985. dodaje i svoje specifično tumačenje civilizacije ljubavi temeljeno na Isusovim riječima “Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste”, te je isticao kako tu poruku treba svima posvijestiti, kao osobitu poruku Duha Svetoga u naše vrijeme.

U drugom dijelu simpozija prvo predavanje, dirljivo sjećanje naslovljeno “Tomislav Janko Šagi: prvo gimnazijsko iskustvo pa do vojničkog života” iznio je prof. dr. Bonaventura Duda. Prvo je pojasnio kako je Šagi svom imenu godine 1943. u Rimu dodao prezime majke, kako bi se vidjelo da je Hrvat. Potom se vrlo živo prisjetio dana koje su zajedno proveli na odsluženju vojnog roka, a izlaganje je završio čitanjem oporuke koju je 28. svibnja 1955. godine napisao Šagi-Bunić.

Prof. dr. Petar Bašić osvrnuo se na zbornu molitvu u spomen bl. kardinala Alojzija Stepinca čiji je autor Šagi-Bunić te predstavio okolnosti pod kojima je nastala. Podsjetio je na veliki doprinos Šagi-Bunića hrvatskom teološkom nazivlju. Imao je istančan osjećaj za jezik i bio je vrlo kreativan na tom području. On je i sam vrlo mnogo pridonio hrvatskom liturgijskom izričaju, ali bi pod tim vidom trebalo sustavnije istražiti njegova djela i sigurno bi se našlo još mnogo toga što bi moglo obogatiti hrvatsko liturgijsko, ali i cjelokupno teološko nazivlje, rekao je Bašić.

Šagi-Bunićev prvo student, a potom i kolega na KBF-u prof. dr. Tomislav Ivančić kratko se osvrnuo na temu “Tomislav Janko Šagi-Bunić: dekan i profesor na KBF-u, Zagreb”. Bio je vrlo duboko osjetljiv za druge ljude, a osobito je cijenio kolege nakon Koncila, istaknuo je Ivančić, te se prisjetio kako je osobito znao biti zanimljiv, fascinantan na sjednicama fakultetskoga vijeća. Ako je nešto bilo krivo rečeno, što bi vrijeđalo Crkvu, Isusa Krista, on je znao ustati: “Gospodo dopustite, moj Gospodin od mene traži da ga ne smijem izdati, moram njemu u prilog reći ovo”. I kasnije je ta čitava njegova fizionomija duhovnosti prešla u još jednu konkretnost kad je govorio o civilizaciji ljubavi, rekao je Ivančić.

Fra Bono Zvonimir Šagi, OFMCap. rođeni brat i subrat u kapucinskom redu, nastojao je osvijetliti lik Tomislava Janka Šagi-Bunića kao utemeljitelja KS-a i TDKS-a. Pojasnio je kako je to prije svega bio crkveno radni centar i teološko modificirano društvo za istraživanje, dokumentaciju i informacije, a Šagi-Bunić bio je jedan od najvažnijih idejnih začetnika. Podsjetio je kako je Šagi-Bunić još pedesetih godina bio zaokupljen mišlju kako da Riječ Božja bude živa. I prije Koncila vodila ga je misao otvaranja teološkog govora i Crkve kao zajednice suvremenom svijetu. Osvrnuo se i na suradnju Šagi-Bunića i kardinala Šepera, te je istaknuo kako je on kardinala visoko cijenio, a suradnja je bila vrlo zauzeta. Na kraju je izrazio nadu da će sve neistine vezane uz TDKS doći na vidjelo, te će se Šagi-Bunić i dr. proslaviti u pravo vrijeme, jer su uvijek bili ugrađeni u duhovni dom za sveto svećeništvo da prinose žrtve duhovne, Bogu ugodne po Isusu Kristu.

Prof. dr. Adalbert Rebić govorio je o suradnji sa Šagi-Bunićem u KS-u i u organizaciji Teološko-pastoralnog tjedna. Istaknuo je kako je u KS ugradio svoje bogato koncilsko iskustvo, a potrebu udruživanja teologa smatrao je na korist i u službi Crkve. Isticao je vjernost prema Crkvi, ponekad je do suza govorio o tome, rekao je Rebić. Osvrnuo se na zajedničko organiziranje stručnih skupova, osobito TPT-a. Istaknuo je kako je Šagi-Bunić vrlo studiozno pristupao odabiru tema i organizaciji po uzoru na slične skupove u Europi. I tu je do izražaja došlo njegovo bogato iskustvo, poglavito iz Rima, rekao je Rebić.

Dr. fra Emanuel Hoško govorio je o temi “Pronicljiv uvid Tomislava Janka Šagi-Bunića u crkvena zbivanja revolucionarne 1848. godine u Banskoj Hrvatskoj”. U izlaganju osvrnuo se na knjigu Šagi-Bunića “Katolička Crkva i hrvatski narod” u kojoj je objavio povijesnu raspravu “Uspostava hrvatske crkvene samostalnosti” u kojoj se osvrće na važan događaj iz povijesti na uzdizanje Zagrebačke biskupije u nadbiskupiju, a time i promaknuće zagrebačkog biskupa Haulika u zagrebačkoga nadbiskupa. Hoško je pojasnio neke kontraverze vezane uz Haulika.

Posljednje izlaganje održala je mr. Veronika Reljac s temom “Prilog Tomislava Janka Šagi-Bunića pokoncilskom bračnom i obiteljskom pastoralu u Hrvatskoj”. Istaknula je kako je Šagi-Bunić za Radio Vatikan komentirao koncilske dokumente vezane uz navedenu tematiku. Zapažena je njegova aktivnost na promicanju ideja i prilozima u časopisima, ali je o tome progovarao i s propovjedaonica. Važno je napomenuti kako u njegovim izvještajima s Koncila prilozi nisu bili suhoparni, odnosno nisu bili prikazani onako kako su te dokumente predstavljali novinari. On nastoji iznositi novosti iz rasprava, a ne žesti se na one koji zastupaju staro. On je ne samo prihvaćao, već i usvajao obrazloženje. Bio je prvi koje je prenio učenje o braku i obitelji, a zatim ga zastupao kao učitelj. Stoga ga valja staviti na prvo mjesto nove teologije o braku i obitelji, apostolata braka i obitelji u našoj domovini, istaknula je mr. Reljac.