Zagreb, Split, (IKA) – XXVII. redovnički tjedan s temom “Redovnici, jeste li sretni?” u organizaciji Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara (HKVRP) i Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica (HUVRP) održan je 16. i 17. rujna istodobno i s istim programom u Zagrebu i Splitu, kako bi se omogućilo sudjelovanje što većeg broja redovnika i redovnica.
Pozdravivši oko 200 sudionika skupa u dominikanskom samostanu u Splitu u petak 16. rujna i otvarajući rad Tjedna, predsjednica HUVRP-a s. Maria-Ana Kustura izrazila je nadu da će skup sve osvježiti i ohrabriti u svjedočkom životu kako bi se na radosnim licima redovnika i redovnica još više otkrivalo lice Gospodnje. Nazočne je uime domaćina pozdravio dominikanac o. Iko Mateljan, koji je izrazio nadu da će Tjedan oživjeti njihov kršćanski i redovnički identitet te vjeru u Boga. Upućujući prigodnu riječ okupljenima, splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić zahvalio je redovnicima za njihovo svjedočenje u Crkvi i domovini, a na poseban način u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Govoreći o temi Tjedna, rekao je da je aktualna, ali i da bi pitanje: “Redovnici, jeste li sretni?” trebalo možda evanđeoski preformulirati u pitanje “Redovnici, jeste li blaženi?” Sreća današnjega čovjeka vrlo je egoistična. Ona je ono što čovjek želi osigurati sam za sebe u ovom trenutku. To je sreća trenutka, ona nema niti prošlosti niti budućnosti. A naša vjernička sreća ima i memoriju i proroštvo, kazao je nadbiskup te nastavio: Isus u evanđeljima, govoreći o čovjekovu ostvarenju i sreći, govori uvijek u pojmovima “blago” i “blaženi”. “Čovjek ne može biti sretan ako traži samo svoju sreću jer ga taj egoizam isprazni i frustrira. Sretan može biti jedino ako pokušava da i drugi oko njega budu sretni. Sreća drugih je i moja sreća, a najveća nesreća danas čovjeka i čovječanstva je ta što nije svet, što nije blažen”, upozorio je nadbiskup, zaželjevši redovnicima i redovnicama da ih ovaj susret “osvježi u njihovim karizmama, da bi unijeli više radosti i srca u odnose i učinili nas sretnijima, blaženijima”.
Program Redovničkih dana u Zagrebu u franjevačkom samostanu u Dubravi otvorili su predsjednik HKVRP fra Ivan Paponja, TOR, i gvardijan franjevačkog samostana fra Draženko Tomić. Radni dio modelirali su s. Vijaneja Kustura i fr. Anto Gavrić, OP.
Predavanje “Ostvarenje poslanja u poslušnosti” održala je s. Katarina Maglica. Redovnička poslušnost, redovnička zajednica i redovničko poslanje neminovno idu zajedno. Redovnik bez poslušnosti ne može živjeti u zajednici, a redovnik ne može živjeti bez zajednice jer je to prirodni okoliš za njegovo formiranje kao redovnika. U toj zdravoj zajednici i zajedništvu on dobiva prvotno sve ono ljudsko što mu je potrebno: toplinu, razumijevanje, suradnju, pomoć, podršku, poticaj i ljubav. Ljubav ne može zamijeniti ni znanje ni obrazovanje ni bogatstvo, a tko ima ljubavi najbogatiji je čovjek na svijetu, naglasila je predavačica dodavši da u zajednici redovnik dobiva i ono božansko. Tu su molitva, klanjanje, euharistija te usklađivanje sebe s Bogom i čovjekom. Samo onaj koji je doživio Božju blizinu, ljubav, milost i toplinu može to isto dati drugima.
O. Niko Bilić, DI, izlagao je o temi “Bit ćeš Bog moj” (Post 28, 21). Nazočnima je približio primjere zavjetovanja i posvećenog života u Svetom pismu od Jakova, Jiftaha, Samsona, Samuelove majke Ane, istaknuvši da zavjetovanje obilježava početak puta koji traži napredak i razvoj, rješavanje nakupljenih zadataka, stvaranje budućnosti i izvršenje velikoga poslanja.
S. Ozana Krajačić, FDC, vicepostulatorica u kauzi Drinskih mučenica, u toj je prigodi podsjetila na pet redovnica (s. M. Julu Ivanišević, s. M. Berchmane Leidenix, s. M. Krizinu Bojanc, s. M. Antoniju Fabjan i s. M. Bernadete Banja) koje su svoje zavjete svakodnevno živjele te ih na kraju i krvlju potvrdile. Predstavila je svaku redovnicu posebno, istaknuvši da su one svojim životom i smrću dokazale i pokazale da je njihov izbor bio Isus iz Nazareta. Krajačić je sve pozvala da sudjeluju na svečanosti beatifikacije u Sarajevu. Samo predstavljanje Drinskih mučenica bilo je popraćeno insertom iz filma, svjedočenjem don Ante Bakovića.
U predavanju “Odmah pohiti u susret… da bude s njim” (Mk 5, 1-20.) dr. Mario Cifrak, OFM, posebnim je istaknuo mjesto – Isus ga s hrama prenosi na sebe kao osobu, tj. on postaje središte okupljanja. U tom kontekstu istaknuo je važnost susreta i svjedočenja, pronošenja. Podsjetio je i na projekt Papinskog vijeća za novu evangelizaciju “Misije u gradovima”. Možemo biti navjestitelji novoga evanđelja ako smo postali novi ljudi, iz susreta s Gospodinom oslobođeni od zla. Je li to kršćanska sreća u globaliziranom svijetu danas, upitao je dr. Cifrak te na kraju podsjetio na veliki problem nepoznavanja Božje riječi, kao i vjere uopće, u hrvatskom narodu. Stoga je redovnike i redovnice potaknuo na revnost u lectio divina.
U predavanju “Znakovitost i ispunjenje redovničkog života kroz socijalnu zauzetost” s. Zdravka Leutar, ASC, istaknula je kako pripadnost redovničkih zajednica Crkvi i njihova integrativnost proizlazi iz činjenice da su nastale zbog neke konkretne potrebe Crkve i ljudi u određenom vremenu i na određenom prostoru. Podsjetila je da su različite karizme i djelatnosti redovničkih zajednica, ali i da sve imaju isti cilj: svjedočiti mističnu dimenziju života u kojoj Bog nije isključen, nego obogaćuje, oplemenjuje i osmišljava ljudsko postojanje.
Završnu riječ na susretu u Splitu uputila je predsjednica Kustura. Zahvalivši domaćinima, organizatorima i sudionicima izrazila je nadu da je tijekom programa svatko sebi odgovorio na postavljeno pitanje: “Brate i sestro, jesi li sretan, jesi li sretna”? “Zahvaljujući našim predavačima od kojih smo mogli čuti recept za sreću, mogli bismo zaključiti sljedeće: nema duhovnog rasta niti preobraćenja novog i radosnijeg lica ako nismo s Bogom na ‘ti’ kao Jakov, Samson, Ana. Nema radosnog lica bez susreta s Gospodinom u slušanju Njegove riječi i spremnosti pohititi mu u susret, k tome nema radosnog zajedništva bez zrelih i radosnih pojedinaca koji se ne boje otkriti svoje pravo lice u susretu i suradnji s drugim zajednicama i laicima. Svima nam pojedinačno želim blizinu Boga s kojim ćemo biti na ‘ti’, kako bismo radosno redovništvo u Hrvatskoj postali mi”, zaključila je predsjednica HUVRP-a te proglasila Tjedan završenim.
Redovničke dane u Zagrebu zaključio je provincijal Anto Gavrić, predsjednik Povjerenstva za evangelizaciju pri HKVRP. Podsjetio je kako bi sreća trebala biti u središtu naše duhovnosti. Otkriti radost Evanđelja i naviještati ga drugima svojim životom i svojim radom do smrti jer tako nasljedujemo utemeljitelje naših zajednica, kongregacija, družbi i redova. Pozvani smo očuvati živom svoju radost, koja svoj izvor ima u susretu s Kristom, u bivanju s njim i uz njega koji nam i povjerava poslanje. Pozvani smo produbljivati svoju radost kroz svoju ranjivost i suosjećajnost s patnjama svijeta. Ako nas patnja svijeta ne dirne duboko u srce, naša će radost ostati površna. Stoga smo i pozvani iznalaziti odvažne geste koji govore o Kraljevstvu i kroz takve odvažne čine ljudi će nas čuti i razumjeti, rekao je Gavrić.