Rama, (IKA) – Franjevački institut za kulturu mira Split organizirali su od 4. do 8. srpnja u Kući mira u Rami seminar o fenomenu nasilja. Taj seminar je početak niza obrazovnih i znanstvenih skupova u sklopu Franjevačke ljetne škole kulture mira.
Program je započeo u ponedjeljak 4. srpnja riječima dobrodošlice organizatora seminara ravnatelja Instituta fra Mije Džolana, koji je izrazio j nadu da će multidisciplinarni pristup fenomenu nasilja ponuditi neke nove instrumente za razobličavanje nasilja, ne iscrpljujući se u kritici, pogotovo ne u obrani “svete” tradicije, već se usredotočujući na suvremene moćne manipulatore i suptilne promicatelje nasilja, koji računaju s pomakom problematike nasilja s etičko-moralnog na terapeutsko polje. Taj pomak je nasilje pogurao u područje bolesti i isključio ga kao grijeh. Tako današnji fenomen nasilja prati zabrinjavajuća lakoća mirenja s nasiljem i izostanak osobne odgovornosti pred svojim vlastitom zlom, jer zlo tretirano kao bolest ne pokreće čovjeka na osobni čin odgovornosti i obraćenja. Prvoga dana predavanja su održali sociolog prof. dr. Renato Matić na temu “Društveni aspekti nasilja” i teolog Ljubo Ladan o temi “Govor o nasilju u teološkim časopisima”. Dr. Matić pokušao je uskladiti individualna i prije stečena polazišta o nasilju s obuhvatnom, ali preciznom definicijom o nasilju kao obliku društvenog djelovanja i društvenog odnosa koji rezultiraju ograničenjem, trpljenjem, patnjom ili smrtnom posljedicom.
Drugoga dana, u utorak 5. srpnja, o psihološko-psihijatrijskom aspektu nasilja govorio je prof. dr. Vlado Jukić, a dr. Katica Nikolić o nasilju nad i među djecom i adolescentima. Program drugoga dana završio je primjerima iz prakse izgradnje mira u BiH koje je iznijela Edita Čolo. Treći dan, u srijedu 6. srpnja, započeo je izlaganjem prof. dr. fra Ante Vučkovića na temu “Kršćanski odgovor nasilju”. Na temelju biblijskih tekstova pokazao je nastanak i razvoj nenasilnih odgovora na nasilje i izvora kojima vjernici duboko utkani u život i strukture svijeta crpe snagu za drukčiji odgovor poslušni Kristovu pozivu da oponašaju Oca nebeskoga. Euharistija je tako najvažniji izvor kojim kršćani hrane svoj trud oko unošenja dobrote u svijet nasilja. U popodnevnom dijelu programa trojica predstavnika udruženja žrtava rata u BiH iznijela su svoja iskustva nasilja, patnje i pomirenja.
Tema četvrtoga dana seminara, u četvrtak 7. srpnja, bila je “Uloga medija u generiranju kulture nasilja”. Nakon jutarnje mise koju je predvodio fra Ante Vučković, o temi je govorio mr. Ivica Šola. U prvom dijelu govorio je o nastanku vodećih medija u RH kao proizvodu fizičkog, moralnog i zakonskog nasilja. Na konkretnim je primjerima pokazao da su oni temeljni kreatori javnoga mnijenja, koje se vodi publicitetom zla kao temeljnim kriterijem te propagandom nasilja kao najkurentnije tržišne robe. U drugom dijelu izlaganja govorio je o zakonskim i etičkim vidovima suzbijanja kulture nasilja u medijima. Na primjeru konkretnoga etičkog kodeksa jedne medijske kuće pokazao je da su etički kodeksi “smokvin list” koji treba zamagliti ideološki i tržišni fundamentalizam. Osvrnuo se i na spregu politike i medija zbog čega je i moguće takvo ponašanje. To je sve zajedno dovelo do toga da je nasilje postalo normalno, o čemu je govorio u trećem dijelu predavanja. Mr. Šola je u radionicama koje su uslijedile u poslijepodnevnom programu ohrabrio sudionike seminara da prepoznaju svoju ulogu i odgovornost u sprječavanju nasilja jer geneza kulture nasilja nije moguća bez njegove navezanosti na neke antropološke datosti.
Tema posljednjega dana programa u petak 8. srpnja bila je obiteljsko nasilje o čemu su govorili dr. s. Rebeka Anić i dr. fra Šimun Bilokapić. Različita uvjerenja, usvojene postavke, tvrdnje ili učenja o obiteljskom nasilju koja se ne temelje na provjerenim činjenicama, ali pružaju prikladna, pojednostavljena objašnjenja, u literaturi se nazivaju mitovi o obiteljskom nasilju. Dr. Anić predstavila je ishode istraživanja najčešćih mitova o obiteljskom nasilju. Posebnu pozornost posvetila je pitanju ljubavi u nasilnom bračnom odnosu i posljedicama koje za žrtvu može imati teološko opravdanje povezanosti ljubavi i nasilja.
Za mnoge je ideja obitelji usko povezana s iskustvom ljubavi i vrednotama poštovanja, istinoljubivosti, nenasilja, solidarnosti, besplatnosti. Ona je sveta stvarnost, kućna crkva, učiteljica života, tvrđava moralnosti. Ona je zajednica ljudi koji se, više nego u bilo kojoj drugoj ustanovi, međusobno vole i skrbe jedni za druge. Međutim, istaknuo je dr. Bilokapić, istraživanja i analize suvremenih obitelji upućuju na činjenicu da je odnos ljubavi i obitelji vrlo kompleksan odnos te da u njemu postoji stanoviti obiteljski paradoks: veliki rizik od nasilja postoji upravo ondje gdje su ljudi snažno usmjereni jedni na druge i gdje se međusobno vole. Upravo ta blizina i uzajamna očekivanja mogu na zastrašujući način rezultirati ranjavanjem obitelji, ponižavanjem, oštećivanjem i uništenjem njezinih članova. Obitelj može biti i jest okvir najrazličitijih oblika nasilja, što pokazuje i svakidašnje iskustvo. Predavač je htio osvijetliti taj okvir tame, tu mračnu stranu obiteljskog života obilježenog nasiljem. On radije upotrebljava izričaj “kućno nasilje” negoli “obiteljsko nasilje” kako bi obuhvatio sve oblike obiteljskoga života koji se svojim vrednotama i načinom svoga strukturiranja udaljuju od tradicionalne obitelji utemeljene na heteroseksualnom braku. Razlog tomu je što mnoge statistike i javno mnijenje nekada ne vode dovoljno računa o promijenjenoj situaciji obiteljske ustanove, pripisujući tako klasičnoj obitelji količinu nasilja koja se nje izravno ne tiče.
Nakon što je u bitnim crtama odredio fenomen kućnoga nasilja, predavač je pristupio njegovoj klasifikaciji temeljenoj na odnosu počinitelj – žrtva i kratkoj analizi njegovih pojedinačnih pojavnih oblika. Budući da kućno nasilje snažno propituje, a nekada i optužuje Crkvu zbog njezina navještaja i djelovanja, u završnom dijelu izlaganja dr. Bilokapić skicirao je nekoliko mogućih usmjerenja za rješenje ili barem smanjenje toga obiteljskog zla. Prijedlozi se odnose na crkveni govor o braku i obitelji, iznalaženja prikladnoga etičkog modela za obiteljski život, uloge sakramenata u prevenciji kućnoga nasilja, uloge crkvenih institucija, djelatnika i organiziranih grupa u zaštiti od nasilja i pomoći žrtvama/počiniteljima. Crkva nije samo mjesto liječenja, podrške i osnaženja nego je vođa i graditelj zajednice. Zato mora čuti, razumjeti i djelovati, zaključio je dr. Bilokapić.
Predavanja su pratile tematske radionice, a na kraju dnevnoga programa slijedila je tematska večer koja je svojevrsna evaluacija seminara. Sudionici seminara su u slobodnom vremenu razgledali lijepu Ramu, njezine prirodne ljepote i Ramsko jezero te muzej franjevačkog samostana Rama-Šćit.