Srijemska Mitrovica, (IKA) – U srijemskomitrovačkoj prvostolnoj crkvi – manjoj bazilici Sv. Dimitrija svečanim euharistijskim slavljem proslavljena je 26. listopada ponovna uspostava drevne Srijemske biskupije i preuzimanje službe dijecezanskoga biskupa srijemskog. Misu, koja je započela svečanim ophodom, predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović u koncelebraciji 25 biskupa i pedesetak svećenika iz Srijema, Hrvatske i susjednih zemalja, u sudjelovanju brojnih vjernika. Povijesnom događaju nazočili su i predstavnici Srpske pravoslavne Crkve, Vlade Republike Hrvatske, Veleposlanstva RH u Republici Srbiji, kao i predstavnici državne i mjesne građanske vlasti.
Odluke Svetoga Oca pročitao je apostolski nuncij u Republici Srbiji nadbiskup Eugenio Sbarbaro, na latinskom, a preč Eduard Španović, župnik i dekan srijemskomitrovački, na hrvatskom jeziku.
Biskup Gašparović u homiliji se prisjetio slavnih mučenika Crkve u Srijemu i poželio da njihova žrtva donese plodove – da se neprestano rađaju novi i čvrsti sljedbenici Kristovi, da krv mučenika, kao pšenično zrno koje je umrlo, donese obilat rod mira, razumijevanja, poštovanja svakog čovjeka, priznavanja svakog života, suživota među ljudima. Srijemski mučenici donijeli su obilat rod ponovne uspostave Srijemske biskupije čiji počeci sežu do apostolskih vremena. Crkva je u mnogim gradovima Panonije srijemske već početkom IV. stoljeća bila dobro organizirana, čuvala je i prenosila vjeru u obiteljima usprkos krivovjerjima i neprijateljskim napadima. Nastavila je svoj hod do godine 1773., kada su dvije biskupije, Bosanska ili Đakovačka i Srijemska, iz pastoralnih razloga i potreba bile sjedinjene, i zajednički nastavile hod pod vodstvom jednoga biskupa. Rast Crkve u Srijemu nije zaustavio ni II. svjetski rat, niti Domovinski rat. Svi naši biskupi časno su vodili i izgrađivali našu biskupijsku zajednicu te je ona dosegla zrelost koja nam je omogućila da danas doživimo ponovnu uspostavu drevne Srijemske biskupije odvajanjem od Đakovačke, istaknuo je biskup Gašparović. Nakon II. svjetskog rata u tadašnjoj Jugoslaviji Srijem, tj. istočni dio biskupije Đakovačke i Srijemske, politički je pripao Autonomnoj pokrajini Vojvodini koja je bila u sastavu Republike Srbije. U to vrijeme nije bilo nikakvih poteškoća s obzirom na jedinstvo, upravu i život biskupije. Od 1991. godine, proglašenjem samostalne Republike Hrvatske, bile su postavljene državne granice između tadašnje Jugoslavije i RH i otežana komunikacija između dva dijela biskupije. Tadašnji dijecezanski biskup đakovački i srijemski Ćiril Kos i pomoćni biskup Marin Srakić mogli su tada nekoliko puta godišnje pohoditi svećenike i vjernike u Srijemu, ne bez većih poteškoća. Tada je biskup Kos zatražio od Svete Stolice da imenuje još jednog pomoćnog biskupa koji bi vodio brigu o srijemskom dijelu biskupije i koji bi ondje i boravio. Godine 1999. mons. Đuro Gašparović imenovan je generalnim vikarom samo za Srijem s posebnim ovlastima koje mu je dala Sveta Stolica. Motivi da pomoćni biskup bude generalni vikar samo za Srijem bili su crkvene, povijesne, političke, psihološke i materijalne naravi. Tada se u tim krajevima morala sačuvati Katolička Crkva. Odvajanje od Đakovačke biskupije bio bi tada šok i za svećenike i za vjernike. Tada je naime bila potrebna potpora đakovačkog dijela biskupije i svećenicima i vjernicima koji su u političkim prilikama one Jugoslavije osjećali veliku nesigurnost. S vremenom se pokazala složenost ovakvog vodstva Crkve koja živi u dvije različite društveno-političke stvarnosti. Pokazalo se da i u Srijemu Crkva mora biti čvrsta zajednica, dobro organizirana, s vlastitim službama i s dijecezanskim biskupom koji bi ujedinio partikularnu Crkvu i koji bi u onim prostorima i u onim prilikama zastupao svećenike i vjernike. Na području Republike Srbije donose se zakoni i odluke koji se tiču i svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije. U svakom slučaju, srijemski dijecezanski biskup sa sjedištem u Srijemskoj Mitrovici mora biti s katoličke strane sugovornik i s katoličkim biskupima toga područja i s predstavnicima državnih vlasti. Na području Srijema i Srpska pravoslavna Crkva ima svoju biskupiju i biskupa sa sjedištem u Srijemskim Karlovcima. Osnovno je načelo u svemu tome bilo “spas duša”, bolje promicanje zajedničke pastoralne djelatnosti susjednih biskupija te unapređivanje međusobnih odnosa dijecezanskih biskupa. Vjerujemo u dobru suradnju među biskupijama i da ćemo u novoj crkvenoj pokrajini omogućiti daljnje unapređenje života i djelovanja Crkve u našim krajevima. Svjesni smo da je Slavonija, s Baranjom i Srijemom, zaokružena stvarnošću crkvene pokrajine, istinsko osnaženje Katoličke Crkve u Hrvata. Ponovno ističem ono što je više puta spominjano a to je da odvajanje i osamostaljenje Srijemske biskupije od Đakovačke nipošto nije prekid suradnje i uzajamnog daljnjeg obogaćivanja. Mnogo toga nam je zajedničko: i vjernici i svećenici, i Sjemeništa – Bogoslovno i Međubiskupijsko, Katolički bogoslovni fakultet i Svećenički dom, i 235 godina zajedničkoga života. Ove odluke Svete Stolice bit će na korist ako budemo i dalje surađivali, vodeći računa o drukčijim okolnostima te specifičnim izazovima i zadaćama s kojima se Crkva suočava na prostorima na kojima djeluje, rekao je srijemski biskup. Da bi podijelila radost ovoga dana s drugima, Crkva u narodu Srijemu, Srijemske biskupije, je pozvala vjernike katolike drugih, osobito susjednih biskupija, da se pridruže njezinom slavlju i tako izraze zajedništvo vjere i poštovanja prema euharistijskom otajstvu. U toj radosti i nadi pozvala je i kršćansku pravoslavnu braću na zajedničko svjedočenje vjere u Isusa Krista, Boga i Spasitelja. Nadu koja je u nama navijestismo i svim ljudima dobre volje, priznavajući u njima Bogom danu čovječnost koja je temelj suživota i nade, poručio je biskup Gašparović.
Na kraju euharistijskog slavlja pozdravnu riječ uputili su beogradski nadbiskup Stanislav Hočevar, te uime Srijemske biskupije zemunski dekan preč. Jozo Duspara. Svečano liturgijsko pjevanje uzveličao je mješoviti zbor župe sv. Dimitrija iz Srijemske Mitrovice uz orguljašku pratnju prof. Dragane Nešić.
Ponovna uspostave drevne Srijemske biskupije i preuzimanje službe dijecezanskoga biskupa srijemskog je uz uspostavu Đakovačko-osječke nadbiskupije kruna onoga što se na tim prostorima događalo u posljednja dva desetljeća – 1100. obljetnica smrti sv. Metoda, metropolita srijemskog; slavlje Druge biskupijske sinode koja je duhovnim sadržajima i angažiranjem tolikih vjernika laika svijest pripadnosti zajednici Kristovih vjernika učvrstila od Slavonskog Broda do Zemuna; te dva događaja koja su zlatnim slovima upisana u povijest Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije: pohod Ivana Pavla II. Osijeku i Đakovu te proslava 1700 godina srijemskih mučenika u Srijemskoj Mitrovici.

.