Đurmanec, (IKA) – Prenesimo životnu istinu, ne da se stvara mržnja, antagonizam i protivljenje jednih prema drugima, nego da znamo vrednovati ono na čemu smo nikli i na čemu živimo i da baštinu te vjere i te svetinje prenesemo na buduća pokoljenja da znaju vrednovati ono na čemu stoje, rekao je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić na misi za sve žrtve križnih puteva i maceljske mučenike slavljenoj ispred crkve Muke Isusove u Maclju u nedjelju 3. lipnja.
Obilježavajući 73. obljetnicu stradanja brojnih žrtava komunističkog režima početkom lipnja 1945., kardinal je istaknuo: „Nismo danas došli ovdje da u sebi probudimo osjećaje mržnje, osvete, ali ne možemo zanijekati istinu. Da bismo tu istinu upoznali, moramo ponovno istinski istražiti sva grobišta koja nisu još istražena. Ovdje je najveći dio, ali ima toliko toga”, rekao je kardinal Puljić. Pitajući se zašto se tako sporo ispituje ta povijesna istina i zašto se tako teško dolazi do tih činjenica, kardinal je napomenuo da mnogi kažu da „djeca onih koji su ubijali nisu voljni da se to ispituje. Pa ne možemo sve kriviti. Krivac je onaj koji je zlo učinio! A ako netko brani zlo, onda postaje sukrivac zločina! Ne možemo zločin braniti, bez obzira tko ga je napravio”. Zločin treba istinski nazvati pravim imenom. Dokle god se svaka stvar ne nazove pravim imenom, teško je stvarati pomirenje, povjerenje i praštanje, poručio je kardinal.
Želimo da se u javnosti stvore zdrava načela na kojima treba graditi društvo, a prvo je načelo – načelo istine i, također, načelo da se svaka stvar nazove pravim imenom. Ono što je bio zločin, to je zločin. A ako netko to brani, onda se pitamo, što ga to veže uz taj zločin; zašto se boji priznati zločin? E, to je jedna opasna stvar. To znači da duh koji je tada vladao, na žalost, živi i danas – nekad u medijima, nekad u stranačkim prepucavanjima, a nekada u osobnim zahtjevima. Tako sad, zapravo, mi u Crkvi stojimo pred bolnom činjenicom: mi to ne možemo provesti. To mora službena vlast provoditi, ali mi ne možemo šutjeti. Mi moramo govoriti istinu, koliko god ona skupa bila, upozorio je kardinal Puljić. Želim zajedno s vama poslati poruku: prenesimo životnu istinu, ne da se stvara mržnja, antagonizam i protivljenje jednih prema drugima, nego da znamo vrednovati ono na čemu smo nikli i na čemu živimo i da baštinu te vjere i te svetinje prenesemo na buduća pokoljenja da znaju vrednovati ono na čemu stoje. Želim zajedno s vama, na svoj način, skinuti taj zavjet šutnje koja pokriva ta grobišta. Želimo poput Pavla, koji nam je poručio da svoje muke sjedinimo s mukom Kristovom, ovdje u crkvi Muke Kristove sve te muke svoje povijesti donijeti i ovdje tražiti utjehu, ali i hrabrost za život; hrabrost da se nosimo s izazovima, da nosimo svoj križ, da znamo čuvati svetinje. Moramo nešto učiniti; ne da se svađamo, ne da se, na neki način, mrzimo, nego nas treba voditi ljubav prema svome rodu, svome domu, prema toj grudi, prema svojoj vjeri, prema grobovima naših predaka. Kako je meni tužno kao pastiru proći pojedinim mjestima i gledati starce i starice koji „iskriviše” oči gledajući kroz prozor, ne bi li koje dijete ili unuče navratilo. Sami su ostali, rekao je kardinal. Potaknuo je da se ne zaboravi ono što nas drži u dostojanstvu vjernika katolika, Hrvata, sina ove grude.
„I zato ovdje učinimo zavjet. Nas je dosta ostalo. Mi možemo mijenjati javnost. Ali mi ćemo samo braniti istinu, ono što je naša svetinja. U tome moramo biti hrabri i neustrašivi te stati iza onoga što je naša svetinja i to prenositi budućim pokoljenjima tako da unučad ne kažu: ma mene to ne zanima. Ovi naši, koji leže ovdje i oni svi koji leže po ovoj maceljskoj šumi i čekaju da razotkrijemo njihova grobišta, vjerujem da su pred licem Božjim. Bože, primi ih! Primi i njihovu žrtvu, ali daj i nama da znamo vrednovati tu žrtvu, da znamo i mi hrabri biti i žrtvovati se i budućnost graditi upravo iz te vjere, iz te spremnosti za žrtvu…” Gdje god odeš može ti bolje materijalno, a nigdje nisi kod kuće; tamo si uvijek tuđinac. I zato smatram važnim potaknuti naše ljude da znaju voljeti svoje korijene. Neka nam ovi mučenici istinski izmole hrabrost da u ovom vremenu svjedočimo ono što jesmo i da to bude prepoznatljivo u našim riječima, u našem vladanju i našem svjedočenju. Gospodine, složi nas u svojoj ljubavi da se ne bojimo tvoga križa, zaključio je kardinal Puljić.