Split, (IKA) – “Teologija i Crkva u procesima europskih integracija” bila je tema XIII. međunarodnoga teološkog simpozija, koji je 25. i 26. listopada organizirao Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu. Na simpoziju su sudjelovali sociolozi, politolozi i teolozi iz Italije, Njemačke i Hrvatske.
Skup je otvorio dekan Fakulteta prof. dr. Luka Tomašević. Pozdravivši splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića, predstavnike Sveučilišta, gradske i županijske vlasti te predavače i sve nazočne, dr. Tomašević istaknuo je da je tematika doista važna i zanimljiva jer “teologija i Crkva kao i društvo, zajedno tvore našu sadašnjost, jednako kao što su tvorile i našu prošlost na ovomu prostoru stare i dobre Europe”. “Time želimo izbrisati sve granice između nas teologa i članova Crkve i svega onoga što bi nas moglo odvojiti od hrvatskoga i europskoga društva i njegovih procesa. Želimo biti sudionici i čimbenici svih procesa i zbivanja ‘kako bismo donijeli plodove ljubavi za život svijeta'”, zaključio je dr. Tomašević, zahvalivši organizatoru i svima koji su pomogli u organizaciji simpozija, osobito Splitsko-makarskoj nadbiskupiji i franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja.
Veliki kancelar splitskoga KBF-a nadbiskup Barišić u pozdravu je istaknuo kako je “Europa već godinama interesantna i interesna za nas jer nas se tiče i dotiče”. Međutim, pitamo se što je to Europa. Je li to obećana zemlja, dom, nadnacionalna zajednica ili zajednica različitih naroda? Je li Europa samo zajednica kapitala, tržišta, novca, monete ili nekih drugih vrednota, moralnih i duhovnih. Nadbiskup Barišić podsjetio je zatim na važne početke Europe, kada se Zapad okrenuo Isusu Kristu i na simboliku europske zastave, koja upućuje na otvoreno nebo nad Europom. “U toj izgradnji Europe vjerujem da i teologija i Crkva imaju mnogo toga reći, imaju povijesno iskustvo, ali i mudrost za budućnost. Vrednote koje danas želimo ugraditi u Europu – pravda, mir, sloboda, poštivanje ljudske osobe i života, zajedništvo, solidarnost, ljubav – imaju svoj najdublji korijen u evanđelju, u kršćanstvu. Tih plodova Europa danas treba da bi se mogla skladno razvijati, a plodovi su uvijek povezani s korijenom”, istaknuo je nadbiskup Barišić upozorivši na dvije opasnosti. “Opasnost je s laicističke strane da se Crkvu i teologiju etiketira kao povijesno dekadentne te s druge strane da i mi sebe u Crkvi vidimo kao čuvare muzeja tradicije”, kazao je nadbiskup, dodavši: “Je li Crkva dovoljno prisutna kao hodajuća, misionarska, svjedočka u svim prostorima europskoga suživota, jedno je od sržnih pitanja”.
Prof. dr. Nediljko Ante Ančić, tajnik Povjerenstva znanstvenoga skupa, upozorio je na nakane koje su mu prethodile. “Premda smo i do sada na različite načine komunicirali s Europom koje smo sastavni dio, ipak približavanje europskim integracijama i potpora uključivanja u EU stvara novu kvalitetu povezivanja i međusobnih odnosa. Povezivanje europskih zemalja svakako je u današnje doba svekolikog umrežavanja svijeta u interesu jačanja Europe. Međutim, europske integracije prate duboka previranja, društveno-kulturalni procesi koji se već sada odražavaju na naše prilike, a uskoro će još jače zahvatiti hrvatsko društvo”, kazao je prof. Ančić te zaključio da proces povezivanja smatramo velikim izazovom koji trebamo pomno kritički razmotriti, upoznati se s trendovima i iskustvima u drugim zemljama, uočiti probleme i zamke u tim procesima te pronaći odgovarajuća rješenja, osobito na duhovnom području, koje nas prije svega zanima.
“Europski procesi i širenje sekularizacije”, naslov je predavanja prof. dr. Ivana Cifrića s Filozofskog fakulteta iz Zagreba. Govoreći o procesima u Europi ili europskim procesima, koje je jednom riječju nazvao “europeizacija”, prof. Cifrić izlagao je o procesu stvaranja integriteta, ograničavanju državnoga suvereniteta, kulturnoj homogenizaciji, pitanjima identiteta, procesu individualizacije te o dijalogu. Istaknuo je da se mi odnosimo prema Europi na dva načina: s jedne strane euroskeptično, jer pokušavamo naći koje će to biti prednosti u jednoj velikoj novoj zajednici, i drugo – koje će to možda negativne posljedice izazvati postojeći, nacionalni i drugi identitet te u tom smislu i proces sekularizacije – ne samo kao proces laicizacije, smanjivanja utjecaja Crkve na institucije društva, nego i kao procesi koji su vezani uz opadanje vjerničke prakse, dakle odlazaka u crkvu, ali i proces koji je također povezan uz promjene unutar same Crkve. “U tomu smislu jedna od mojih teza je da je proces sekularizacije vezan uz modernizaciju, a modernizacija će se i dalje nastaviti i nitko joj se neće protiviti danas u globalnom smislu, pa ni u Hrvatskoj. Ako je to tako, onda je za očekivati da će se neki elementi nastaviti sekularizirati. Ne u identičnom obliku kao klasična sekularizacija”. Prof. Cifrić nadalje je upozorio da su sekularizacija i religizacija (povratak svetoga ili resekularizacija), dva paralelna procesa koji će se i dalje zbivati, ali ne na isti način koji su se događali u Europi. “Čime da ga ponovno religizirate? To nisu identični fenomeni, ali često se nastupa pojednostavljeno. Ja sam za to da se ti procesi analiziraju konkretno u pojedinim europskim zemljama, pa i kod nas i po pojedinim aspektima. Na taj način možemo otvoriti praznine koje su u nama. Nisam za olako odbacivanje teorija sekularizacije, jer one nam predstavljaju izazov i pomoću njih tražimo dijalog, konfrontiramo se, tražimo neka nova rješenja. Prema tome ona mogu biti plodna. Ona su korisna i za teologiju”, rekao je predavač. Zaključio je da u tom surječju teolozi mogu pridonijeti prije svega na taj način da se zauzmu u smislu razumijevanja tih procesa koji traju u Europi, razumijevanja u vjerničkom i teoretskom smislu; drugo, da se angažiraju u smislu širenja vrijednosti koje su zajedničke i drugim religijama, ne stvaranje neke nove vjere ili nad-religije, nego da na taj način pripomognu otvaranju dijaloga, međureligijskoga dijaloga i ekumenizma. Sve složenija Europa, kulturno-religijski, zahtijeva angažman ne samo znanstvenika, filozofa nego i teologa da rade na unutarnjem dijalogu i dijalogu između različitih religija te između religija i civilnoga društva, odnosno socijalnih teorija, zaključio je prof. Cifrić.
Prvi dan završio je predstavljanjem knjige “Euroskepticizam, stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije”, objavljene u izdanju Centra za politološka istraživanja (CPI). O knjizi su govorili dr. Branimir Lukšić, dr. Duško Lozina te priređivač dr. Anđelko Milardović. Tema je već na samom početku programa izazvala brojna pitanja i sadržajnu raspravu.
U petak 26. listopada program je započeo predavanjem prof. dr. Sergia Lanze s Papinskog lateranskog sveučilišta u Rimu. Podsjetivši na riječi papa Ivana Pavla II. da cijela Crkva treba zauzeti stav slušanja suvremenog čovjeka, da bi ga razumjela i uspostavila novi oblik dijaloga, koji bi omogućio prenošenje izvornosti evanđeoske poruke u srce današnjega mentaliteta, prof. Lanza je govorio o galaksijama zalazećeg moderniteta, o kontekstualnim odrazima (socijalne dinamike), o posljedicama u (samo)razumijevanju u eklezijalnom životu i hitnosti pastoralne obnove, o ispravnom stavu – nikakva nostalgija, niti pesimizam ili prilagodba i otuđenje, nego odvažan govor i učiniti vidljivim veliko “da” vjere – i odgovornosti akademskih institucija te inkulturaciji kao zakonu svake evangelizacije. “Razmišljanja koja želim predložiti slažu se s onim što je potvrđivao kardinal Joseph Ratzinger: Moja nakana je smatrati pravo i sposobnost kršćanske vjere da komunicira samu sebe drugim kulturama, da se prilagodi i proširi u njima. U biti, ovo podrazumijeva sve probleme koji se tiču temelja kršćanske egzistencije”, kazao je prof. Lanza. Govoreći o pothvatu inkulturacije, istaknuo je da evangelizacija koja uranja u kulturu a u kojoj ostaje svoja, zahtijeva – prije pa i više od temeljne ‘parresie’ (odvažnosti) riječi – mudrost križa. U tome je njezina autentično revolucionarna sposobnost, tj. izgradnja povijesti. Iz kršćanske vizije svijeta i života proizlaze vrijednosne perspektive i projekti za čovjeka i društvo: na području odgoja, uređivanja znanja, umjetničkih izričaja, izgradnje društva, strukturiranju ekonomije i rada. Kršćani, hranjeni riječju vjere, promicatelji su, istaknuo je prof. Lanza, “istinskog čovječanstva i izvornog napretka: ne kao tutori i cenzori koji gledaju izvana, već kao protagonisti koji se postavljaju na raskrižju sociokulturalnih fenomena koje oživljuju s kvalitetnim prijedlozima, koji su sposobni privući i zadobiti suglasnost upravo zbog njihove visoke kvalitete”.
Govoreći o euroskepticizmu u religijskim skupinama dr. Anđelko Milardović iz Centra za politološka istraživanja u Zagrebu istaknuo je da je to opravdana, legalna “reakcija na sekularizirani koncept EU, sekularizirani fundamentalizam, humanizam, dekristijanizaciju Europe i obezvrjeđivanje svih kršćanskih vrednota i dekonstrukciju identiteta Europe kojega je kršćanstvo njegova sastavnica”. Razjasnio je pojmove kao što su euroskopticizam, eurorealizam, eurodogmatizam i eurofobija, izložio je topose euroskepticizma (suverenitet, nacija-država, globalizacija, neoliberalizam, nacionalni kulturni te multikulturni identitet, EU kao konfederacija, federacija ili superdržava, birokracija i euro) i tipove euroskepticizma (meki tj. eurorealizam, koji zastupa labavije integracije i veći suverenitet nacionalnih država, i tvrdi, koji se kreće na temeljitom osporavanju eurointegracija do zagovora izlaska neke zemlje članice iz sastava EU) te je naveo aktere euroskopticizma (političke stranke, transcivilno društvo – inicijative, kampanje i pokreti, i religijske skupine). Govoreći o potonjima kazao je kako katoličke skupine kritiziraju sekularni humanizam, EU prepoznaju kao “novi imperij”, u simbolima EU prepoznaju “znakove okultizma”, kritiziraju izbacivanje Boga iz službenih dokumenata EU-a, poglavito Ustava, u tomu prepoznaju dekristijanizaciju EU i uspostavljanje sekularnoga društva, odbacuju sekularizam kao nove svjetovne religije te brane očuvanja izvornog identiteta Europe i kršćanstva kao sastavnice.
Nakon rasprave i kratke stanke izlaganje na temu “Kršćanske Crkve u europskom projektu” održao je prof. dr. Thomas Bremer s Katoličkoga teološkog fakulteta u Münsteru. Za Europu su prema njemu važne dvije točke: priznavanje mnoštva i različitosti, i prihvaćanje odgovornosti za povijest, što znači i za ratove te preuzimanje odgovornosti za mir. Ujedinjavanje Europe počelo je kao proces koji je imao cilj sprječavanja novih ratova u Europi te poslije širenje bolje suradnje na gospodarskom i političkom polju. Stoga dr. Bremer smatra da je europska integracija bila politički i gospodarski pothvat koji nije imao kulturnog, društvenog, a kamoli duhovnog aspekta. Zato se i Crkve nisu posebno angažirale za ili protiv Europe. Ta se situacija promijenila tek kad se Europska zajednica počela baviti pitanjima koja su se ticala interesa Crkava, kazao je. Dotaknuo je niz pitanja kao što je pitanje uključivanja Turske u EU kao islamske države, treba li se spomenuti Bog ili kršćanski korijeni u Europskom ugovoru, te je nastojao odgovoriti na pitanje: što je zapravo Europa? U tom je kontekstu podsjetio na pozitivno europsko nasljeđe i vrijednosti, ali i njezino negativno nasljeđe. Istaknuo je da nema jedinstvene ideje o tome kako Europa treba izgledati i da je i ne može biti. “Prema tome, ne postoji ‘ta’ duša Europe. Europa je obilježena time što ima mnoge duše u sebi. Neke su od njih jače, druge slabije, neke su starije, druge mlađe, ali samo kad su sve prisutne i kad dolaze do izražaja onda se radi o duši Europe. Za Europu mnoštvo je središnje obilježje i zbog toga ga moramo čuvati. Prema tome je i ideja o isključivo kršćanskim korijenima Europe preuska i takvu poziciju moramo osporavati. Duša Europe može se razumjeti samo u mnoštvu tradicija koje su obilježile naš kontinent. Naša je zadaća čuvati to mnoštvo i ne dopustiti da se ideja o Europi svodi na samo jedan segment”, zaključio je prof. Bremer.
O sadašnjem društvenom razvitku u Hrvatskoj i etičkim vrednotama govorio prof. dr. Josip Grbac s Teologije u Rijeci. Predavanje je podijelio u pet cjelina: sadašnji društveni razvitak Hrvatske, odnos vrednote i norme – pitanje prevencije, odnos između vrijednosti, religije i etike u hrvatskomu društvu, odgoj za vrednote, specifičnosti odgoja za vrednote u Hrvatskoj. Prof. Grbac smatra da nam u ovom trenutku zamrlosti etičkih vrijednosti na svim razinama i očitoga političkog pragmatizma postoji samo jedna alternativa: “ili poraditi na stvaranju konsenzusa oko toga koje su nam vrijednosti prioritetne te bi cjelokupna politika, ali pogotovo civilno društvo sa svim njegovim udrugama trebali biti usmjereni na uspostavu, promociju i zaštitu tih temeljnih etičkih vrednota ili nam predstoji ući u europsku zajednicu ogoljeni u stavovima, vrednotama, principima i prioritetima”. Također je rekao da jedini put koji u Hrvatskoj može ostvariti nekakav preokret u smislu uspostave nekih općevažećih normi djelovanja zasnovanih na priznatim vrijednostima jest put odgoja za vrednote. Zaključujući izlaganje prof. Grbac je upozorio da se Crkva ne može pomiriti s argumentom da Hrvatska mora ući u Europu prvenstveno zbog ekonomskih standarda, financijskih prednosti, političke nužnosti. Ona ustraje na tome da se Europa mora prepoznati kao ‘zajednica s dušom’, gdje siromašan ima ista prava kao bogati, veliki kao mali, nerođeni kao odrasli. Možda je to utopija, ali nužno je da pred očima uvijek imamo ideale koji su sada možda nedostiživi, ali je samo u mukotrpnoj težnji prema tim idealima moguće stvoriti bolje perspektive budućnosti, rekao je Grbac dodajući da Hrvatska može Europi dati važan doprinos, pogotovo u vidu prisjećanja na neke korijene zapadne civilizacije koji se ta Europa u svom ustavu odrekla, pa je čekanje Hrvatske pred vratima Europske unije svakako je gubitak ne samo za Hrvatsku nego i za Europu.
Predavanjem “Katolička teologija u europskom kontekstu. Osvrt na hrvatske prilike” doc. dr. Željka Tanjića sa zagrebačkoga KBF-a započeo je popodnevni dio programa drugoga dana simpozija kojemu je nazočio i hvarsko-bračko-viški biskup Slobodan Štambuk. Dr. Tanjić podijelio je predavanje u četiri dijela: “post-teološko” vrijeme, katolička teologija u “post-teološkom” europskom vremenu: od teoloških škola do teoloških tokova, europski kontekst i hrvatske prilike. Govoreći o teologiji i teološkoj misli predavač je istaknuo da je ona, unatoč tome što diljem Europe postoji mnoštvo teoloških učilišta i teologa, nestala iz javnoga diskursa te da je kako u društvu tako i u Crkvi marginalizirana. S tim u vezi upozorio je na probleme nedovoljnog broja studenata teologije u pojedinim europskim (sve)učilištima i katoličkim državama kojega je posljedica rasprava o ukidanju tri veoma važna teološka učilišta, što pokazuje društvenu nerelevantnost teologije. Potom je istaknuo da je na razini Europske unije u sklopu “Phare 7” gotovo nemoguće dobiti novac za projekt koji u naslovu ima pojam “teologija” ili “teološki”. Smatra, također da je sada “post-teološko” vrijeme ne samo u Europi, nego i u samoj Crkvi. “Mislim da trenutno uz deklarativno dobar odnos ne postoji stvarni dijalog između teologije i biskupa u Hrvatskoj niti pokušaji zajedničkoga traženja rješenja za izazove i probleme koji stoje pred našom Crkvom. Prije svega dijalog ne postoji kada su u pitanju institucionalni okviri ili provedba Bolonjskog procesa”, istaknuo je dr. Tanjić, upozorivši na brojna važna pitanja o kojima nitko ne govori. “Nikako nije riješeno ni pitanje o kojemu svi šute a to je budućnost mnogih teologa laika. Premda se zna da svatko studira na svoju odgovornost i da nitko ne može jamčiti radno mjesto, ipak se postavlja pitanje hoće li se u Crkvi otvoriti prostora za sustavno zapošljavanje diplomiranih teologa? Ako neće, treba li u skladu s time korigirati upisne kvote i sasvim drugačije postaviti teološki studij”, upitao je, zaključivši: “U društvu su teološka pitanja isto tako marginalizirana i uistinu svedena na razinu medijskog pojednostavljenja. Nemoguće je ozbiljno govoriti o teološkim temama, a čini se da one nikoga ni ne zanimaju, osim ako nisu na razini senzacionalističkog napisa”, rekao je dr. Tanjić. Na pitanje što se očekuje od katoličke teologije i koji doprinos ona može dati u procesima europskih integracija, dr. Tanjić je odgovorio da je riječ o institucionalnoj i osobnoj povezanosti hrvatskoga teološkog područja s europskim teološkim područjem, umrežavanju fakulteta, zajedničkim međunarodnim projektima, razmjeni studenata i njihovih iskustava na međusobno obogaćivanje te razmišljanju o pojedinim specifičnim specijalizacijama na našim fakultetima i o ekumenizmu, poglavito na našem području. Kratko priopćenje o Europi i “kršćanskom svjetonazoru” kod Romana Guardinija iznio je prof. dr. Anđelko Domazet sa splitskoga KBF-a. Budući da je Guardini, počevši od I. svjetskog rata pa sve do II. vatikanskog sabora, dao značajan doprinos da se u katoličkoj teologiji probije nova teološka misao, predavač je izdvojio nekoliko aktualnih upita koji proizlaze iz Guardinijeve teološke misli, a mogli bi biti poticajni za Crkvu i teologiju u kontekstu europskih integracija. Guardini je prvi uočio “konac novoga vijeka” te za njega teologija u surječju “konca novoga doba” ili postmoderne treba biti teologija u kojoj će briga za čovjeka biti povezana s brigom za Boga. On pokazuje da teologija treba izdržati i nositi napetost između vjere i svijeta te da radikalno okretanje svijetu ne znači nužno gubitak identiteta vjere. Teološki opus Guardinija poziva da se pronađe put između fundamentalizma i sekularizma, odnosno na izgradnju i življenje relacijskog kršćanstva koje potvrđuje vlastiti identitet, ali u dosluhu i dijalogu s postojećom kulturom. U svojim je spisima upućivao teologiju da se bavi “dušom” čovjeka te time pridonio “antropološkom obratu” u teologiji. Na kraju se prof. Domazet upitao: Je li se današnja teologija u dovoljnoj mjeri posvetila mistagoškoj zadaći kojoj se Guardini potpuno predao, zadaći da se svakog pojedinca s njegovom posebnom osobnošću vodi do susreta s Kristom, te zaključio: “Nabrojeni upiti današnjoj su teologiji poziv na ustrajnu izgradnju kršćanskoga humanizma”.
Nakon stanke predavanje “Uloga školskog vjeronauka u današnjim procesima eurointegracija” održala je doc. dr. Ružica Razum sa zagrebačkog KBF-a. Procesi koji se događaju na europskoj razini ne mogu zaobići ni religijsku nastavu. Stoga se javlja pitanje: kako treba odgovoriti na izazove tih globalizacijskih i integracijskih procesa koji zahvaćaju sve pore ljudskoga života? Što te promjene znače konkretno za školski vjeronauk u Hrvatskoj i na koje nas promjene pozivaju? Dr. Razum je izdvojila nekoliko prijedloga: trajno unaprjeđivati školski vjeronauk, promicanje europske dimenzije unutar religijske nastave, obvezatnost religijske nastave, religijskim znanjem do kvalitetnijeg suživota, formacija učitelja. U procesu promjena i unapređivanja kvalitetne vjeronaučne nastave ne treba preuzimati iskustva drugih, ali ne treba ni zanemariti iskustva drugih zemalja kao i tendencije koje se uočavaju na široj europskoj razini. A u cilju promicanja europske dimenzije, smatra da bi se “možda moglo razmisliti o mogućnoj suradnji predstavnika različitih konfesija/religija u sastavljanju nastavnih programa i udžbenika, u onom dijelu u kojem se govori o drugima”. Nadalje, tvrdi da učitelji imaju bez sumnje jednu od ključnih uloga u promociji europske dimenzije obrazovanja. Govoreći o hodočašću kao načinu zbližavanja kršćana u Europi doc. dr. Ivan Bodrožić sa splitskoga KBF-a istaknuo je da je prvotni cilj hodočašća oduvijek bio religiozni, odnosno religijski. “On je proizlazio iz osobne pobožnosti, religioznosti pojedinca da bi potom bio usmjeren religijskoj pobožnosti pojedinca. U kršćanstvu se dogodio pomak u odnosu na cilj. U počecima su vjernici išli na hodočašća iz osobnih religioznih pobuda dok s vremenom takva hodočašća postaju dio religijske stvarnosti tj. jedno od korisnih pastoralnih sredstava kojima je pokretač ne pojedinac nego kršćanska zajednica”, rekao je, dodavši da je za kršćanina hodočasnički cilj zasigurno da posjećujući sveta mjesta neposredno stupi u odnos s Bogom. Nakon toga uslijedila je završna rasprava u kojoj su se razjasnila pitanja koja su se pojavila tijekom predavanja, a potom je dekan KBF-a u Splitu prof. dr. Luka Tomašević proglasio simpozij završenim.