Tribinu je predvodeći molitvu otvorila Marija Šešo, predsjednica Veronikinog rupca, podsjećajući da je 1. listopada Međunarodni dan starih osoba te je govor o kršćanskoj etici ljubavi prikladan uz obilježavanje koje će biti nastavljeno suradnjom sa Isusovačkom klasičnom gimnazijom s pravom javnosti u Osijeku tijekom listopada. Naime, učenici će u nazočnosti volontera i profesora izraziti djela ljubavi pomažući starijim i bolesnim korisnicima Veronikinog rupca.

Uvodeći u izlaganje doc. dr. sc. Nada Prlić, prof. sestrinstva, autorica više udžbenika i potporna članica Veronikinog rupca, podsjetila je kako je „Udruga osnovana da djelom i životom svojih članova svjedoči kršćansku vjeru u djelotvornoj ljubavi na poseban način prema starijim i nemoćnim osobama, u duhu katoličke tradicije skrbi za starije i nemoćne osobe“, naglasivši misao Ivana Pavla II. o ljudskome radu koji je „ključ rješenja socijalnog pitanja, a teološki gledano, Bog čovjeka poziva na suradnju, (su)dioništvo“, a ovo bi trebala biti nit vodilja odnosa naših vjernika prema dobrovoljnom radu“.

„Volonterstvo nije novi način služenja, ono je najstariji način laičkog uključivanja u Crkvu, u Novom se Zavjetu bilježi pod vidom caritasa. Kršćanska etika ljubavi je temeljna kršćanska vrlina. Kriterij za cjelokupno naše djelovanje je ljubav, a uzor tome jesu život i učenje Isusa Krista. Kršćanska etika ljubavi je izvršavanje zapovijedi ljubavi, a to činite upravo vi u Veronikinom rupcu – pomažete bolesnima, prezrenima i napuštenima te tako osobnim primjerom pokazujete što znači ljubiti bližnjega. Osobito vama bliska je rečenica: ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’ (Mt 22, 39). Od kršćana se stoga, očekuje i zahtijeva djelatna zauzetost za drugoga, univerzalna i bezuvjetna ljubav prema svim ljudima. Samo s ljubavlju znanje može biti istinski humana praksa“, kazala je Prlić. Pojasnila je kako „etika skrbi jest stav katoličkih volontera i ona određuje dobro kao neposrednu brigu za druge, zauzetost za njihove potrebe, a Veronikin rubac i u tome je izravan jer pronalazi ljude u nevolji, patnji, bolesti i siromaštvu te sa stavom katoličkog volontera pomaže“. Tijekom tribine pojašnjeno je što su elementi etike skrbi (moralna pažnja, odgovornost, razumijevanje, savjestan odnos i prilagodba) i zašto su važne sastavnice skrbi u međuljudskim odnosima, a to su: znanje, povjerljivost, čast, hrabrost nada, smjernost, prilagodljivost, pažnja. Završavajući izlaganje poukom sv. Ivana Pavla II.: ‘U svakom bolesniku vidi Kristovo lice!’, Prlić je istaknula blagodat ostavštine sveca naših dana koja je obvezujuća djelatnom katoličkom volonteru, kazala je, a nalazi se u poslanici Familiaris consortio, predlažući „smjerokaz katoličkim volonterima u življenju vrjednota zajedništva kao što su rast u uzajamnom predanju i ljubavi koja nadahnjuje međusobne odnose i unutarnjom snagom oblikuje i oživotvoruje zajedništvo pri čemu je pojedinac odgovoran iz dana u dan graditi zajedništvo (uzajamnim služenjem, zajedničkim dijeljenjem dobra, radosti ali i patnje) te biti spreman za razumijevanje, podnošenje i praštanje“.