Zagreb, (IKA) – Izložba „Pasija” s djelima renomiranih hrvatskih umjetnika otvorena je 10. travnja u sklopu 26. svečanosti Pasionske baštine u knjižnici Marije Jurić Zagorke na Krvavom mostu u Zagrebu. Poklonike hrvatske suvremene umjetnosti pozdravila je voditeljica knjižnice Višnja Prpić-Dugonjić, izražavajući radost što je i ove godine taj neveliki prostor mogao ugostiti dio programa Pasionske baštine. Posebnu zahvalu uputila je autorima, te predsjedniku Udruge Pasionska baština mr. Jozi Čikešu koji neumorno već 26 godina organizirajući svečanosti potiče na ponovno promišljanje pasije.
Obraćajući se okupljenima, Čikeš je rekao: „Impresioniraju me mali prostori i dobro postavljene izložbe. Tu nekako doživim vrijednost pojedinog djela. Ovdje u malo prostora s malo izložaka čovjek može doživjeti snagu, ljepotu i kreativnost pojedinog umjetnika i dušu koju je dao u to djelo. Nadam se da će nam ovo biti dobra inspiracija za dobrotu i praštanje, za sve ono što korizma i Uskrs sa sobom nosi”.
Otvarajući izložbu, Željka Čorak, prof., čestitala je i zahvalila Čikešu „koji nas 26 godina potiče da se s ozbiljnošću sjećamo dragocjene baštine koja nam omogućuje da sravnjujemo naše živote s velikim uzornikom, Kristom”. Naglasila je kako je manifestacija uhvatila korijene po čitavoj Hrvatskoj, no upozorila je da još nije na dovoljan način prisutna ni u svijestima ni u medijima, i to ne samo komponentom sjećanja na baštinu, nego i poticanja suvremenog stvaralaštva. „Tijekom ovih 26 godina mnoga su djela proizvedena i praizvedena upravo za tu manifestaciju. Zbiva se velika stvar koje veličinu još nismo u punoj mjeri valorizirali. A stvar je velika i onda kad je mala i kad se nalazi u malom prostoru i kad se kao danas zapravo može nazvati ‘koncertom tišine'”. U nastavku je predstavila stvaralaštvo četvorice umjetnika čija su djela s temom Kristove patnje i smrti, ali i simbola nade predstavljeni na izložbi.
Govoreći o ak. kiparu Marijanu Glavniku, rekla je da je „zanimljiv čovjek, povučen od samog središta hrvatskog javnog života i hrvatskog stvaralaštva, koji živi u Sisku gradu duboke tradicije, antičke tradicije u svom opusu prošao je različita poglavlja razvoja naše suvremene skulpture. Nije samo dijalogizirao s modernim kiparstvom, nego je prekrasna činjenica da su njegov djed i njegov otac bili stolari, tako da je on na neki način baštinik piljevine. Volio je drvo, prepoznavao ga od malena, a drvo je ostalo njegov birani materijal”. Osvrnula se i na motive koji dolaze iz prepoznatljivog Glavnikova zavičajnog svijeta. Tako je ukazala motive koji su nadahnuti vodom, tj. rijekom Savom, jer tu je pronašao svoj idealni motiv, a tu glatkoću i pokret doživio je kao otkrivenje svoga znaka”. Spomenula je i motiv korablje, te lik sv. Kvirina koji vrlo zanimljivo u svojoj biografiji sadrži konceptualnu dvojnost: težina koja ne može potonuti. Tako da je i u izboru sv. Kvirina Glavnik pronašao nešto što odgovara dubokoj strukturi njegove osobe i njegovoga djela”. Na tragu opisa karakteristika Glavnikova stvaralaštva ukazala je na dva djela s motivom Krista na izložbi.
Drugi umjetnik zastupljen na izložbi je Ratko Janjić Jobo. Riječ je o svjetski renomiranom umjetniku koji je svoj život proživio u velikim relacijama između Europe i Kine. On je imao prilike ne snažiti samo zavičajni svijet iz koga se također mogu izvući najveće energije i najveći doživljaji. „Nema tu usporedbe: daljina je bolja od blizine ili obratno, ali u svakom slučaju Kina koja je pomogla sažetost, mogućnost da se minimalnim sredstvima iskazuju maksimalni intenzinteti i velika rasprostiranja, npr. ciklus portretiranja mora, tih modrina, valova, tih minimalnih narativnih elemenata a maksimalnih elemenata postojanja pred beskrajem. To je isto sakralna tema: suočavanje s beskrajem”. Ukazala je i na seriju znakova u kojima se ne opisuje i ne razmatra toliko Kristova patnja u elementima događaja, nego je „križ zbirni moment, simbol svega: horizontala i vertikala na kojoj glava prelazi iz dimenzije u drugu dimenziju na kojoj se mi oslobađamo svoje krletke, gdje se i Krist oslobodio svoje krletke i otišao onamo kamo je i nama obećao”.
Nadalje je predstavila Hrvoja Ljubića, prof. grafičara iz klase prof. Alberta Kinerta. Naglasila je kako je iz prve generacije Ljubićevih đaka i Marijan Glavnik. Čorak je podsjetila na zapažena sakralna djela Hrvoja Ljubića među kojima je najpoznatiji Stepinčev sarkofag. Tu su i vrata varaždinske katedrale i crkve u Voćinu, kao i cijela serija insignija požeškog biskupa, od kojih se ističe biskupov štap s hrastovim lišćem i misal. „U svojoj dionici sakralne umjetnosti on polazi od grafike i posebno voli slovo i onda kad radi u metalu, i onda kad interpretira prostor i onda kad izvlači prostor novom plohom koja izlazi iz svoje pozadine i stvara planove ne u dubinu nego naprijed. Grafička komponenta uvijek drži kompoziciju na okupu, a pismo postaje likovni element i pokazuje se jednako vrijednim elementima koji se u rješenjima pojedinih zadaća nalaze”.
Četvrti umjetnik na izložbi je Danijel Žabčić. Čorak je istaknula, kako njegovu sakralnu dionicu predstavlja napeti odnos između tame i svjetlosti. „Čovjek bi rekao: simbolična tama i simbolična svjetlost. To je čovjek koji inače nije čovjek tame. Njegove kompozicije su prozračne, to su akvareli koji su puni nježnih svježih boja, ali kad dođe do interpretacije nečega što je tako dramatično kao što je Krist na Veliki petak dolazi do redukcije svega toga na čistu svjetlost i sve na čistu tamu”. Ukazala je na činjenicu, da taj umjetnik svojim ostvarenjima daje i vrlo lijepe i poetične naslove, pa bi se moglo reći da nije samo likovni stvaraoc, nego i literarna pojava. Čorak je zaključila da „izložba prikazuje svakog autora po nečem karakterističnom, a svi opominju na što nam je misliti ovih dana, mjeriti se s velikim Uzornikom kojem je i Pasionska baština i ta izložba posvećena”.
Izložba ostaje otvorena do 30. travnja. Dio izložaka postavljen je u izlozima knjižnice, dok se preostali može pogledati u samoj knjižnici u radno vrijeme od ponedjeljka do petka od 8 do 20 sati, te subotom od 8 do 14 sati.