Split, (IKA) – U Pinakoteci samostana Gospe od zdravlja u srijedu 1. prosinca održana je prva teatrološka tribina dramskog studija Ilirik na temu “Umjetničko kazalište nasuprot ideološkom kazalištu”. Tribinu je vodio prof. dr. Vlatko Perković, teatrolog, redatelj, dramaturg i profesor na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu, koji je na samom početku istaknuo da je kritička osviještenost kazališne publike na niskoj razini i da je potrebno osvijestiti pojavu “ideološkog teatra” kako bismo mu suprotstavili “umjetnički teatar”.
Danas kad raspravljamo o stanju u kazalištu pitamo se zbog čega drame destrukcije plijene toliku pažnju redatelja i medija, te zavrjeđuju brojne hvalospjeve? Zbog čega se u svijetu u kojem se sve javne institucije bore protiv nasilja veliča i promovira nasilje na pozornici? Vladajuća ideologija diktature prosječnosti i anarholiberalizma u umjetničkim krugovima uzela je toliko uzela maha da slobodno možemo govoriti o nasilju koje se u ime umjetnosti provodi nad umjetnošću. Dionizijevsko ludilo s dramama destrukcije vode ravno do smrti kazališta, ističe Vlatko Perković. Nekad je to bilo sasvim drukčije. Dok je antičko kazalište bilo didaktično i zastupalo ideju transcendencije i nepromjenjivosti božanskih zakona, ideološko kazalište zastupa isključivo interese određene grupacije. Primjerice za vrijeme komunizma u teatru su se svi dramski tekstovi prekrajali tako da veličaju vladajuću ideologiju, a sve što je bilo drukčije se cenzuriralo. Danas se pak promoviraju s velikim entuzijazmom kazališni komadi nove europske drame prepune brutalizma poput ”Garaže” ZKM-a. Ideološka drama je ustvari svaka drama koja priječi pravo drugom na drukčije mišljenje. Koja je zapravo ključna razlika između umjetničkog i ideološkog teatra? Razlika je u tome, zaključuje Perković, što se umjetničko kazalište postavlja demokratičan princip tako da su svi likovi u drami jednakopravni, slobodno iznose svoje stavove a sud se prepušta publici. Ideologija interesa guši slobodu i toga se svaka umjetnost treba kloniti. U konačnici, sud je i nad dramom života određen za Eshaton.