Hvar, (IKA) – U samostanu benediktinki u Hvaru u mjesecu srpnju ove godine blago u Gospodinu preminula je s. Alojzija (Katica) Budrović, koja je dugi niz godina obnašala dužnost časne majke. Rođena je u Hvaru 1921. godine, a vječne zavjete položila je 1943. S. Alojzija Budrović provela je život u samostanu benediktinki zatvorenom za izvanjski svijet, međutim u toj “fizičkoj zatvorenosti” duhovno je bila povezana ne samo s bližnjima u svome rodnom gradu, nego i s Crkvom i čitavim svijetom, te je s plemenitom ljudskom brigom osjećala i promatrala kušnje suvremenog svijeta, osobito današnje mladeži. O tome je sama prije smrti posvjedočila riječima: “Dok u svojim svakodnevnim nakanama molim za tolike potrebe Crkve i čovječanstva i naše drage domovine, najviše mi na srcu leži naša mladež”. Njezin blagi lik, koji će Hvarani, i to ne samo vjernici dugo pamtiti, na najbolji način ogleda se u tekstu molbe koju je kao mlada djevojka uputila časnoj majci samostana benediktinki u Hvaru sa žarkom željom da bude primljena u red “hvarskih koludrica”. U toj molbi č. s. Alojzija je napisala: “Lijepo vas molim, časna majko, kao i cijelu redovničku obitelj da me primite u svoju redovničku zajednicu. Želim da u tom svetom mjestu, gdje zamire jeka svijeta, a dopiru prvi zraci blažene vječnosti, provodim život, trpljenje trajnog mučeništva, ali i život ljubavi, radeći za slavu Božju, za savršenstvo vlastite duše i za spasenje mnogih duša”. Ono što je s. Alojzija u svojoj nadahnutoj molbi zaželjela, to joj se u životu i ostvarivalo zahvaljujući njezinoj potpunoj predanosti ljubavi prema Bogu i bližnjima.