Chicago, (IKA) – U subotu 26. veljače, opremljen svetim sakramentima, u Bowlingbrook bolnici u Chicagu, u 94. godini života, blago je u Gospodinu preminuo fra Bruno (Grgo) Raspudić, član Hrvatske franjevačke kustodije Sv. obitelji u Americi i Kanadi.
Fra Bruno je rođen u Lipnu u Hercegovini 18. ožujka 1917. godine. Osnovnu je školu pohađao u Čerinu, a klasičnu gimnaziju u Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 1936. na Humcu. Studij filozofije i teologije pohađao je u Mostaru gdje je zaređen za svećenika 2. svibnja 1943. U franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu proveo je godinu dana (1944.-1945.), a završetak rata dočekao je u Zagrebu. Godine 1946. otišao je u Austriju, a kratko nakon toga i u Italiju (Grottamare i Rim). Sljedećih deset godina fra Bruno je proveo u Madridu na postdiplomskom studiju i na tamošnjem sveučilištu stječe akademski naslov doktora znanosti iz klasičnih jezika. U SAD je došao 3. kolovoza 1957. godine.
Bio je najprije na službi u rezidenciji sv. Franje u Gulf Breezeu, FL (1957-1959). Pastoralno je djelovao u župi Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku (1959-1963) kao župni pomoćnik. Ponovno se god. 1963. vratio u rezidenciju sv. Franje, a već sljedeće godine imenovan je župnikom župe Presvetog Trojstva u Ambridgeu, PA. Potom je imenovan predsjednikom franjevačke rezidencije u Beaver Fallsu, PA (1965-1973), kratko opet bio je župnik u Sharonu (1973-1974) te ponovno predsjednik iste rezidencije (1974-1979). Proveo je dvanaest godina kao župnik u Monessenu, PA (1979-1991) i ponovno još pet godina kao predsjednik rezidencije u Beaver Fallsu, PA (1991-1996). Godine 1996. došao je u matični samostan sv. Ante u Chicagu u mirovinu. Na poseban način uživao je u uređivanju vrtova, gdje je god boravio, pa i za vrijeme mirovine u samostanu sv. Ante. Tek kad ga je bolest shrvala više je vremena provodio u svojoj sobi. Pred Božić 2010. godine, shrvan bolešću hospitaliziran je, te je na kraju prebačen o Bowlingbrook bolnicu, gdje je i umro u subotu 26. veljače nešto prije ponoći. Fra Bruno je obavljao i službu savjetnika Kustodije od 1973. do 1976. godine. Govorio je hrvatski, španjolski i engleski jezik, a služio se dobro i latinskim i talijanskim. Perom je također nastojao javno djelovati. Vrijedno je istaknuti neke njegove članke; poput svjedočanstva o ubojstvu franjevaca na Širokom Brijegu “Kako umiru hrvatski svećenici”, u časopisu Naša nada, zatim “Grobovi govore” u Hrvatskom Kalendaru. Za službeno glasilo “Ecclesia” Madridske biskupije preveo je na španjolski jezik Stepinčev govor pred sudom. Tijekom agresije na domovinu početkom devedesetih uputio je pismo svim američkim senatorima i istaknutim osobama.