Zagreb, (IKA) – Dr. fra Mirko Juraj Mataušić, istaknuti hrvatski teolog, komunikolog, sveučilišni nastavnik i katolički novinar, preminuo je 14. studenoga u Zagrebu u 71. godini života, 54. godini redovništva i 44. godini svećeništva.
Rođen je 3. rujna 1944. u mjestu Medsave kraj Samobora, od oca Jurja i majke Terezije rođ. Vraneković. U Red manje braće u Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda ušao je 30. srpnja 1961. godine i dobio redovničko ime Mirko. Prve redovničke zavjete položio je 30. srpnja 1962. godine, a svečane zavjete 8. prosinca 1969. godine. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 27. lipnja 1971. godine. Nakon završene osnovne škole u Samoboru te gimnazije u Zagrebu pohađao je studij filozofije u Rijeci, te teologije u Zagrebu i Münsteru (1965. – 1972.). Studirao je publicistiku i teoriju komunikacije u Münsteru (1972. – 1975.) te na Studiju publicistike i teorije komunikacije, slavistike i filozofije u Salzburgu (1976. – 1977.). Doktorirao je u Salzburgu s tezom: “Kroatische katholische Presse 1849. – 1900. Antemurale christianitatis” (Hrvatski katolički tisak 1849. – 1900. Predziđe kršćanstva) godine 1984., te je tako postao prvi doktor publicistike kod nas.
Kao franjevac svećenik bio je na raznim službama u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda: od 1981. do 1984. godine bio je definitor, od 1984. do 1987. godine bio je tajnik Provincije, od 1987. do 1990. vikar Provincije, a od 1990. do 1996. godine provincijalni ministar. Od 2002. do 2005. bio je voditelj trajne formacije u Provinciji. Kao svećenik djelovao je i među hrvatskim radnicima u Njemačkoj i u Austriji, te vodio austrijsku župu u Zipfu. Nakon povratka u Domovinu djelovao je u Zagrebu, u samostanu na Kaptolu te u župi u Kozari boku.
Za vrijeme rata posebno je skrbio za franjevce i vjernike koji su bili na ratom ugroženim područjima, a u tijeku borbi u Vukovaru u više navrata vozio je hranu i lijekove u vukovarski samostan. Organizirao je molitvene susrete za mir u crkvi Sv. Franje na Kaptolu te se povezao s mirotvornim katoličkim udrugama u inozemstvu, a iz tih je inicijativa uz suradnju Borisa Peterlina nastala i Kršćanska informativna služba (KIS). U svome svećeničkome radu posebnu je pozornost posvećivao radu s mladima, pa je iz vjeronauka za mlade koji je vodio na Kaptolu nastao Pokret mladih katolika (POMAK). Također je inicirao i pokretanje FRAMA-e (Franjevačke mladeži) u provinciji Sv. Ćirila i Metoda.
Od godine 2002. zajedno s prof. psihologije Vesnom Gračner vodio je emisije “Tražimo istinu” na Hrvatskome katoličkome radiju iz kojih je nastala Udruga Tražimo istinu u kojoj je fra Mirko Mataušić djelovao kao duhovnik i suvoditelj brojnih seminara i radionica koji su obuhvaćali psihološki, pastoralni i teološki pristup. Također je bio suvoditelj mjesečne Obiteljske škole za župljane župe Predragocjene Krvi Kristove u Kozari boku.
Fra Mirko Mataušić posebno se zalagao na području socijalnog nauka Crkve, o čemu je držao i niz predavanja, i inicirao brojna događanja, a posljednji projekt na kojemu je radio bila su predavanja na školi za političko djelovanje, u kojoj je surađivao s Franjevačkim svjetovnim redom.
Već na studiju počeo se baviti pisanjem i novinarskim radom te je od 1971. do 1984. godine bio dopisnik hrvatskih katoličkih listova iz Njemačke i Austrije. Posebno su mu bile zapažene reportaže i priče o životu hrvatskih iseljenika u zapadnoj Europi koje je objavljivao početkom sedamdesetih godina u kršćanskoj obiteljskoj reviji “Kana” a koje su objedinjene u knjizi “Svaka se ulica zove Strasse” u izdanju Kršćanske sadašnjosti (2014.). Od 1985. do 1990. godine bio je novinar i urednik u katoličkoj izdavačkoj kući “Kršćanska sadašnjost”, gdje je bio i glavni urednik tjednika Liturgijsko-pastoralni listić. Mataušić je bio i suosnivač i urednik ekumenske novinske agencije Kršćanske informativne službe (1991. – 1993.), te jedan od inicijatora osnivanja katoličke novinske agencije Crkve u Hrvatskoj. Bio je i voditelj press-centra za prvi posjet pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj. Na poziv Hrvatske biskupske konferencije utemeljio je i vodio Hrvatski katolički radio (1994. – 2000.) kao ravnatelj i glavni urednik. Također je bio član prvog saziva Vijeća za telekomunikacije. Bio je i redoviti suradnik magazina Prilika Glasa Koncila. Redovito je držao predavanja o sredstvima društvenog priopćavanja, odnosu Crkve i medija te o odgoju za medije. Za svoj novinarski i urednički rad dobio je godine 2003. nagradu Hrvatskoga društva katoličkih novinara za životno djelo.
Mirko Juraj Mataušić bio je član Svjetskog saveza katoličkih novinara (Union chatholique international de la presse) od 1978. Sudjelovao je na više svjetskih kongresa UCIP-a (Beč, New Delhi, Ruhpolding, Campos do Jordao…). Na temelju iskustava organizacije katoličkih novinara u Njemačkoj i Austriji, te u drugim europskim zemljama, inicirao je osnivanje slične udruge i u Hrvatskoj. Bio je suosnivač i predsjednik Društva katoličkih novinara u Jugoslaviji (1988. – 1991.) i Hrvatskog društva katoličkih novinara (1991. – 2000.). U okviru Društva organizirao je i vodio zajedno sa Suzanom Vrhovski tečajeve novinarstva za mlade novinare te organizirao sustav stipendija za studente – novinarski pomladak. Bio je član Odbora HBK za sredstva društvenih komunikacija, Međunarodne radne zajednice komunikacija i mediji (Internationale Arbeitsgemeinschaft Kommunikation und Medien – IAKM) od 1994. Redovito je sudjelovao kao stručnjak-savjetnik na susretima CEEM-a (Foruma europskih biskupa za medije) s izvješćima o stanju katoličkih medija u Hrvatskoj.
Na Studiju novinarstva/komunikologije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu od 1998. do 2013. predavao je više kolegija iz povijesti novinarstva i teorija medijske komunikacije. Od 2003. do 2008. bio je pročelnik Odjela novinarstva, odnosno komunikologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. Na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 2000. do 2013. predavao izborni predmet Sredstva društvenog priopćavanja i pastoralno djelovanje, te je bio višegodišnji predavač na Institutu za teološku kulturu laika KBF-a u Zagrebu. Također je bio i predavač na Teologiji posvećenog života, gdje je predavao kolegij Sredstva društvenog priopćavanja i redovništvo.
Sudjelovao na više domaćih i međunarodnih simpozija i kolokvija, od kojih su najvažniji: “Mahničev simpozij v Rimu” u organizaciji Slovenske teološke akademije u Rimu, Rim, rujan 1989; Znanstveni skup “Zagrebačka biskupija i Zagreb 1094. – 1994.” Zagreb, 3. – 5. studenoga 1994; Međunarodni znanstveni skup “Hrvatski katolički pokret”, Zagreb- Krk, 29. – 31. ožujka 2001; Međunarodni znanstveni simpozij profesora teologije: “Soteriologija (danas)”, Đakovo, 3. i 4. travnja 2002; 32. međunarodni kulturno-povijesni simpozij Mogersdorf: “Crkva, država i društvo u panonskom prostoru u 20. stoljeću”, Koprivnica, 2. – 5. srpnja 2002; Međunarodni znanstveni skup “Kršćani i politika”, Split, 24. – 25. listopada 2002; Međunarodni znanstveni kolokvij u povodu 10. obljetnice osnutka Informativne katoličke agencije – Zagreb, “Agencijsko novinarstvo i kršćanska poruka”, Zagreb, 22. travnja 2003; Međunarodni simpozij “725 godina franjevaca u Virovitici”, Virovitica, 17. – 19. listopada 2005; Znanstveni kolokvij “Komunikacijske znanosti: znanstvene grane i nazivlje”, Zagreb, 3. svibnja 2006; Znanstveni skup “Utjecaj medija na javnost”, Zagreb, 3. svibnja 2007; Znanstveni simpozij u povodu 40. obljetnice Kršćanske sadašnjosti, 22. veljače 2008; Međunarodni znanstveni skup “Hrvatski škotizam XX. stoljeća”, Zagreb – Katuni – Split, 27. – 29. svibnja 2008; Kolokvij u povodu 40. obljetnice dokumenta “Communio et progressio” 20. lipnja 2012. “Dijalog i javno mnijenje u Crkvi”; Simpozij u povodu 100. obljetnice Riječkih novina – 11. prosinca 2012; Prvi hrvatski iseljenički kongres – lipanj 2014.
Inicirao i sudjelovao u socio-religijskom istraživanju Vjera i moral i Hrvatskoj (1997.) Sudjelovao u međunarodnim projektima o istraživanju vrednota u tranzicijskim zemljama Aufbruch (1998.) i u European value studies, (1999.). Bio je voditelj istraživačkog projekta na Hrvatskim studijima: Utjecaj medija na hrvatsku obitelj (2002. – 2006.). Vodio je tim stručnjaka i znanstvenika koji su tijekom 2003-2005. proveli reformu programa Studija novinarstva na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu prema Bolonjskoj deklaraciji. Izabran u zvanje docenta godine 2005., te 2012. u višeg znanstvenog suradnika.
Autor je brojnih stručnih i znanstvenih članka o medijima i komunikaciji, povijesti medija, etici u medijima te posebno o odnosu Crkve i medija koji su objavljeni u domaćim i inozemnim znanstvenim časopisima i zbornicima. Napisao je predgovor novom izdanju knjige Josipa Horvata, Povijest novinstva Hrvatske. Autor je sljedećih knjiga: Die kroatische katholische Presse 1849 – 1900. Antemurale christianistatis, Salzburg 1984. (disertacija); Katolička Crkva i novija idejna strujanja u hrvatskim zemljama 1848 – 1900. Hrvatski katolički pokret (Skripta), Zagreb 1994; Agencijsko novinarstvo i kršćanska poruka (uredio), Zbornik, Zagreb 2004; Sredstva društvene komunikacije i pastoralno djelovanje Crkve (Skripta), Zagreb 2006; Komunikacijske znanosti (uredio), Zbornik, Zagreb, 2007; Mudrost pred Bogom, (sa Suzanom Vrhovski), Zagreb, 1990, 2001; Mudrost za čovjeka, (sa Suzanom Vrhovski), Zagreb, 1999; Mudrost odozgor, (sa Suzanom Vrhovski), Zagreb, 2003; Kad duša progovori, (sa Suzanom Vrhovski), Zagreb, 1996, 2014; Ranjeno dijete i ja, (s Vesnom Gračner), Zagreb, 2010; Kriza, super!, (s Vesnom Gračner), Zagreb, 2012; Brak za hrabre, (s Vesnom Gračner), Zagreb, 2013; Obitelj prijelaznog naraštaja, (s Vesnom Gračner), Zagreb, 2014. (u tisku); Svaka se ulica zove Strasse, Zagreb, 2014. (u tisku); Misli sedam dana, (sa Suzanom Peran), Zagreb, 2014. (u tisku).