Zagreb, (IKA) – Iscrpljen dugom i teškom bolesti u Zagrebu je 17. studenoga umro prof. dr. Aldo Starić, svećenik Porečko-pulske biskupije, umirovljeni profesor dogmatske teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i glavni urednik Kršćanske sadašnjosti.

Aldo Starić rođen je u istarskome mjestu Starići u župi sv. Ivan od Šterne 18. ožujka 1942. godine. Nakon osnovnog školovanja u Muntrilju, gimnazijsko školovanje nastavio je u pazinskome sjemeništu i na realnoj gimnaziji u Pazinu te u sjemeništu na Šalati gdje maturira 1959. godine. Prve tri godine teološkog studija završio je na Višoj teološkoj školi u Pazinu, a zatim od 1964. godine do 1972. godine u Rimu na Papinskome sveučilištu Gregorijani i na Biblijskome institutu. Na Gregorijani je godine 1967. postigao licencijat iz teologije, a 1970. na Biblijskome institutu i licencijat iz biblijskih znanosti. Potom piše doktorsku disertaciju s naslovom “Atti 28, 15-31: valutazione teologica dell ‘arrivo e del soggiorno di Paolo a Roma” koju je na Gregorijani obranio 1972. godine. Od ak. god. 1972/1973. najprije je asistent pri katedri za dogmatsku teologiju KBF-a u Zagrebu, a od 1991. naslovni te potom od 1993. godine sveučilišni docent za dogmatsku teologiju. Godine 1998. postaje izvanredni profesor, a 2003. odlazi u starosnu mirovinu. Po povratku iz Rima u ak. god. 1972./73. predaje i na Visokoj bogoslovskoj školi u Rijeci, a od 1978/79. i na Institutu za teološku kulturu laika. Od 1987/88. godine predaje i na Institutu za duhovnost pri KBF-u. Desetak godina obavljao je službu delegata fakulteta za izvanškolske djelatnosti studenata, što je nekoliko godina uključivalo i službu odgovornog urednika studentskoga časopisa “Spectrum”. Pisao je stručne članke u “Bogoslovskoj smotri” i osobito, od 1972. godine, u “Službi Riječi” u kojoj je u svakom broju objavljivao više nepotpisanih članaka. Prevodio je za “Sveske” i “Bogoslovsku smotru”, a osobito se spominjao njegov prijevod s latinskoga više govora nadbiskupa Franje Šepera na II. vatikanskom koncilu tiskanih u “Šeper – građa za životopis”. Surađivao je na hrvatskome prijevodu Kanonskoga prava s osobitim zaduženjem za teološku lekturu. U dva mandata bio je član Vijeća za kler pri BKJ te član Vijeća za katehizaciju i Vijeća za nauk vjere. Bio je čest predavač i sudionik Teološko-pastoralnih tjedana za svećenike, a desetak godina sudjelovao je i na Međufakultetskim ekumenskim simpozijima te na Ljetnim katehetskim školama.

Za svećenika je zaređen 8. rujna 1964. godine u Vižinadi, a mladu misu slavio je 12. rujna 1964. godine u rodnoj župi. Papa Ivan Pavao II. monsinjorom ga je imenovao 1994. godine. Nakon smrti Josipa Turčinovića, preuzima službu glavnoga urednika u Kršćanskoj sadašnjosti, koju je vršio do svoje iznenadne smrti. Svojom osobom i radom, teološkim promišljanjem i kršćanskom širinom prof. Starić ostavio je neizbrisiv trag u povijesti Kršćanske sadašnjosti, a time i u našoj crkvenoj, znanstvenoj i kulturnoj javnosti. Bio je osobito poznat po svojim promišljanjima o sakrametalnoj teologiji, zatim kao izvrstan predavač, predvoditelj duhovnih vježbi, propovjednik, a ujedno je stalno djelovao i u pastoralu. Od 1973. godine pastoralno je djelovao pri župi sv. Terezije od Djeteta Isusa na zagrebačkome Trnju, gdje je postao poznat kao studentski kapelan, a zbog teške bolesti, koju je nosio strpljivo i s kršćanskom nadom, preselio se k milosrdnim sestrama Sv. Križa na zagrebački Vrhovec gdje je također obnašao pastoralnu službu. Dr. Aldo Starić ostat će zapamćen kao neumorni promicatelj II. vatikanskog koncila i kao pronicav teolog zauzet za našu Crkvu i hrvatsko društvo u cjelini.