Varaždin, (IKA) – Stručni skup vjeroučitelja i odgojiteljica u vjeri Varaždinske biskupije u organizaciji biskupijskoga Katehetskog ureda održan je 4. svibnja u dvorani Pastoralnog centra Varaždinske biskupije. O temi “Kako se u školi ophoditi s hiperaktivnom djecom” govorili su mr. Neda Grgić, neuropsihijatrica i psihoterapeutkinja, ravnateljica Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež u Zagrebu, te dr. Enes Kušmić, neuropsihijatar i psihoterapeut, voditelj Dnevne bolnice u toj ustanovi. Sve je pozdravio predstojnik Katehetskog ureda vlč. Damjan Koren, osobito pozdravivši novog varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka, kojem je to bio prvi susret s vjeroučiteljima i odgojiteljicama s područja biskupije. Uime vjeroučiteljica Aleksandra Lukavečki uručila je dar novom biskupu, vazu na kojoj je oslikan njegov biskupski grb s geslom “Činiti dobro”. Biskup Mrzljak izrazio je nadu da će nastaviti dobru suradnju i djelovanje na temeljima koje je izgradio prvi biskup Marko Culej, što potvrđuje i velik odaziv ovom skupu. Zaželio im je puno uspjeha u radu, kazavši kako je provođenje dobrog odgoja važan segment u životu društva, ponekad i nedovoljno cijenjen. Dodao je da uz školu u odgoju sudjeluju i Crkva te roditelji, odnosno obitelj, te su svi zajedno pozvani surađivati i unapređivati te prilagođavati odgojno-obrazovne procese, osobito prema djeci koja imaju poremećaje pažnje i ponašanja. Izrazio je želju da prilikom pohoda župama posjeti vrtiće i škole da bi se bolje upoznao s odgojno-obrazovnim radom u kojem sudjeluju učitelji i vjeroučitelji koji su pozvani na trajnu edukaciju i formaciju. Predavačica Neda Grgić predstavila je uvodno rad bolnice, koja se sve više posljednjih godina bavi i problematikom hiperkinetskog poremećaja u djece. Kazala je kako se kod polovice djece, koja dolaze u tu bolnicu, radi upravo o tom poremećaju. Dodala je da među ukupnom populacijom, oko 3 posto djece ima taj poremećaj, što znači da je primjerice riječ o 18 od ukupno 600 djece u prosječnoj školi, od kojih je 90 posto dječaka. Kroz pet godina bolnica je u tretmanu imala više od 200 djece, koja ne stvaraju samo problem sebi i obitelji, nego cijelom razredu koji trpi zbog njihova ponašanja. Istaknula je kako dječaci više ometaju okolinu svojom pokretljivošću, dok djevojčice uglavnom imaju poremećaj pažnje. Okupljene je upoznala kako su uzročnici biološki ili organski te psihosocijalni faktori, kao što su npr. teško poremećeni bračni i obiteljski odnosi. Poremećaj se javlja u ranom djetinjstvu, a može se primijetiti već u predškolskoj dobi, no najčešće se otkriva u školskoj dobi kada se od djeteta traže socijalno prihvatljiva komunikacija, pažnja i usredotočenost na nastavu. U djeteta su najzamjetljiviji nesvrsishodna česta motorička aktivnost, impulzivnost, nepažljivost i stalni govor. Premda su ta djeca najčešće prosječne inteligencije, među njima ima i tzv. genijalaca, no uglavnom ne mogu postići dobar uspjeh u školi. Istaknula je kako njihova nepažnja, pojačana motorika i impulzivnost remete socijalnu sredinu u kojoj žive i školuju se, pa je cjelokupan odgojno-obrazovan rad uglavnom otežan u takvoj sredini. Djecu s hiperkinetskim poremećajem nakon multidisciplinarne dijagnostike moguće je liječiti kroz psihoterapije koje traju više mjeseci, pa i godina, a one dovode do smanjenja ili povlačenja mnogih simptoma i načina ponašanja. U slučaju neliječenja kad odrastu njihova su ponašanja i odnosi s okolinom također problematični te se javljaju značajniji psihički poremećaji i bolesti. U nastavku je o terapijskim postupcima kod hiperkinetskog poremećaja izlagao dr. Enes Kušmić, istaknuvši kako je riječ o dugotrajnim individualnim terapijama djece koje najviše uspjeha postižu tamo gdje se s vremenom kroz bračne terapije poboljšaju narušeni bračni odnosi. No, istaknuo je i kako je odgoj takve djece izrazito zahtjevan, a njihovo je ponašanje često uzrokovano i pukim dosađivanjem i nestrpljivošću, pa je potrebno u njima pronaći pozitivne karakteristike, jer se njihov poremećaj može smanjiti davanjem kreativnih zadataka i fizičkih aktivnosti, odnosno uključivanjem u likovne radionice i momčadski sport. Svoje izlaganje zaključio je mislima britanskog liječnika koji je analizirao djecu siročad: “Hiperaktivnošću i nemirom, destruktivnim i agresivnim ponašanjem dijete pokazuje samo svoju težnju za što većim stupnjem stabilnosti svoje okoline”. Nakon stanke i okrjepe u prostorijama Svećeničkog doma, u raspravi su vjeroučitelji i odgojiteljice iznijeli primjere s kojima se susreću u svojoj praksi. Na njihova pitanja odgovarali su mr. Grgić i dr. Kušmić, pozvavši ih da složenije slučajeve upute u njihovu bolnicu. Stručnom skupu nazočili su i predstavnici udruge “Nemirko” iz Čakovca, koja okuplja 80-tak obitelji s djecom s ADHD-sindromom, odnosno poremećajem pažnje i koncentracije, pozvavši sve zainteresirane na stručnu tribinu predavača Grgić i Kušmić o temi “Dječja ovisnost o Internetu” u Katoličkom domu u Čakovcu u petak 18. svibnja u 17 sati. Na kraju je predstojnik Koren iznio novosti i obavijesti iz rada Katehetskog ureda do kraja školske godine.