Zagreb, (IKA) – Katehetska jesenska škola za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama na temu “Vrtić kao mjesto odgoja za vrednote” održana je 13. i 14. studenoga u Međubiskupijskom sjemeništu na zagrebačkoj Šalati, u organizaciji Nacionalnoga katehetskoga ureda Hrvatske biskupske konferencije u suradnji s Agencijom za odgoj i obrazovanje i Ministarstvom znanosti, obrazovanja i sporta RH.
Tema je obrađena kroz predavanja i pedagoške radionice o toleranciji, radosti, skromnosti, ljubavi, povjerenju, suradnji, suosjećanju i milosrđu. U razgovoru za Hrvatski katolički radio voditeljica Povjerenstva Katehetske škole pri Nacionalnome katehetskom uredu HBK pedagoginja Brankica Blažević, koja je održala predavanje na temu skupa, istaknula je kako iz godine u godinu na Školi imaju sve više sudionika, s time da se pomalo mijenja i njihova struktura. U prvim godinama su nam to bili samo odgojitelji u vjeri, a prošle i ove godine bilo je mnogo i odgojitelja koji nisu završili doškolovanje, ali ih je ta zanimljiva tema, gotovo nikako prisutna u našoj pedagoškoj praksi, privukla na skup. Ove godine bilo je 326 prijavljenih sudionika, no nešto malo ih je odustalo zbog gripe, rekla je Blažević.
Polaznicima Katehetske škole za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama kontinuirano i višegodišnje sudjelovanje u radionicama i na predavanjima dvostruko je važno, dodala je. “Važno im je da dobiju osnaženje i na profesionalnom planu, dakle, da dobiju smjernice i potvrdu da dobro rade s djecom, a s druge strane uvijek dobiju i onaj dio za sebe, osobni, jer bez osobnog svjedočenja i primjera u ovoj predškolskoj dobi ne možemo ništa, tako da i mi uvijek naša predavanja i radionice koje organiziramo, radimo upravo na te dvije razine, dakle da jednu temu objedinimo, upravo na ta dva nivoa”, rekla je Brankica Blažević.
Na ovogodišnjoj Katehetskoj školi odlučili su se obraditi temu “Vrtić kao mjesto odgoja za vrednote” iz više razloga. Od početka demokracije pa do danas, naime, u predškolskom odgoju razvile su se različite koncepcije i pristupi u radu s djecom, koji nisu isključivo loši, međutim preferiraju jedan određeni segment djetetova razvoja, naprimjer intelektualistički, ili se dijete postavlja kao istraživač u nekome poticajnom okruženju. Rekla bih više na onaj spoznajni dio, a također funkciji odgojitelja u vrtiću se više daje akcent da on bude posluživač, da dobro pripremi materijale, opskrbljivač, da bude suigrač, a o funkciji koju odgojitelj primarno ima, a to je njegov vlastiti primjer, ne znam zašto – vrlo se malo govori. Kao pedagog i kao majka, sada sa skoro 30-godišnjim iskustvom, mogu reći da je to trenutak na koji treba staviti vrlo veliki akcent jer dijete uči čineći, ali dijete u prvom redu uči gledajući onoga koga voli, tko mu je uzor i tko mu je autoritet. Prema tome, on uči i djeluje i živi iz perspektive odraslog koji za njega brine, zaključila je Blažević.