Zadar, (IKA) – “Misa za pastira koji je ljubio Crkvu” naslovio je zadarski nadbiskup Želimir Puljić svoju homiliju upućenu brojnom puku u katedrali Sv. Stošije u Zadru 24. siječnja, kad je predvodio misu za blagopokojnoga zadarskog nadbiskupa Ivana Prenđu uoči prve obljetnice njegove smrti. “U zadarskoj prvostolnici mons. Prenđa je toliko puta euharistiju slavio, narodu Božju riječ tumačio i radovao se da je mogao biti svjedokom njegove ljubavi na zemlji”, rekao je uvodno nadbiskup Puljić, pozdravljajući osobito braću i sestre, rodbinu i prijatelje blagopokojnog nadbiskupa Prenđe, 112. pastira zadarske Crkve. Nadbiskup Puljić podsjetio je da je 25. siječnja prije godinu dana bio u Zagrebu na zasjedanju HBK. “U jutarnjim satima susreo sam na hodniku varaždinskog biskupa Josipa Mrzljaka koji mi je priopćio tužnu vijest o smrti nadbiskupa Prenđe. Pošli smo odmah na Duhovni stol pomoliti se za njegovu plemenitu dušu. Još mi je pred očima ta posljednja ovozemna slika o njemu kojoj najbolje odgovara izričaj da je ‘blago usnuo u Gospodinu'”, rekao je mons. Puljić, koji je prije devet mjeseci preuzeo kormilo lađe zadarske Crkve koju je 15 godina vodio nadbiskup Prenđa. “Koliko je volio svoju krajevnu Crkvu pokazao je pri preuzimanju službe nadbiskupa kad je veliko područje bilo porušeno, a ljudi raseljeni i osiromašeni. I dok je zauzeto obavljao pastirske pohode po župama, veselio se obnovi kuća i sakralnih objekata i povratku raspršenih vjernika. S osobitom radošću i ponosom ugostio je i pozdravio 9. lipnja 2003. papu Ivana Pavla II. S kakvom se radošću pripremao za susret mladih 8. i 9. svibnja 2010. najbolje znaju njegovi najbliži suradnici. Pamtimo ga kao ugodnog sugovornika i zauzetog pastira koji je bio pun optimizma i ljubavi za sve što je Božje i crkveno. Upravo u duha svog gesla ‘ljubiti Crkvu'”, rekao je zadarski nadbiskup o svome prethodniku. U svjetlu navještaja kako je Isus živi kruh koji je s neba sišao, nadbiskup je rekao da je mons. Prenđa 46 godina lomio kruh nebeski, hranio ljude riječju i sakramentima, osobito euharistijom za koju Crkva ispovijeda da je središte i vrhunac zajedništva Božjeg naroda.
Mons. Puljić podsjetio je i na biografske podatke: mons. Prenđa rođen je u Gornjem Zemuniku 1939. g., za svećenika je zaređen 1964. g. Imenovan je nadbiskupom koadjutorom 29. ožujka 1990. a za biskupa je posvećen 9. lipnja 1990. Nadbiskup ordinarij bio je od 2. veljače 1996. “Njegovo svećeničko geslo ‘Dođi kraljevstvo tvoje’ i biskupsko ‘Ljubiti Crkvu’ jasno govore koji su bili njegovi ideali. Budući da je imao u planu biti u Rimu na svečanostima završetka Svećeničke godine, na svetkovinu Srca Isusova 11. lipnja 2010., zamijenio sam ga na tom susretu s Petrom naših dana. Pomolio sam se na grobu sluge Božjeg Ivana Pavla II. za pokoj njegove plemenite duše i za sve svećenike, redovnice i redovnike, bogoslove, sjemeništarce i vjernike laike nadbiskupije koju je nadbiskup Ivan vodio i volio. Pastir zadarske Crkve u Augustinovu duhu uzeo je riječi ‘Ljubiti Crkvu’. S tom ljubavlju je dugi niz godina neumorno i zauzeto pratio sjemeništarce i bogoslove na njihovom rastu i hodu. Pa i onda kad je postao nadbiskupom, nije ‘prestao biti rektorom’. I nije krio svoju osobitu ljubav prema sjemeništu, koje je nazivao ‘zjenicom nadbiskupije'”, poručio je nadbiskup. Na kraju mise nadbiskup i svećenici pomolili su se pokraj groba nadbiskupa Prenđe, a Katedralni zbor sv. Stošije pod vodstvom Žana Morovića predvodio je pjevanje pjesme “Slavim te Gospode”. To je bila omiljena pjesma blagopokojnog nadbiskupa Ivana Prenđe, što je i oporučno napisao kao želju, da na sprovodu bude ispraćen tom pjesmom.