Završio XXVI. redovnički tjedan
Split (IKA )
Split, (IKA) – U organizaciji Hrvatske unije viših redovničkih poglavarica (HUVRP) i Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara (HKVRP), u dominikanskom samostanu u Splitu 24. i 25. rujna održan je drugi dio ovogodišnjeg XXVI. redovničkog tjedna. Predavanja pod zajedničkom temom “Duhovna kretanja u Crkvi danas i posvećeni život” u Splitu bila istovjetna onima održanima u Zagrebu tjedan dana ranije, jer se željelo omogućiti sudjelovanje što većem broju redovnika i redovnica. U programu drugog dijela Redovničkog tjedna sudjelovalo je oko 150 redovnika i redovnica.
Na početku programa, prisutnima se obratio splitsko makarski nadbiskup Marin Barišić. Istaknuo je potrebu novog rasplamsavanja redovničkog života u suvremenom svijetu koji postavlja brojne izazove, pri čemu se redovničko poslanje u svojoj svježini treba pozivati na Riječ Božju kao trajni izvor kršćanskog nadahnuća.
U prvom predavanju “Svjedočiti i naviještati istinske vrijednosti u svijetu diktature relativizma” o. Mijo Nikić, DI, problematizirano je redovničko poslanje u postmodernom svijetu koji je obilježen tzv. “diktaturom relativizma”. Negiranje općih i trajnih istina ima svoje psihološke učinke, a oni su vidljivi u duševnoj nestabilnosti i nesigurnosti. Za izgradnju zrele osobnosti potrebne su jasne i čvrste smjernice na temelju kojih čovjek osmišljava svoj život, istaknuo je predavač, te podsjetio kako pod vidom lažne slobode suvremeni čovjek dovodi sve u pitanje, a kao glavni kriterij života postavlja vlastiti ego i njegove prohtjeve. Redovničko poslanje u takvome svijetu ostvaruje se u apostolskom nasljedovanju Isusa Krista, a to znači opredjeljenju za istinsku slobodu koja prihvaća vječne istine Riječi Božje i znači pobjedu nad samodostatnim egom uime ljubavi i brige za drugog čovjeka, rekao je Nikić.
Fra Ante Vučković, OFM, u predavanju “Redovnici između sekularizacije i crkvenih pokreta” osvrnuo se na odnos redovničkog života, sekularnog svijeta i crkvenih pokreta. U tom kontekstu prisutnima je posvijestio kako redovnici i redovnice žive u svijetu koji je u velikoj mjeri udaljen od Boga. Posljedice ove udaljenosti osjećaju se u sve naglašenijim duhovnim potrebama današnjeg čovjeka. Spomenute potrebe često se zadovoljavaju u okviru crkvenih pokreta i to prvenstveno neokatekumenskih i karizmatskih. Vučković je upozorio kako u vrijeme dok crkveni pokreti privlače veliki broj ljudi, čini se da redovničke zajednice ne uspijevaju na zadovoljavajući način odgovoriti na duhovne izazove. Stoga, imajući u vidu vlastito znanje i iskustvo, redovnici i redovnice moraju se truditi oko zanosa i svježine koji su prisutni u crkvenim pokretima, a koji ipak nemaju tako značajnu i bogatu tradiciju, zaključio je o.Vučković.
O. Jakov Mamić, OCD, u predavanju “Sadržaj, proces i kriteriji duhovnog izrastanja” istaknuo je kako duhovno izrastanje znači ostvarivanje otajstva Isusa Krista u osobi i zajednici. U ovom ostvarivanju događa se susret ljudskog duha i Duha Svetog. Tada čovjek ponizno priznaje istinu o vlastitom biću te se odlučuje na cjelovit zahvat iz kojega se rađa novi čovjek koji postaje partner Duha Svetoga u njegovoj stvaralačkoj ulozi u svijetu. Tako se kroz korjenitu promjenu pojedinca, a to ovdje znači redovnika i redovnice, događa i korjenita promjena zajednice čiji novi temelj postaje ljubav ili Bog, rekao je Mamić.
U predavanju “(Ne)sposobnost posvećenog života za proročko poslanje u Crkvi danas” s. Nela Veronika Gašpar, FDC, istaknula je da redovništvo treba biti proročko u Crkvi i svijetu. Redovnik i redovnica kao proroci upućuju na novi početak u Crkvi i svijetu, pri čemu je čovjek prvi i temeljni uvjet redovničkog poslanja. S obzirom na Crkvu, prorok je kritički glas koji opominje uime istinskog življenja Kristova nauka. S obzirom na svijet prorok se danas suočava sa snažnim narcizmom i sebičnim egoizmom. Njima se suprotstavlja zajedništvo koje u ljubavi čuva osobu svakog čovjeka, pa se tako govori o tzv. “jedinstvu u različitosti”. U toj vrsti poslanja redovništvo se suočava sa snažnim otporima, ali to je dio žrtve koja je uvijek bila svojstvena proročkom životu.