Giovanni Battista Montini rođen je u Concesio (Brescia) 1897. Zaređen je za svećenika 1920. godine i nastavio studij u Rimu obavljajući diplomatske poslove Svete Stolice. Imenovan je zamjenikom državnog tajnika tijekom 1937. Tijekom Drugog svjetskog rata posvetio se traženju nestalih i pružanju pomoći progonjenima. Godine 1952. imenovan je zamjenikom državnog tajnika (Pro-Segretario di Stato) a 1955. godine milanskim nadbiskupom. U biskupiji kojom je upravljao posvetio se posebno onima koji su se udaljili od Crkve i marginaliziranima. Godine 1958. tadašnji papa Ivan XXIII. imenovao ga je kardinalom. Izabran je za papu 21. lipnja 1963. uzevši ime Pavao VI. Nakon smrti Ivana XXIII. nastavio je i zaključio Drugi vatikanski koncil. Vodio je Crkvu prema dijalogu sa suvremenim svijetom i očuvao njezino jedinstvom tijekom pokoncilske krize. Objavio je sedam enciklika i nekoliko apostolskih pobudnica. Sav je svoj životu utrošio u naviještanju evanđelja, snažno svjedočeći ljubav prema Gospodinu i Crkvi. Umro je u papinskoj rezidenciji u Castelgandolfu 6. kolovoza 1978. Papinsku je službu vršio 15 godina. Blaženim ga je proglasio papa Franjo 19. listopada 2014. godine. Za proglašenje svetim Pavla VI. bilo je presudno čudo koje se po njegovu zagovoru dogodilo 2014. kada je nerođeno dijete na neobjašnjiv način ozdravilo u utrobi majke.