Propovijedao je don Danko Litrić, salezijanac i misionar iz Ruande, koji je bio i propovjednik don Marinku i na njegovoj mladoj misi. „Radostan sam što nakon pedeset godina propovijedam, nakon mlade mise, ovaj put i na don Marinkovoj zlatnoj misi. Ne znam što si sve proživio kroz proteklih 50 godina, bili smo rastavljeni, ti u Hrvatskoj, ja u Ruandi, ali vjerujem da si učinio puno dobra kroz tolike mise, ispovijedi, molitve, tvoj rad u školi, susrete s brojnim ljudima.“

Don Danko je istaknuo da su ovo trenuci u kojima se sjećamo i zahvaljujemo svim ljudima, rodbini, susjedima, prijateljima koji su pomogli i pratili don Marinka na njegovu svećeničkom putu. „Želim ti reći – budi ustrajan i vjeran Isusu Kristu do kraja svog ovozemaljskog puta tako da možeš kao sv. Pavao kazati: ‘Dobar sam boj bio, trku završio, vjeru sačuvao (2 Tim 4,7).’“

Na kraju misnog slavlja slavljenika, domaćeg župnika i sve okupljene je pozdravio i provincijal don Tihomir Šutalo. Posebno se zahvalio pristiglim članovima don Marinkove obitelji koja je Katoličkoj crkvi i salezijanskoj družbi darovali don Marinka. Kazao je da je pun simbolike i izrazito dirljiv bio susret dvojice prijatelja od kojih jedan četrdesetak godina djeluje u Africi, a drugi je kroz to vrijeme radio u školstvu.

Don Marinko je u svom obraćanju naglasio: „Zahvaljujem Bogu što me pogledao i pozvao u svoju službu. Hvala svima koji su me podržali da postanem i ostanem svećenik. Don Marinko Ivanković je rođen 20. lipnja 1942. godine u Sovićima, župa Goranci, nadomak Mostara. 1958. odlazi u sjemenište u Zadar, godinu dana kasnije stiže u novicijat u Rijeku gdje 1960. polaže zavjete i pristupa salezijanskoj družbi. Za svećenika je zaređen 1969. godine. Nakon pastoralne godine odlazi u Križevce gdje predaje u salezijanskoj gimnaziji i brine o odgoju salezijanskih kandidata. Potom dolazi u Zadar i na Filozofskom fakultetu upisuje studij povijesti i pedagogije te tri godine vodi dvije župe, Murvicu i Briševo. Ponovno se zatim vraća u Rijeku gdje je u salezijanskoj gimnaziji, koja će 1991. postati škola s pravom javnosti, punu 31 godinu radio kao profesor i pedagog. Nakon toga se umirovljuje. Nakon sedam godina vođenja tajništva Provincije, 2013. godine, stigao je u Salezijansku zajednicu u Žepče gdje kao ispovjednik radi i boravi i danas.