Zagreb, (IKA) – U sklopu svečane proslave 50. obljetnice Kršćanske sadašnjosti u dvorani Vijenac Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu održan je 12. lipnja znanstveni kolokvij „Vjera i kultura”.
Prvo predavanje „Kršćanska sadašnjost – tradicija i modernitet” održao je prof. dr. Stjepan Kušar s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta. Polazeći od „Turčinovićeva pravila” – „trebamo naći puta da se angažiramo, a da se ne poreknemo” – predavač je posebno ukazao na za kršćanstvo i za Crkvu plodan spoj tradicije i moderniteta u djelovanju KS-a. Dok je u prošlosti socio-kulturni ambijent u kojem se našla Crkva bio uglavnom religijski homogen ili su svjetonazorske pozicije bile jasne i razgraničene, danas smo suočeni s naglašeno pluralističkim, donekle kakofonijskim ambijentom nastalim uglavnom zbog priznanja legitimnosti svake kulturne tradicije. Današnje naše društvo, a po svemu sudeći još više ono buduće, bit će sve manje religijski homogeno, i to kako zbog migracija tako i zbog priznanja da svaki pojedinac i svaka zajednica ili skupina u društvu imaju pravo tragati za istinom, nalaziti je i živjeti s tim u skladu, ustvrdio je predavač, te naglasio kako se temeljem toga Kršćanskoj sadašnjosti nameće zadaća repozicioniranja u novom ambijentu i u novim materijalnim i kulturnim okolnostima. „Polje budućih mogućnosti koje su pred nama u kršćanskoj vjeri naznačeno je Kristovim evanđeljem, to je projekt koji Bog ima s čovječanstvom. To je put KS-a. Ono što je bitno u promjenjivim odnosima danas, KS nema nad sobom one koji vole sve kontrolirati, već je stavljena na polje širokih mogućnosti i izazova.”
Podsjetio je kako je KS započela iz poruke Drugoga vatikanskog koncila kojemu je bilo „na srcu spojiti kršćansku tradiciju i modernitet i pokazati kako kršćanska tradicija može biti validni, nezaobilaziv prilog u izgradnji modernoga vremena. Ta ideja je u srži KS-a od početka, i danas bi trebalo promisliti kako je ostvariti.” Neće biti kršćanskih vrijednosti, ako ne bude ljudi kojima su one „ušle pod kožu”, koji su za njih spremni živjeti. Dakle, kršćanske vrijednosti neće se prenositi indoktrinacijom, one mogu živjeti samo iz kršćanskog djelovanja. U protivnom i one će ostati relikt prošlosti, rekao je Kušar, te poželio da KS u novome vremenu nađe način i put da se angažira, da se ne porekne. Dakle, potrebno je zadržati početnu inspiraciju i viziju i pokazati plodnost te vizije, zaključio je.
Predavanje „Vjerska i kulturna djelatnost Kršćanske sadašnjosti u komunističkom društvu” pripremili su izv. prof. dr. Slavko Slišković i doc. dr. Ana Biočić. Na početku je kratko oslikano vrijeme prije Drugoga vatikanskog koncila te promjene koje su uslijedile neposredno nakon Koncila, kada je 1966. potpisan protokol između Svete Stolice i Jugoslavije, a 1970. su predstavništva podignuta na rang veleposlanstava. Poznavanje navedenih društveno-političkih okolnosti bitno je za razumijevanje nastanka, razvitka i djelovanja KS-a, čiji se naziv prvi put spominje u časopisu Svesci 1966., koji je tiskalo Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, a namjera mu je bila ići ukorak s vjerskom politikom Koncila, odnosno prenijeti ideje i težnje Koncila u Jugoslaviju, te pokrenuti dijalog. Naglašeno je kako su Svesci izazvali reakciju javnosti ne samo u teološkim krugovima, nego i u širim političkim krugovima intelektualaca i javnih djelatnika.
Sljedeća faza je odvajanje od Hrvatskoga književnoga društva sv. Ćirila i Metoda i 1968. osnivanje Centra za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost. Time počinje opsežan i sveobuhvatni rad koji je nadmašio publicističku djelatnost. Naime, čini se da su osnivači Svezaka imali dalekosežnije ciljeve koje su prema recepciji javnosti držali realnim i ostvarivim, progresivnost ove skupine razvidna je iz odabira tematike, novog stila, izdavačkih planova i organizacije rada. Stoga je zagrebački nadbiskup Franjo Šeper 22. veljače 1968. izdao dekret o utemeljenju te nove ustanove. U tim prvim koracima bilo je mnogo problema uslijed nedostatka sredstava, prostora i suradnika, dolazi do izražaja spremnost onih prvih suradnika na žrtvu i odricanje kako osobnu, tako i članova različitih redovničkih zajednica koje su ustupile svoje prostore.
Kršćanska sadašnjost nagovijestila je smjer kojim želi ići: otvaranje duhu ekumenizma i širenje koncilskoga duha. Dolazi do izražaja i briga o vjernicima laicima te oko kateheze. Kasnije slijedi „Teološki četvrtak” te suradnja s drugim izdavačima osobito kad je riječ o Zagrebačkoj Bibliji. Ono po čemu se čini da je KS doista bila u duhu Drugog vatikanskog koncila je vjernost tradiciji i osluškivanje potreba vremena. U predavanju se kratko osvrnulo i na osnivanje Teološkog društva KS-a 1977. kojim se vizionarski željelo iskoristiti vrijednosti poretka za dobro Crkve. U zaključnom dijelu naglašeno je kako je djelovanje KS-a uvelike nadišlo okvire publicističke djelatnosti i granice Crkve u Hrvata te je bilo od krucijalne važnosti za katolike, ali i druge kršćane u čitavoj Jugoslaviji i širem području komunističkih zemalja u smislu evangelizacije u Crkvi, ali i omogućujući ulazak teologije ponovno na društvenu pozornicu čime je KS od izdavačke kuće i teološkog društva prerasla u pokret pokoncilske obnove.
Predavanje „Kršćanska sadašnjost u aktualnom društvenom i kulturnom kontekstu – Vjerska kultura u našim suvremenim medijima komuniciranja – poželjne perspektive djelovanja KS-a” održao je doc. dr. Krunoslav Novak. „Razmišljati danas o Kršćanskoj sadašnjosti zasigurno pretpostavlja vratiti se na njezine početke i razvoj koji su obilježili prije svega profesori Josip Turčinović, Tomislav Šagi-Bunić i Vjekoslav Bajsić kao i mnogi suradnici koji su nastojali i nastoje promicati misao Drugoga vatikanskoga sabora u crkvenu i opće društvenu javnost, tražeći načina da otvore prostor promišljanja o Bogu, o životu pojedinca i zajednice u aktualnim okolnostima društvenih dinamika”, rekao je uvodno dr. Novak. „Premda je to vrijeme bilo obilježeno različitim osporavanjima, kada se osvrnemo na pola stoljeća djelovanja KS-a, ne možemo osporiti važnost i nezaobilaznost te institucije i njezine uloge u promicanju teološke misli kroz knjige i časopise, izdanjima Biblije i liturgijskih knjiga, katehetskih pomagala, te u nastojanju evangelizacije kulture”, rekao je dr. Novak.
„Ne zatvarajući, nego naprotiv otvarajući oči pred problemima, izazovima i poteškoćama na koje društvo nailazi, u aktualnim prilikama i pitanjima koje postavlja suvremeni čovjek, neophodno je ustrajati u pronalaženju konstruktivne platforme za održavanje postojećih i pokretanje novih oblika dijaloga koji se temelji na poštovanju ljudske osobe i temeljnih ljudskih prava. Kako bi argumenti koji proizlaze iz perspektive kršćanske antropologije mogli biti razumljivi i današnjem društvu, važno je govoriti jezikom i sredstvima razumljivim današnjem svijetu. Razmišljajući o platformama za dijalog u kontekstu medija i društva, važno je uočiti da promjene koje se događaju jesu trajni proces. Kada kažemo da su se svijet i društvo promijenili, velikim dijelom potaknuti novim oblicima komunikacije, moramo precizirati ne samo da su se promijenili nego da se oni ne prestaju mijenjati”, rekao je dr. Novak te ustvrdio kako je KS sigurno jedna od platforma koja ima potencijala nastaviti dijalog koji je započela i vodila proteklih pola stoljeća, ali i produbiti područja dijaloga i dostupnost do čovjeka, koristeći još više suvremene mogućnosti koje su još neiskorištene. „Kada kažem da KS ima potencijala biti snažna platforma za dijalog, onda na prvome mjestu promatram njezinu ulogu u prošlim zahtjevnim vremenima u kojima su njezini djelatnici i suradnici pronalazili prostora i načina da teološka misao dopre do ljudi različitih razina. I danas KS svojim izdanjima ustraje na tome putu. No, često se govori da KS nije samo izdavačka kuća, nego premda danas ne nosi to u svojem nazivu i dalje ostaje Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije. KS to i dalje nastoji u kontekstu Teoloških četvrtaka koji se i danas organiziraju. Čini mi se da bogato izdavaštvo i okupljanje teologa i zainteresiranih vjernika laika treba i dalje biti ustrajni put djelovanja KS-a. Ostaje dojam kao da se sve manje u praksi kateheze, od djece i mladih pa i u katehezi drugih životnih dobi govori o Drugom vatikanskom saboru, iz kojega proizlazi ‘Novo lice Crkve'”, rekao je predavač. Dao je i neke konkretne prijedloge prema suvremenim medijima komuniciranja. Jedan od njih je pokretanje aplikacije preko koje bi bio dostupan cjelovit Časoslov, Biblija i drugi liturgijski tekstovi što bi omogućilo pristup sadržajima koji bi mnogima, posebno mlađim generacijama svećenika i laika mogao biti zanimljiv. Iznio je prijedlog emitiranja uživo tribine „Teološki četvrtak” što bi otvorilo prostor i onima koji ne mogu nazočiti na postavljanje pitanja i sudjelovanje u raspravi. Rekao je da i tiskana izdanja poput Kane, mogu napraviti korak prema konvergentnim tendencijama medija.
Predavanje „Kršćanska sadašnjost na putu ljepote – Umjetnost u evangelizaciji i pastoralu kulture” održao je doc. dr. Ivan Dodlek. Istaknuo je kako je KS svoje djelovanje u duhu novosti i zaokreta Drugoga vatikanskog koncila od samih početaka shvaćala kao kultiviranje vjere i kao doprinos razvoju vjerske kulture putem specifičnog izraza umjetničkog stvaralaštva. „Pokoncilsko vrijeme postupno razotkriva put ljepote kao povlašteni put evangelizacije i dijaloga sa suvremenim svijetom”, rekao je. „Prijateljstvo” vjere i umjetnosti utemeljeno je prije svega na uzajamnosti nadahnuća, što je pak plod vjere koja stvara kulturu, nadahnjujući umjetničko stvaralaštvo ljepotom sadržaja kršćanskih otajstava. KS je slijedila koncilska nadahnuća i u dimenziji produbljenja odnosa vjere i umjetnosti. To je realizirala kao specifičan način evangelizacije i dijaloga, nastojeći tako priopćiti suvremenu kršćansku misao i djelo našoj sredini.
Dr. Dodlek je podsjetio kako je KS hrvatskom narodu nastojala pružiti temeljna djela iz kršćanske baštine kako se ne bi ostalo samo na površini kršćanstva i na rubovima kršćanske kulture. „To je posebice u vremenu komunizma otvaralo prostor dijaloga i s intelektualcima izvan Crkve. Istodobno, ta je vrsta izdavaštva bila podsjetnik na to da i sam razvoj modernog svijeta nije bio bez vjerskoga duhovno-umjetničkog nadahnuća”. To je predavač potkrijepio osvrtom na neka izdanja KS-a.
Nadalje je uputio na smjer djelovanja KS-a u dimenziji odnosa vjere i umjetnosti prema unutra, tj. prema uspostavi dijaloga u samoj Crkvi na svim područjima njezina života kako bi zajednica vjernika mogla živjeti svoje vrijeme i prostor da bi u dinamici povijesti postajala autentičnije misionarska i evangelizatorska. „Kršćanska sadašnjost je slijedeći duh Koncila nastojala da se unutarcrkvena evangelizacija ne svede na puko priopćenje nekog skupa vjerskih spoznaja i informacija, nego da ona bude živo iskustvo vjere u dinamici egzistencijalne povezanosti s Kristom. To se na poseban način očitovalo kroz izdanja KS-a poput Biblija, glazbenih izdanja, liturgijskih pomagala, audiovizualnih izdanja, katehetskih priručnika, kao i Kane, ali i čestitke i razglednice čija je ponuda pokušaj da se dašak umjetničke ljepote unese u svakodnevicu”, rekao je. Osvrnuo se potom na postmodernu kulturu koja pred kršćanstvo i Crkvu stavlja zahtjev potrage za novim oblicima evangelizacije i pastorala kulture putem umjetničkog stvaralaštva. Perspektive evangelizacije i pastorala kulture KS-a putem umjetničkog stvaralaštva naziru se u njegovanju kreativnosti, inovativnosti, kvaliteti i stručnosti u cjelokupnom njezinom djelovanju koje može nadahnuti suvremeno umjetničko stvaralaštvo da s obzirom na zajednicu vjernika iznjedri osuvremenjene estetske izričaje nepromijenjenog sadržaja Objave, te da takva umjetnička ostvarenja ujedno budu plodno tlo za dijalog sa svijetom, ustvrdio je dr. Dodlek.
Podsjećajući na riječi Josipa Turčinovića o pastoralu malih ćelija koje su međusobno živo povezane, dr. Dodlek naglasio je kako se u tom kontekstu na KS gleda kao na malu ćeliju kreativne ljepote koja nadahnjuje umjetnike da u svojem stvaralaštvu budu poticaj na produbljenije življenje vjere vjerujućih, te da budu poticaj na dijalog i komunikaciju u divljenju spram nedohvatljivoga u kojemu se naziru tragovi transcendencije i sa svima onima koji su udaljeni od vjere i Crkve.
Uslijedio je plenum i ručak, a posjetitelji su u predvorju Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta mogli razgledati izložbu o 50 godina Kršćanske sadašnjosti.